Koja su 3 najučinkovitija načina prevencije nepoželjnog ponašanja djeteta, otkriva nova kolumnistica Roditelja.hr

Glorija Peranić prva je hrvatska međunarodno certificirana edukatorica po principima pozitivne discipline, a kolumne ove "edukatorice za odgoj" imat ćete priliku redovito čitati na portalu Roditelji.hr

Portal Roditelji.hr ima novu kolumnisticu, a to je Glorija Peranić, prva hrvatska međunarodno certificirana edukatorica po principima pozitivne discipline. Uvjerenje da se djeca mogu ponašati bolje onda kad se osjećaju bolje, temelj je odgoja po principu pozitivne psihologije, ali i način kako s djecom i roditeljima radi ova stručnjakinja, tj. prva hrvatska edukatorica za odgoj. Je li pozitivan pristup popustljiv pristup; kojih pet ključnih činjenica se krije iza nepoželjnih ponašanja djece te kako odgojiti sretno i zadovoljno dijete u društvu u kojem se djeca sve manje druže međusobno i u kojem je uspjeh glavni imperativ, samo su neke od tema o kojima smo s novom kolumnisticom Roditelja.hr razgovarali u velikom intervjuu, kojeg možete pročitati OVDJE. Glorija nam je dala i nekoliko stručnih savjeta o vrlo aktualnoj temi u trenutačnoj situaciji: kako sačuvati pravila postignuta kod kuće dok su djeca kod baka i djedova. Bake i djedovi su “slabi” na unuke – znamo to svi! – no ipak je moguće postići da na kraju svi budu zadovoljni. Evo kako, pročitajte OVDJE.

Izdvojili smo 3 Glorijina savjeta o prevenciji nepoželjnog ponašanja djeteta po principima pozitivne psihologije.

Prvi savjet je prevencija nepoželjnog ponašanja na način da se unaprijed dogovore pravila/granice i posljedice. Naglasila bih da je jako poželjno dijete uključiti u kreiranje pravila i granica, jer će ih ono puno lakše prihvaćati. To ne znači da ćete djetetu dopustiti da određuje koliko sati na dan smije gledati crtiće, ali ćete ga poticati na suradnju, na dogovor u okviru realnih mogućnosti - najbolji način ako su djeca mlađe dobi je ponuditi mu dva izbora. Primjerice, ako dijete radi probleme kod presvlačenja – reagiramo na način: “Želiš presvući piđamu sada ili nakon pranja zubiju”.
Moram naglasiti da do 4. godine govorimo o pravilima, a nakon toga možemo s djetetom dogovarati, postavljati granice i posljedice, iz razloga kognitivnih kapaciteta. Djeca starije dobi mogu ravnopravno sudjelovati u dogovoru pa pritom usvajaju i životne i socijalne vještine, poput iznošenja svog mišljenja, pregovaranja, empatije i slično. Pod posljedicama podrazumijevam nešto što je rezultat kršenja postignutog dogovora. Uzmimo za primjer dijete je razbacalo bombone – sada ne može dobiti bombone, jer ih je razbacalo. Velika je razlika između toga pozivamo li se na postignuti dogovor, pravilo ili samo dajemo kazne koje nisu vezane na događaj (primjerice, oduzimanje odlaska u park s prijateljima, jer je “namjerno” bacilo čašu na pod nakon što smo triput ponovili da se ne igra s čašom, nije dobar primjer posljedice – dijete iz toga ne uči ništa).

Drugi savjet je poučavanje i preusmjeravanje – kada dijete neku svoju potrebu ili osjećaj izražava na način koji nije poželjan, na nama je da ga poučimo poželjnim načinima. Primjerice: “Vidim da si ljut, to je u redu, svi smo nekad ljuti. Ipak, ne želim da … Umjesto toga možeš…. Što kažeš, bi li ti više pomoglo to ili ovo..?”.

Treći savjet je otkrivati uzroke takvih ponašanja – koja bi djetetova potreba mogla biti nezadovoljena ili o kojem se uvjerenju iza tog ponašanja radi.

Tekst: D. P.
Fotografije: Shutterstock i privatni arhiv

Tagovi: edukatorica za odgoj, Glorija Peranić, kolumne, kolumnistica, nepoželjno ponašanje, odgoj

Pročitajte i: