djevojčicu čuva baka tijekom praznika

Djeca kod baka i djedova: kako sačuvati pravila postignuta kod kuće

Poznato da je bake i djedovi malo više popuštaju djeci nego roditelji te da su skloni razmaziti ih. To, doduše, dođe kao njihova uloga, zabavlja i njih i djecu, ali što kad se vrate kući? Moguće je očuvati granice i pravila koje ste imali u svojoj kući, evo i kako:

Razgovarajte s djetetom prije odlaska kod bake i djeda. Možete direktno reći: “S bakom i djedom ćeš dogovarati pravila koja vrijede kod njih. To je u redu, mi imamo svoja pravila, a dok si kod bake i djeda vi ćete imati svoja.”.

Preporučam i razgovor s bakama i djedovima, recite im kakva su vaša pravila, ali nemojte ih grubo nametati. Ionako ne možete nikome nametati svoje pravilo. Zato je bolje da očuvate odnos i postignete kompromis. Podijelite svoja pravila i napomenite da znate da oni imaju drugo viđenje, da je to u redu, ali da bi voljeli da se ipak drže u nekim okvirima (i opišite otprilike, ovisno o situaciji, npr ako se radi o crtićima i kod vas gledaju 30 minuta, napomenete da to ipak nebi trebalo biti više od 1 sata).

Zašto je ovo važno?

Ako pokušate nametnuti svoje pravilo, vjerojatno ćete narušiti odnos i povjerenje. Bake i djedovi, naročito ako imaju blizak odnos s djecom, predstavljaju važnu ulogu u djetetovom životu, oni su isto modeli od kojih uče. Zato nije dobro da bake, djedovi i djeca skrivaju stvari od vas jer iz toga dijete uči da je u redu lagati roditelju.

Preporučam da po povratku nastavite svoju rutinu i budete dosljedni. Ako znate da je dijete kod bake i djeda jelo više slatkiša ili duže gledalo crtiće pa pokušate postepeno vratiti na svoje, krenuvši od toga kako je bilo kod bake i djeda – tu gubite svoja pravila i zbunjujete dijete. Djeca dobro znaju kod koga, što i koliko mogu (zato u vrtiću gdje sjede s grupom djecu jedu sami, a kod kuće traže da ih hranite, u vrtiću se obuvaju sami, a doma traže da im pomognete, kad su s popustljivijim roditeljem traže više…).

Napominjem da se kod ritma spavanja navedeno može razlikovati jednostavno jer se dijete priviknulo na neki drugi bioritam pa će mu u tom pogledu trebati malo više vremena.

Možda se iznenadite koliko dobro dijete prihvati svoju staru svakodnevicu. Ukoliko ipak krenu "protestirati“, imajte na umu da i mi odrasli protestiramo kada nam netko uzme povlasticu koju smo do tada uživali. Zato u pristupu budite blagi i odlučni, dosljedni. Prihvatite djetetove osjećaje, verbalizirajte ih ("vidim da te ljuti to što ne smiješ više gledati crtani”) i zatim direknim porukama preusmjerite (“prošlo je pola sata i želim da sad radimo nešto drugo. Želiš u park ili ćeš se igrati kod kuće?”).

Činjenica je da su bake i djedovi uglavnom popustljiviji pri čemu mame i tate ispadaju "strogi”. Odgoj ne treba biti na jednom od polova – ili popustljiv ili strog. Ne trebate biti strogi i svađat se djecom da bi postavljali granice. Treba pristupiti na način da uključite dijete u kreiranje pravila i granica. Time ostvarujete ravnopravan i poštujuć odnos, izbjegavate sukob i postižete dogovore (pravila, granice). Kao što sam već pisala u nekim od svojih objava, ovo ne znači da ćete dopuštati djetetu da satima sjedi pred ekranom ili da određuje što ćete vi raditi. Radi se o tome da potičete dijete na važne životne i socijalne vještine: pregovaranja, timskog rada, empatije, iznošenja vlastitih stavova, zauzimanja za sebe.. Dakle ovisno o situaciji, u mogućim okvirima dozvolite djetetu da aktivno sudjeluje u izgradnji svoje svakodnevice.

Granice su jedan od najvećih odgojnih izazova roditelja – a istovremeno ih djeca ne samo trebaju nego žele.

Što mislim kad kažem da dijete želi granice?

Kada u odgoju ne postoje granice, postoji nekoliko nepoželjnih mogućih scenarija:

  • Dijete preuzima kontrolu i moć s kojom zapravo ne zna štoni kako upravljati pri čemu ono osjeća golem teret i pritisak.
  • Kasnije u životukad se suoči s postavljenim granicama (u društvu, na poslu…) doživljava frustraciju i šok jer nema to iskustvo i ne zna kako reagirati.
  • Granice i pravila daju djetetu osjećaj sigurnosti. Dijete zna da je roditelj taj koji vodi i postavlja sigurno okruženje.
  • Kada granice nisu postavljene, a dijete napravi nešto što roditelj procijeni kao “pretjerano”, “loše”, nepoželjno, onda roditelj naknadno daje kazne ili verbalno posramljuje i okrivljava dijete za nešto što je učinilo.Na taj način se dijete zbunjuje, a odnos narušava. Kada se granice i pravila znaju unaprijed, onda se može očuvati odnos i poučiti nešto iz nekog ponašanja (koje ponašanje je, a koje nije u redu te koje su posljedice).

Dakle, granice su važne i potrebne, a ono što čini razliku u vašem odnosu je način na koji ih postavljate.

Tekst: Glorija Peranić; više savjeta za odgojne izazove potražite na Edukatorica za odgoj mrežama: Instagram, Facebook ili mailom edukacijazaodgoj@gmail.com

 

Tagovi: , ,

Pročitajte i:

dječak igra igrice i dopisuje se na društvenim mrežama

'Mislio sam da je to pubertet, a moje je dijete duboko patilo!' Ovo se među djecom događa - svaki dan!

Djeca danas odrastaju u virtualnom svijetu i od toga ne možemo (i ne trebamo!) bježati,…

dijete pije čaj

Prirodnim putem izliječite crijevne viroze kod djece

Crijevna viroza je vrlo učestala i neugodna bolest za sve, a osobito za djecu. Kako…

medicinski potpomognuta oplodnja

Tabu koji to ne smije biti: medicinski potpomognuta oplodnja

Mnogo je tabua kad je u pitanju žensko tijelo. Vrijeme je da se tome kaže…

Anamarija Brkić

Domaća dizjanerica u 41. godini prvi puta postala mama. Stigao sin!

Domaća modna dizajnerica u 41. je prvi puta postala majka!