Kako rastu cure, a kako dečki?

Jesu li curice samo ljupke princeze, a dječaci samo hrabri ratnici? U čemu griješimo kad ih odgajamo?

Roditelji i odgajatelji podliježu stereotipima u odgoju djece već od najranijih dana. Najbanalniji primjer je stereotip da se curice igraju lutkicama, a dečki autićima. Takav stav gotovo uvijek prelazi i u krajnost ne samo kad je riječ o igračkama, već i načinu kako tretiramo pojedini spol djeteta.

Hormoni nas određuju

Na ponašanje naše djece utječu hormoni koji određuju i njihova spolna obilježja. Kod dječaka su razine muškog testosterona i do 20 puta veće nego u djevojčica, a taj hormon potiče “muške” osobine veće agresivnosti, aktivnosti, borbenosti i spremnosti na konflikt…

Kod djevojčica prevladava ženski spolni hormon estrogen koji pak čini djevojčice brižnima i zaštitnicama svog “gnijezda”. Neovisno o tim osnovnim obilježjima i djevojčice i dječaci mogu osjećati sve vrste emocija koje ne bi trebale biti poticane kod jednih, a kod drugih sputavane.

Djevojčice nisu samo princeze

U pravilu se djevojčice ugledaju na svoje majke što se majkama dopada. Tako i treba biti, no do problema dolazi kad djevojčica počne pokazivati svoju samostalnost. Za razliku od dječaka, djevojčicama se tolerira manje. Obitelj i okolina očekuju da djevojčica bude umiljata, krotka i poslušna, a pritom sputavaju emocije koje su suprotne i “negativne”. Iako su djevojčice po prirodi češće mirnije, one također osjećaju ljutnju, mogu biti agresivne i destruktivne kao i dječaci. Ove emocije su sastavni dio svačijeg života i stoga je važno naučiti nositi se s njima u djetinjstvu kako bi nam kasnije bilo lakše.

Kod djevojčica se zbog sputavanja “negativnih” emocija već u predškolskoj dobi znaju pojavljivati unutarnji konflikti zbog toga što misle i toga što okolina očekuje od njih. Zbog toga se osjećaju nezaštićeno. U konfliktima se osjećaju loše i krivnju svaljuju na sebe. Psiholozi govore kako do takvih osjećaja dolazi zbog toga što se djevojčice ne potiče da aktivno i otvoreno izražavaju svoje emocije. Zato učite djevojčicu da osviještava svoje emocije, konstruktivno ih izražava i obavezno izgovara. Dopustite djevojčici da izbaci nakupljenje emocije gnjeva tako što će primjerice lupiti loptu, poderati papir ili lupiti u jastuk. Što prije prihvatite spektar emocija kod sebe kao roditelja i kod djeteta, roditeljska uloga će vam biti ugodnija i lakša. To je prije svega važno za majke i njihove djevojčice.

Dječaci nisu samo ratnici

Dječaci se u obitelji nerijetko nalaze u složenoj situaciji. Već od prvog dana u najbližem kontaktu s mamom dječaku se daje do znanja do on treba biti “muško”. U samohranim obiteljima često nema primjera na koji bi se dječak ugledao. U djetetu se tako stvara problem:”Ne smiješ biti beba, ne smiješ biti curica! A što je to “muško?” Dječaci stoga od početka često izazivaju roditelje jer ne znaju što bi drugo. Skaču, nemirni su, viču i usprkos upozorenjima, na kraju čuju indirektno odobravanje takvog ponašanja jer dječaci su upravo takvi, malo “živahni”. Ako se tako ponaša djevojčica, ona će dobiti vrlo oštra upozorenja.

Društvo prešutno u biti potiče “muške” crte koje u kasnijoj dobi mogu poprimiti šire negativne razmjere. Stoga u odgoju dječaka treba poticati prije svega njegovu radoznalost, upornost za dostizanje cilja, aktivnost i kreativnost u govoru i emocijama, što vlastitim što tuđim. Nije potrebno ograničavati dječaka ako se želi igrati mame i kćeri, igrati se s lutkicom ili kuhati s lončićima. Vjerujte, buduća snaha i unuka će vam biti zahvalne.

Za razvoj emocionalne inteligencije dječaka čitajte knjige, razgovarajte o emocijama, o junacima iz priča i razlozima njihovih postupanja. Kako dječak odrasta, usmjeravajte ga prema sportu i podržite svaku inicijativu. U igri možete biti i malo grublji i “potrošiti” nakupljenu energiju ili emocije. Igrajte igre spretnosti, snage i izdržljivosti.

Igre za sve

Igra koristi svoj djeci, a pojedine igre mogu pozitivno djelovati na razvoj karaktera.

  • Nestrpljiva i impulsivna djeca bi trebala učiti kontrolirati svoje ponašanje. Za njih su odlične igre s pravilima kao što je igra graničara, Čovječe ne ljuti se i sl.
  • Agresivna djeca bi trebala igrati igre u kojima bi mogla izbaciti prisutnu agresiju tako da mogu vikati iz sve snage, bacati loptu što dalje…
  • Ako se dijete brzo uznemiri, korisno je igrati s njim igre u pješčaniku. Te igre istovremeno potiču kreativnost i stvaranje te ako dijete ima potrebu i rušenje i uništavanje.

Foto: Thinkstock

Pročitajte i:

povučeno dijete

Kako pomoći djetetu da lakše stekne i održi prijateljstva?

Usamljenost je teška, no kako roditelj može pomoći djetetu poboljšati socijalne vještine. I, dakako, koje…

što kad roditelji rješavaju sukobe među djecom

Stručnjakinja otkriva zašto roditelji nikada ne bi trebali rješavati sukobe među djecom

Kad se netko ružno ponaša prema vašem djetetu, kažete li mu "Vrati mu!" te zašto…

Psiholozi otkrivaju 23 najčešće pogreške roditelja

Zajedničko vrijeme pred televizorom nije kvalitetno zajedničko vrijeme, a roditelj koji je u potpunosti podredio…

dijete koje se pretjerano oslanja na roditelja

Živite li život svoje djece? Što sve moraju znati helikopter-roditelji?

Termin helikopter-roditelji populariziran je početkom 2000-ih, a odnosi se na roditelje koji u stopu prate…