"Počela sam slati svoju 21-mjesečnu kćer dva puta tjedno u vrtić. Svaki put kad ide, zovu me i kažu da se uopće ne prilagođava i ne želi jesti/piti niti se igrati, samo plače. Nedavno su na stranici vrtića objavili fotografije i moja kći je plakala na svim fotografijama.
Iskreno, fotografija mi je bila uznemirujuća, svatko je jeo svoj obrok, a ona je stajala u kutu plačući i trljajući ruke. Nisam vidjela nikakvu stolicu za sjedenje ili obrok za nju. Pokupila sam je u roku od tri sata. Njezine oči i lice izgledaju kao da je cijelo vrijeme plakala. Je li to normalno za djecu? Što da napravim?", anonimno je pitanje postavljeno na portalu Kidspot.
Stručnjakinja za roditeljstvo Jordana Shell odgovara zabrinutoj mami, ali i svima koji prolaze kroz slično iskustvo sa svojim mališanima u jaslicama i vrtiću.
"Separacijska anksioznost je uobičajena u ovoj dobi. To je faza kroz koju svi prolaze, a nevjerojatno je frustrirajuća i uznemirujuća, kako za dijete tako i za roditelje.
Dječji vrtić treba biti okruženje puno ljubavi i brige. Većina djece će plakati ili će se priviti uz vas poput koale kad odete, ali će prestati nakon nekoliko minuta (često prije nego izađete kroz ulazna vrata). Dok roditelji djeci ostavljaju veliku dozu krivnje, mališani često ubrzo prestanu plakati i naviknu se na to.
Maloj djeci treba više vremena da se prilagode; prije nego što se pojavi tjeskoba zbog odvajanja, često će vam mahnuti dok izlazite kroz vrata. Ali kad su svjesni – to je za njih porazno.
Ono što vi i vaše dijete doživljavate je neodrživo. Vjerojatno ste zabrinuti zbog odlaska, znajući njezine reakcije i uzrujanost, koju bi ona internalizirala (djeca su vrlo osjetljiva na naše emocije), a onda ona ne želi da odete. To je začarani krug koji je vrlo teško prekinuti.
Također, zvuči kao da ste izgubili povjerenje u vrtić i odgojiteljice, a na temelju fotografija koje ste dobili vidim zašto.
Pokušajte razgovarati s odgojiteljicama i nadležnima u vrtiću kako bi dijete što bezbolnije prošlo kroz adaptaciju. Nije lako ni mijenjati vrtiće. Za neke morate biti na dugoj listi čekanja!
Stručnjaci su i trebali bi znati kako se odnositi s djetetom koje proživljava odvajanje od roditelja, ali ja bih ipak zamolio da ste prisutni na adaptaciji. To nije idealno za zaposlene roditelje - ali bi se dugoročno moglo isplatiti.
Tijekom adaptacije pratite tko joj se sviđa i koje su joj omiljene stvari, možda je to gledanje ptica kroz prozor ili slaganje kockica. Puno je lakše prijeći iz maminog naručja k drugoj poznatoj osobi koja je može držati i odvesti do nečeg što voli (distrakcija) kako bi ostala mirna.
Drugi prijedlog za prekid ciklusa plača je da je otac ostavi u vrtiću. Bit će vam teško, ali možda će vam biti lakše ako niste tamo. Ako ne bude bolje, a ona i dalje plače sama, odbija jesti ili da joj se promijeni pelena, onda je vrijeme za promjenu vrtića. U toj dobi dijete ne treba prepustiti da samo regulira svoje emocije".
.png)
.png)
6 fraza koje roditelji ne bi smjeli govoriti djeci
3 provjerena načina za sprječavanje tantruma kod djece
7 načina kako bebi pomoći kod zatvora: Ako je stolica jako tvrda, u malim kuglicama, evo što trebate činiti
10 životnih lekcija koje možete dobiti od svoga dvogodišnjaka
Baby Lasagna objavio slikovnicu: Priča o predivnom prijateljstvu s jednookim ljubimcem