Svi smo došli u tu situaciju. Shvatili smo da vikanje na dijete i nije neki primjeren način komunikacije - konačno, sami ne želimo da se itko s nama tako razgovara. Stoga se trudimo objašnjavati djeci, strpljivi smo (grrrrrrr), kontroliramo se, opet molimo i objašnjavamo i sve to nema nikakvog efekta – djeca rade po svome. I Walbert kaže da sve te naše namjere da ne vičemo i svijest na kraju ne urode plodom, već novom vikom. Jer želja i stvarna roditeljska reakcija jednostavno ne idu zajedno ruku pod ruku.

Stoga nudi savjet Amande Reuter, psihologinje i osnivačice stranice Messy Motherhood u tekstu How to Stop Yelling At Your Kids.

Amanda je majka dvoje dječaka i u želji da spriječi svoje pokušaje vikanja odlučila je po kući ostaviti podsjetnike koji će je odvratiti od poriva da viče. Jedan od sinova jako voli žutu boju pa je odlučila izrezati srca od debljeg papira žute boje i postaviti ih na ključna mjesta u kući – na njegova vrata od sobe, na hladnjak u kuhinji, u autu na retrovizor... na sva mjesta na koja bi tijekom dana sigurno naletjela. Tako je prolazeći pored tih mjesta mogla pogledati i opipati velika žuta srca kao podsjetnik da ostane smirena. Sama tvrdi da joj je to pomoglo. Potrebno je u tom trenutku primijeniti neku od tehnika za smirivanje odnosno samokontrolu.

Što napraviti?

  • Popijte vode i držite je u ustima. Tako nećete moći progovoriti i prisiljeni ste malo zastati.
  • Brojite do 10 ili unatrag.
  • Pomaže dubok i svjestan udah-izdah, udah-izdah…
  • Pjevajte pjesmicu. Ako treba i na sav glas.
  • Napustite prostoriju.
  • Ako ste ipak zavikali, ispričajte se djetetu kad se svi malo smirite i objasnite djetetu zašto se to dogodilo.

Tekst: I.Š.

Foto: Profimedia