AD(H)D je skraćenica engleskog naziva za deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj, u javnosti poznat kao hiperaktivnost – iako je upravo taj element “izborni”.
Kod nas se dijagnoza uglavnom postavlja nakon što djetetovo ponašanje procijene roditelji, učitelji i stručnjaci, što često dovodi do toga da se pod istu kapu stavljaju sva djeca koja su malo nemirnija ili se teže koncentriraju.
Dva tipa AD(H)D-a - UROĐENI i SITUACIJSKI
Prema nekim teorijama, AD(H)D je deficit pažnje karakteriziran skupom urođenih osobina koje odražavaju djetetov temperament. Kod te djece postoje izvjesne neurofiziološke različitosti koje utječu na to da ona procesuiraju informacije na drukčiji način, uče i ponašaju se drukčije.
Za razliku od njih, neka djeca razvijaju situacijski AD(H)D: njihovo je ponašanje slično ponašanju djece s urođenim AD(H)D-om, ali nije uvjetovano neurobiološkom podlogom nego situacijskim faktorima i problemima u odnosima dijete-vrtić/škola, dijete-roditelji i dijete-okolina.
Treća grupa djece kojoj je nerijetko dijagnosticiran AD(H)D zapravo su samo bistra, energična, kreativna djeca koja se ponašaju drukčije i uče drukčije, iscrpljuju roditelje i uznemiruju nastavnike svojom netipičnošću. Nema svako naporno dijete AD(H)D. Djeca jednostavno mogu biti neobična, nekonvencionalna, iznimna, drukčija.
O glavnim odlikama djece s AD(H)D-om više čitajte na sljedećim naslovima:
Tekst: Ana Božac, prof. psihologije, master art-terapije, www.anabozac.com
Foto: Thinkstock
Tata ljubi petogodišnjeg sina u usta: Optužili ga da će mu prenijeti bakterije i karijes
Majčino mlijeko boje jagode: Mama pokazala što stoji iza ovog fenomena
4 tipa roditelja i stilova odgoja, a jedan je najgori
Kate Middleton tradicionalno fotografirala princa Louisa za šesti rođendan
Princ Louis uči uz metodu iz 1980-ih: Poboljšava emocionalnu inteligenciju kod djece, ali i odraslih