1497-igrajte-se-sa-svojom-djecom

Odvojite vrijeme u kojem ćete se potpuno posvetiti sebi i svom djetetu igrajući se s njim. Igranje će vas povezati, ojačati osjećaj bliskosti, povjerenja i zadovoljstva

Ritam koji je zaista vrlo naporan (spremanje djeteta za vrtić, odvođenje djeteta, odlazak na posao, rad, povratak po dijete, kupovina, kuhanje, spremanje, čišćenje...) često utječe na kvalitetu zajedničkog vremena roditelja i djeteta/djece. Roditelj je iscrpljen, ali i dijete je umorno, pa na kraju dana roditelj teško u sebi pronalazi energiju i radost za igru s djetetom. Osim toga, možda se čak potajice pita kakva ona ima smisla (“Nisam se ni ja igrao sa svojim roditeljima, pa sam ispao čisto OK”). Kada su ljepši dani, priča završava tako što roditelj odvodi dijete u park nakon vrtića, sjedne na klupu da u miru pročita novine ili popriča s drugim roditeljima u blizini, dok dijete pronalazi novog vršnjaka s kojim će se igrati. I premda je sasvim u redu što postoje i takvi dani, važno je da takvi ne budu svi.

Čemu služi igra

Igra roditelja s djetetom ima mnogo smisla i iznimno je važna za kvalitetan razvoj. Igrajući se s djetetom kao da je i sam dijete, roditelj nenametljivo (odnosno, bez jasnih uputa poput “učini to ovako ili onako” ili “ne, sunce ne može biti zeleno” i sl.) uči dijete o tome kako odnosi funkcioniraju, kako riješiti konflikte, odnosno kako doći do različitih rješenja nekog problema, kako biti kreativan, opušten, veseo i radostan nakon napornog dana. A to su jako važne životne lekcije. Igra roditelja i djeteta jako utječe na njihovu bliskost, povezanost i povjerenje.

Znate li se igrati?

U svojoj praksi često se susrećem s roditeljima koji su spremni igrati se na ovaj način s djetetom, ali jednostavno ne znaju kako. Nekima su, kada se počnu igrati, misli negdje drugdje jer moraju još toliko toga napraviti. Drugi pak vjeruju da uključivanje djeteta u kućanske poslove (kuhanje, pečenje kolača), smišljanje različitih zajedničkih projekata (poput kićenja bora i doma) zadovoljavaju djetetovu potrebu za igrom s roditeljem. Takvo zajedničko vrijeme iznimno je dragocjeno, ali to nije sve što se može.

Kada se dijete uključi u kućanske poslove ili kićenje prostora, ono vrlo vjerojatno shvaća kako je uključeno u nešto što inače radi roditelj. Kada se pak roditelj uključi u djetetovu igru (autićima, lutkicama i sl.), tek je tada to uključivanje u “pravu” igru. Zašto je to “prava” igra? Ako razmislimo što znači kuhanje, vidjet ćemo da ima neka pravila. Meso se, primjerice, ne može staviti ako prethodno nije očišćeno ili posoljeno. Ukrasi za bor stavljaju se upravo na bor, a ne na kauč, jastuke, stolce ili gdje drugdje jer je svima jasno da će tamo stalno smetati. Drugim riječima, u tim aktivnostima postoje pravila kojih se dijete treba naučiti pridržavati. Nema ništa loše u tome da to nauči i, kao što je već rečeno, uključivanje djeteta u te aktivnosti iznimno je dragocjeno jer također zbližava dijete i roditelja, oni uživaju u zajedničkom vremenu itd.

No što se zapravo događa kad se roditelj uključi u djetetovu igru? Dijete dobiva poruku da je roditelj zainteresiran za to što ono radi, njihov odnos jača. Emocionalna povezanost odnosno privrženost između njih dobiva nov sadržaj, jačaju osjećaji bliskosti i povjerenja. Dijete i roditelj imaju novo iskustvo zajedničkog igranja, provođenja kvalitetnog i posvećenog vremena, što vrlo često olakšava situacije kada se podiže razina stresa i nervoze. Kao i u svim drugim odnosima, ako prevladavaju osjećaji zadovoljstva, radosti i međusobnog užitka, tada će se stresni trenuci lakše prebroditi jer će postojati pamćenje na vrijeme bez stresa.

Dijete se želi igrati samo?

Neki su mi roditelji rekli da ih dijete odbija kada se požele igrati s njim. Dijete jasno daje na znanje roditelju da ga ne želi u igri. To pogađa mnoge roditelje jer, kada se konačno odluče igrati s djetetom, ono ih odbije. Premda će sigurno postojati situacije kada se dijete želi igrati samo, što treba jednostavno poštovati, te svakako postoje djeca koja su se sklonija igrati sama, svako dijete ipak jako rado provodi svoje vrijeme s roditeljem.

Pa zašto se onda događa da dijete ne želi dijeliti s roditeljem nešto što je praktički jedino “njegovo”? Uzroci mogu biti prethodne poruke roditelja, koji je dijete slao da se ide igrati samo: kada je dijete više ili manje suptilno pokušalo uključiti roditelja u svoju igru, doživjelo je odbijanje. S vremenom se naučilo igrati samo i ponaša se kao da više ne treba roditelja. No kada bi se popravila temeljna emocionalna veza, odnosno povećala bliskost i povezanost između roditelja i djeteta, dijete bi otvorenije prihvaćalo upite roditelja da se uključi u igru. S druge strane, ako roditelj to radi samo zato što je negdje pročitao da bi trebao i nije punim srcem u igri, osjetljivom djetetu i to može smetati, pa mu u daljnjoj igri može biti lakše igrati se samo.

Prepoznati djetetov ritam, prepoznati što djetetu treba i reagirati na to te se istodobno zabavljati zajedno s djetetom − pravo je umijeće. S tim znanjem rijetko se tko rađa. Uglavnom je to naučeno, a ako je dobro izvježbano, s vremenom to postaje dio nas i naše svakodnevice. Da bi stručnjaci stekli te vještine, potrebno im je nekoliko godina svakodnevnog rada.

PROGRAM ‘Vrijeme za nas’

Uključite se u novi program Centra Proventus “Vrijeme za nas”. To je prigoda da roditelji i djeca provedu neopterećeno vrijeme radosti i opuštenosti u zajedničkim kreativnim i zabavnim igrama. Provođenje takva zajedničkog vremena, bez uobičajenog “natezanja”, utječe na kvalitetu u drugim svakodnevnim situacijama. Program sadržava individualiziran pristup koji se temelji na znanjima razvojne psihologije, psihologije braka i obitelji, transakcijske analize i terapije igrom. Namijenjen je svim roditeljima s djecom u dobi od 0 do 7 godina koji žele potaknuti razvoj svog djeteta putem zajedničke igre te roditeljima koji žele poboljšati svoj odnos s djetetom.

Provodi se u malim grupama u prostoru bogato opremljenom igračkama uz voditelja s bogatim iskustvom u radu s djecom i roditeljima. Program omogućava roditeljima stjecanje znanja i vještina za dobru komunikaciju s vlastitim djetetom. Roditelji će, osim toga, imati prilike bolje razumjeti zašto se djeca ponašaju kako se ponašaju.

Program počinje 31. 1. 2012. godine. Za više informacija o programu upit pošaljite mailom na:
tatjana@centarproventus.hr