Kako pripremiti dijete na odvajanje?

Pripremiti dijete na odvajanje je proces koji je često dug, spor i težak, ali je nezaobilazan i jednostavno ga treba proći

• Za početak, olakšajte sebi. Kao što stjuardese u avionu kažu da u slučaju opasnosti prvo sebi stavite masku na lice, a onda pomognete prvom do sebe, slično vrijedi i za životne krize. Kad ostanete sami, s partnerom ili bilo kojom drugom bliskom osobom, porazgovarajte o tome kako vam je teško ostaviti dijete, priznajte sebi i drugima ako vam nije lako prilagoditi se na novu situaciju. Dopustite sebi da budete tužni zbog toga. Tek kad se pobrinemo za sebe, možemo se kvalitetno pobrinuti za druge.

• Vježbajte kod kuće. Djetetu će biti jednostavnije naviknuti se na odsutnost roditelja ako ono inicira razdvajanje. Ako dijete ode u drugu sobu (gdje je sigurno da ostane samo nakratko), pričekajte koju minutu prije nego što pođete za njim. Kad odlazite u drugu sobu na čas (npr. uzeti nešto iz kuhinje), recite djetetu kamo idete i kad se vraćate. Tako će dijete naučiti da je u redu kad odlazite nakratko i – da ćete se uvijek vratiti.

• Razgovarajte s djetetom o odvajanju. Objasnite mu kamo idete i tko će za to vrijeme biti s njim. Opišite mu detaljno sve što ga zanima. Potičite ga da vas što više pita i NIKAD ga nemojte zastrašivati (npr. pričom da ćete ga ostaviti ako ne bude dobar i slično). Prije polaska u vrtić pokažite mu zgradu vrtića dok šećete naseljem. Ako imate mogućnosti, zamolite prilikom upisa da vaše dijete bude u grupi s nekim prijateljem ili nekim koga poznaje.

• Dajte djetetu vremena da se navikne. Ne očekujte da će sve biti jednostavno i brzo. Odvajanje je proces i sastoji se od više malih koraka koji vode do toga da se dijete počne osjećati sigurno u novoj situaciji.

• Uvijek se pozdravite. Kad ostavljate dijete, obvezno mu recite kamo idete i kad se vraćate po njega (npr. “Sad idem na posao i doći ću po tebe kad se probudiš nakon ručka”). Možete izmisliti i neki ritual pozdravljanja, ali neka bude kratak. I kad jednom odete iz vrtića, nemojte se vraćati.

• Slušajte i poštujte dječje osjećaje. Pokušajte razumjeti što mu je teško. Dopustite mu da o tome puno govori, a vi ga slušajte. Samo slušanje često je vrlo ljekovito.

• Neka dijete u vrtić/školu vodi onaj roditelj koji se bolje s time nosi. Vrlo jednostavan, a tako učinkovit način da sebi i djetetu olakšamo proces odvajanja.

• Ostanite dosljedni, ali poštujte djetetove osjećaje. Ako dijete plače, nemojte mu reći da se nema čega bojati ili zbog čega biti tužan. Kažite mu da znate da se osjeća tužno/ljutito/prestrašeno, ali da morate ići i da ćete se vratiti po njega.

• Ponudite mu izbor. Ako postoji nešto što dijete može izabrati, dopustite mu. To može biti odjeća, igračka, hrana ili bilo što slično.

• Dopustite djetetu da nosi igračku ili predmet uz koju je vezan. Često pomaže kad djeca sa sobom ponesu medvjedića, lutku, slikovnicu, autić koji najviše vole, jer im to daje osjećaj sigurnosti.

Ako vam se učini da separacijska anksioznost ometa normalno funkcioniranje djeteta i traje predugo, posavjetujte se sa psihologom. I svakako zapamtite da dijete podnoseći rastanke emocionalno raste. Dopustite mu to.

Tekst: Iskra Pejić, dipl. psiholog