Roditeljstvo je jedna od najljepših, ali i najtežih životnih uloga pojedinca. Podrazumijeva niz procesa koji se sastoje od zadataka, pravila, komunikacije i međuljudskih odnosa koje odrasli ostvaruju u kontaktu sa svojim djetetom, a nazivamo ih odgojni stilovi. Ovo su 4 osnovna:


AUTORITARAN STIL (kruti, strogi) - roditelji postavljaju velike zahtjeve i provode strog nadzor, ali ne daju dovoljno topline i podrške. Autoritaran stil ima za cilj poslušnost i samokontrolu kod djeteta bez objašnjavanja i obrazloženja. Postavljanje granica i pravila i kažnjavanje neposlušnosti (često i fizičko) glavni su ciljevi ovakvog stila odgoja. Djeca koju se odgaja na ovakav način su sklona promjenama raspoložanja, povučena, razdražljiva i bez spontanosti u ponašanju.

AUTORITATIVAN STIL (demokratski dosljedan) - roditelji postavljaju velike zahtjeve, granice i provode nadzor djeteta uz veliku toplinu i podršku. Uloga roditelja je savjetnička, a ne kontrolorska. Postavljeni zahtjevi i granice se objašnjavaju i obrazlažu. Djeca odgajana na ovakav način su spontana u izražavanju svog mišljenja i emocija.

PERMISIVAN STIL (prepopustljiv) - roditelji postavljaju male zahtjeve i provode slabu kontrolu, a daju veliku toplinu i podršku. Roditelji zadovoljavaju svaki djetetov zahtjev. Međutim, davanje prevelike slobode nije primjereno jer stvara kod djece nesigurnost, nesnalaženje bez postavljenih granica, što potiče impulzivno i agresivno ponašanje kod djeteta.

INDIFERENTAN STIL (zanemarujući) - roditelji postavljaju male zahtjeve, nema kontrole ali ni topline ni podrške. Roditelji emocionalno odbacuju djecu ili nemaju snage ni vremena za brigu oko njih. Djeca odgajana ovim stilom imaju poteškoća u učenju socijalnih vještina i često su neuspješna u školi. Ovakav odgojni stil često regrutira adolescente koji izražavaju razne oblike neprihvatljivog ponašanja.

shutterstock_2143302773.jpg
Shutterstock Autoritaran stil ima za cilj poslušnost i samokontrolu kod djeteta bez objašnjavanja i obrazloženja

Izbor učinkovitih roditeljskih postupaka, u kojima je jasno određeno što su granice i zahtjevi prema djetetu, naravno ovisno o razvoju i zrelosti djeteta, uz pružanje ljubavi, topline i podrške doprinosi najadekvatnijem razvoju djeteta od predškolske pa sve do adolescentne dobi. Uzimajući u obzir da je najvažnija zadaća roditelja briga za zdravlje djeteta kako fizičko tako i mentalno, ne čudi da na dobro roditeljstvo gledamo kao na bitan čimbenik prevencije poremećaja mentalnog zdravlja.

U prve dvije godine života dobro roditeljstvo je usmjereno na uspostavljanje djetetove sigurnosti, zdrav socioemocionalni razvoj djeteta i motivaciju djeteta za razvoj kognitivnih kompetencija.

Tijekom predškolskog razvoja velika pažnja usmjerena je na poticanje razvoja socijalnih vještina, sposobnosti snalaženja u okolini i razvijanje motivacije za postizanje uspjeha. U ovoj dobi se postavljaju čvrste i jasne granice djetetova ponašanja, ali uz pružanje topline, ljubavi i brige.

U osnovnoškolskom razdoblju važno je odgojem postići unutrašnju samokontrolu kod djeteta, razvijanje socijalnih vještina, uspostavljanje prijateljstva i suradnje s vršnjacima, razvijanje samopoštovanja i pozitivne slike o sebi.

Pozitivne utjecaje dobrog roditeljstva u adolescentskoj dobi isključivo promatramo kroz autoritativan (demokratski) odgojni stil, jer provodeći druge stilove odgoja neminovni su sukobi na relaciji adolescent - roditelj. Iz sukoba proizlaze prkosna i odbijajuća ponašanja adolescenata što smanjuje toplinu i brigu, a jačaju kontrolu i strogost kod roditelja. I tako se dalje narušava odnos roditelj - adolescent i sve je manje mjesta uspostave boljih odnosa podsredstvom dobrog roditeljstva.

shutterstock_571719655.jpg
Shutterstock Pozitivne utjecaje dobrog roditeljstva u adolescentskoj dobi isključivo promatramo kroz autoritativan (demokratski) odgojni stil

Tekst: Martina Jerinić Njirić, prof. pedagogije, Zavod za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije