Autor:

Bojanke me ‘bodu u oči’

Bojanke su po meni jedan neadekvatan poticaj za dijete. Sputavaju djetetov razvoj, ne dozvoljavaju spontanost, ne potiču kreativnost, ukalupljuju dijete. I još jedan problem koji sam uočila vezan uz crtež, a to su odrasli koji uče djecu crtati...

Obožavam dječje crteže. I uživam u promatranju kako djeca crtaju i što crtaju. Crtež je jedna vrsta ogledala djetetovog razvoja. Crtež je odraz djetetovog doživljaja i shvaćanja. I zato volim promatrati crteže i crtanje. Crtež uvelike pomaže u razumijevanju djeteta. Nadalje, vrlo česta pojava su bojanke. Bojanke su po meni jedan neadekvatan poticaj za dijete. Sputavaju djetetov razvoj, ne dozvoljavaju spontanost, ne potiču kreativnost, ukalupljuju dijete. I još jedan problem koji sam uočila vezan uz crtež, a to su odrasli koji uče djecu crtati. Toga, na žalost ima sve više i zato sam odlučila pisati o tome. I priložiti neke od crteža djece kako bi vam pojasnila važnost crteža i razumijevanje crteža.


Djeca počinju crtati spontano, ničim izazvano

Kad dijete počinje crtati ono crta spontano, ničim izazvano. Prvo su to šare, no nisu to obične šare. Jer kad pitate dijete ono će vam točno znati reći koja šara što predstavlja. Događa se da dijete nacrta jedno oko jer dijete ne zanima broj i izgled već funkcija. I zato je važno poštivati djetetov crtež i izražavanje. U tim trenucima često se ispravlja djecu. Pa dobro koliko ti očiju imaš? Dijete jako dobro zna koliko ima očiju, no njemu je trenutno važna funkcionalnost i sposobnost. I upravo je to jedan od zadataka likovne umjetnosti uz razvoj vizualne, prostorne inteligencije, motoričke sposobnosti i mašte. I onda dijete u ruke dobije bojanku! Pitam se zašto? Što je to korisno u bojankama? Odgovore koje sam dobila su: Jer tako vježba grafomotoriku. Kontrolira rad ruku (ono da ne ide preko crte). Djeci su lijepe i ih vole.

 

Dječak, 4,6 god.: "Rog" Dječak kružnim pokretima naglašava funkciju roga, tj. zvuk. Djeca vrlo često crtaju pokrete različitim linijama. Npr. vrlo česta pojava je pokret čovjeka koje dijete u mlađoj dobi prikazuje tako da šake ruku i stopala nogu prikažu vibrirajućom ili cik-cak linijom čime naglašava njihovu funkciju.

 

Bojanke su lijepe

To je rečenica koju najčešće čujem kao obrazloženje zašto se djeci daju bojanke. Lijepo je relativan pojam. Ono što je vama lijepo, ne treba biti i drugima. Većini djece je lijepo ono što je i roditelju lijepo jer dijete uči po modelu ponašanja. Ono što je važno za dijete je proces učenja, stvaranja, izražavanja. Sa samim procesom dolazi i rezultat. I to je dio koji treba pohvaliti. Pohvalite trud, kreativnost, upornost. Lijepa bojanka. Lijepo si to obojao. Ti to možeš još ljepše obojati, znam ja to. Kakvu poruku dijete dobiva ovim rečenicama? Želite li dijete naučiti da je važan estetski dio? Ili smatrate da je važniji proces razvoja i učenja?

Dječak, 4,5 god.: "To sam ja. Tu imam srce i crijeva." Predimenzioniranje – dijete naglašeno crta dio koji mu je u centru interesa. Ponekad su neki dijelovi tijela izostavljeni. Dijete zna da postoje, ali mu za njegov prikaz nisu važni. Drugi put crta neke druge dijelove tijela, koji vrše neku radnju koju ono želi istaknuti i to znatno povećavaju ili koriste određenu boju. U ovom slučaju dječak je žuto istaknuo ono što mu je važno.


Djeca vole bojanke

Djeca idu linijom lakšeg otpora i uvijek će se potruditi da linija lakšeg otpora bude još lakša. To je prirodno i normalno. Ispitivanje granica u odgoju ide u nedogled. Prvo traže šablonu, a onda još žicaju Daj mi ti to oboji. Želite li dijete naučiti da sve dolazi na pladnju? Bojanke su jedna mala stvar koja djecu tome uči. Druga stvar je da bojanke djeluju na sputavanje kreativnosti i poticanje šablonizma. Smatram da je predškolsko doba jedino doba kad dijete može biti ono što želi: maštovito, kreativno, slobodno, posebno, opušteno, bezbrižno. I to je potrebno razvijati i poticati. Jednostavno je. To se ne uči, to dijete ima prirodno u sebi. Samo je važna uloga odraslih u pružanju poticaja, igračaka, materijala. Većina igračaka rade sve same. Dijete treba samo stisnuti gumb. Što je tu kreativno i poučno? Poticaje za razvoj mašte i kreativnosti najčešće ne trebate kupovati. Priroda nudi razne poticaje za razvoj kreativnosti i mašte. O kreativnosti i važnosti sam već pisala što možete pročitati ovdje.

Djevojčica, 5,5 god. Ilustracija priče "Gđa. Kruna i gosp. Kruno". Djeci su dani glavni motivi priče: čarobna prašina, neobično stvorenje, ptičica, putujući oblaci, kruna koja ispunjava sve želje i kruna koja te čini nevidljivim. Cilj priče bio je potaknuti razvoj kreativnosti djeteta: stvaranje vlastite priče.

 

Vježba grafomotorike

Svakako da dijete treba vježbati grafomotoriku koja mu je kasnije potrebna za pisanje. Crtanje je jedan od načina kojim dijete razvija grafomotoričke sposobnosti. Istina je da i bojanke potiču taj dio razvoja no uvelike i sputavaju cjelokupni razvoj djeteta što sam već pojasnila. Djeca imaju veliku potrebu za crtanjem. Probajte izbrojati koliko crteža dijete dnevno nacrta? Ili ono kad iz vrtića doma donese bunt papira. Ali to za dijete nije bunt papira, već mnoštvo crteža. Često crtaju jer je to jedan od načina komuniciranja, izražavanja misli, osjećaja, želja, potreba. Može li to bojanka pružiti djetetu?

Djevojčica., 4,3 god.: "Kad sam ljuta" Opis: "To sam ja kad sam ljuta i tužna (zato što me mama ne sluša, nego mora kuhati i prati suđe). Onda ja odem u svoju sobu (žuta boja predstavlja zidove sobe, a crvena boja predstavlja krevet u sobi), zatvorim se i plačem. Suze mi idu do poda (plave točkice povezane linijom). I stisnem šake onako jako (narančasti krugovi). I vičem: AAAA".

 

"Kontrola rada ruku" ili "da ne boja preko crte”

A zašto ne smije otići preko crte? Zašto dijete mora biti unutar okvira? Naravno da treba poticati rad i vježbati kontrolu motoričkih sposobnosti i koordinaciju pokreta. Ono što želim reći je da pustite dijete da samo crta. Kako će rasti i što više crtati, tako će se razvijati i motoričke sposobnosti. Da bi djelovali na "kontrolu rada ruku" trebamo poticati razvoj krupne i fine motorike. To su jedne od najvažnijih vježbi za djecu predškolske dobi. Dijete nećete naučiti bojiti do crte i crtati po zadatku ako ono nije samo spremno i zrelo, tj. motorički sposobno.

 

Djevojčica, 5,1 god: "Coloseum" Primjer poticanja grafomotoričke vježbe, razvoja vizualne i prostorne percepcije i spoznajni razvoj (upoznavanje s povijesnim znamenitostima).

 

Učiti djecu kako crtati

Kad "učimo" dijete crtati tako da ono kopira ili gleda što smo mi nacrtali zbunjujemo ga i kočimo razvoj njegovog likovnog izraza. Isto tako namećemo mu svoj način izražavanja. Svako dijete i svaka osoba je individua za sebe. I to treba poštivati. Svatko će nacrtati najbolje što može. I to treba pohvaliti jer tako ćemo utjecati na razvoj emocionalne inteligencije djeteta. I mene djeca traže da im nacrtam auto ili neku bubu. Potičem ih da prvo pokušaju sami. Najčešće odgovaraju: Ja to ne znam. Ja to ne mogu. Idu linijom lakšeg otpora. I tu je važan pristup djetetu. Ako dijete želi crtati npr. neku životinju onda pronađite fotografije te životinje u knjizi ili na internetu. Fotografija pruža puno više od clip art varijante ili animiranog prikaza. Ako želite potaknuti kreativnost i maštovitost, onda najčešće ni ne treba davati upute. Djeca su sama po sebi vrlo kreativna i nevjerojatno maštovita. Za likovno stvaralaštvo djetetu nije potrebna intervencija odraslih. Odrasli se uključuju u likovno stvaralaštvo djece kroz stvaranje uvjeta i bogatu ponudu likovnih materijala, ali i kroz diskretan i nenametljiv način ukazivanja na mogućnosti koje likovno stvaralaštvo nudi.

Svako dijete je umjetnik, no problem je kako ostati umjetnikom nakon što dijete odraste. Kao dijete sam crtao kao Raphael, no kad sam odrastao trebao mi je cijeli život da ponovno počnem crtati kao dijete. (Pablo Picasso)

****

Individualni rad prilagođen potrebama roditelja i djeteta

Kako dijete raste, tako dolazi i do problema u odgoju te preispitivanja uloge roditeljstva. To je prirodno. I upravo Vama koji ovo čitate, želim reći da ste divan i brižan roditelj jer tražite savjet, podršku, opciju za poboljšanje odnosa ili rješenje problema u odgoju djeteta. Roditeljstvo ne treba biti borba i stalno popravljanje jer roditeljstvo je prirodno. Roditeljstvo je proces učenja. To je proces promjena i učenja koji traje cijeli život. Roditelj je najvažniji model i uzor svojem djetetu. Motivirani ste i svjesni važnosti osobnog razvoja u ulozi roditeljstva, zar ne? Upravo je takav roditelj kvalitetan model i uzor djetetu. Za promjenu i učenje potrebna je volja i ustrajnost, a na kraju nagrada dolazi u obliku unutarnjeg zadovoljstva Vas, djeteta i obitelji.

Zašto individualni rad?

Svaka osoba je zasebna individua sa svojim potrebama, mogućnostima, načinom komuniciranja i odnošenja. Svako dijete je jedinstveno i posebno pa se pristup odgoju i obrazovanju djeteta treba uklopiti u individualne potrebe, mogućnosti i interese djeteta. Individualni rad upravo se prilagođava individualnim potrebama roditelja i djeteta. Rad se temelji na pozitivnom pristupu odgoju s ciljem razumijevanja djeteta i roditelja te unaprijeđene roditeljske uloge.

Zašto rad s roditeljem/roditeljima?

Normalno je da kao roditelj ponekad ne znate kako reagirati u kojem trenutku. Da imate osjećaj da Vas dijete ne razumije ili Vi ne razumijete dijete. Da Vas dijete izbaci iz takta ili da imate osjećaj da gubite konce u rukama pa se pitate je li to samo razvojna faza ili preispitujete svoje postupke i ulogu. Upravo time pokazujete da ste odgovoran roditelj koji zna kada treba potražiti stručan savjet, podršku ili pomoć.
Dijete će uspjeti razviti svoje potencijale u onolikoj mjeri koliko mu je kvalitetnija okolina u kojoj obitava. Glavni i primarni nosioci kvalitetne i stimulativne okoline su roditelji. Kvalitetna i stimulativna okolina ne podrazumijeva materijalnu okolinu, već onu koja potiče na osobni razvoj i aktivno učenje te motivira roditelje da postignu ono što trebaju i žele.

Zašto rad s djetetom i roditeljima?

Teorijski dio lako je naučiti i razumijeti. Srž je u praktičnom dijelu primjene teorijskog znanja. Nadalje, roditelj je subjektivan u odnosu na dijete i često ne vidi realnu sliku sebe, djeteta i njihove interakcije, što je potpuno prirodno. Emocije su snažan pokretač. U radu sudjelujem na objektivan način. Situacije, interakcije, igru i komunikaciju promatram iz stručnog stajališta pa tako lakše uočim pravu prirodu i izvor problema, pri čemu pružam savjete, smjernice i efikasnu poduku i podršku.
Takav način rada uključuje rad na osobnom razvoju roditelja kako bi vlastite promjene prenijeli na dijete i dobili željene rezultate. Da bismo kod djeteta razvijali kompetencije na pravilan i pravodoban način, moramo i sami biti kompetentni, zar ne? Često čujemo kako su djeca graditelji novoga sutra, no mi smo graditelji njihova danas za uspješno sutra. Kako će to sutra izgledati, najviše ovisi o odgojnom utjecaju i obrazovanju sada, ovdje, danas.

 

Tekst: Lana Kihas, mag. praesc. educ., odgojiteljica-mentorica u DV Petar Pan, koordinatorica konferencija Mliječni zub, bloggerica
Foto: privatni album

 

 

Preporučujemo

Tagovi: , , , , ,

Vezano uz temu

Dijete vas ne sluša ili ne čuje, ne poštuje pravila? Promijenite način komunikacije!

Preporuučujemo radionicu naše kolumnistice Lane Kihas, namijenjenu roditeljima…

Intervju s Lanom Kihas: posao odgojitelja traži neprestan rad na sebi

Razgovarali smo s Lanom Kihas, našom novom kolumnisticom…

Zašto se s godinama naša kreativnost smanjuje?

Jesmo li svi kreativni, svatko na svoj način?…

Predvještine čitanja i pisanja kao uvjet za upis u školu

Koje bi to vještine čitanja i pisanja zapravo…

Pročitajte i:

Za one najmanje i one malo veće: Što pokloniti djeci za Božić?

Božiću se svakako najviše vesele djeca i uz to vežu i dobivanje poklona. No kako…

Božić u ŠPUD-u: podržimo mlade kreativce na najjače!

Ovu subotu, 14. prosinca 2019. od 11 do 17 sati Škola primijenjene umjetnost i dizajna…

japanska metoda zamatanja poklona

Darove možete zamotati i na ovaj zanimljiv način bez dodatnog pribora

Ova zanimljiva metoda zamatanja darova bez ikakvog pribora dolazi iz Japana. Ne čudi ako znamo…

Beyonce

'Pobačaji su me naučili da moram postati majka samoj sebi, prije nego li postanem nekome drugome.'

Nakon što je 2012. rodila svoju prvu kći Blue Ivy, svjetski popularna pjevačica Beyonce, javnosti…