Započela je nova školska godina. Godina u kojoj nas još uvijek prati neizvjesnost zbog globalne pandemije. Svaki dan prati se broj zaraženih, broj umrlih. Presice stožera o novim mjerama i odlukama. Opravdan je strah svakog roditelja hoće li škola opet u nekom trenutku prijeći na C model, odnosno online nastavu.

Profesori također osjete pritisak i trude se izvršiti sve zadaće uživo. To rezultira velikim brojem ispita, pismenih i usmenih već na samom početku godine. Za šestaše to nije veliki stres jer su u petom prošli vatreno krštenje.

Međutim, današnjim petašima zasigurno nije lako. Dio trećeg razreda bili su online. Rupe u znanju iz trećeg razreda sada se čine još veće. Gradivo četvrtog nije imalo na što ‘sjesti’, a peti razred ne pita za milost. Rijetki su oni koji su imali vremena i mogućnosti sjesti s djecom i popuniti sve nastale rupe. Živi se ubrzano, puno se radi, dani prolaze kao minute. Čovjek se ne okrene već je petak.

Tijekom cijelog ljeta imala sam učenike koji su se pripremali za peti razred. Uvela sam ih u način rada, sata, promjene učionica i predmeta. Približila sam im situaciju kako ne bi doživjeli preveliki šok. To se uglavnom pokazalo vrlo uspješno, svi su bili smireni početkom nastave.

Međutim, u pripremama za inicijalne, iako se tako nezahvalno izraziti jer pripreme za inicijalne su sulude pošto bi se trebalo provjeriti stečeno znanje kako bi profesor znao kako djeca stoje sa znanjem, nismo imali prilike doći do većine gradiva jer smo učili osnove osnova matematike i hrvatskog jezika. Postupak potpisanog množenja i dijeljenja, pridjevi i glagoli, gramatičke osnove engleskog jezika… sve je to gradivo koje je ostalo negdje u iCloudu i koje nije sjelo kako treba.

Sada dolazimo do situacije gdje su hrvatski i matematika donijeli dobre rezultate inicijalnih provjera, djeca su dobila rezultate stvarno realnog znanja u svom realitetu, međutim, engleski jezik me poprilično zabrinuo.

Nesrazmjer, koji se događa u engleskom jeziku od prvog do četvrtog razreda, te očekivano znanje za dolazak u peti je zapanjujući. Ne poklapaju se užbenici. Ne poklapa se znanje. Ne poklapaju se očekivanja osnovnih stvari. Nekome je osnova stvar abeceda, brojevi, boje, a nekome osnove glagolskih vremena. Zanimljiva je činjenica da dijete ima odličan iz engleskog jezika u razrednoj nastavi, a u predmetnoj dobiva nedovoljan. Ne nedovoljan, nego 2/100 bodova.

Gdje sam uvidjela propust?

Pri radu s učenicima predmetne nastave primijetila sam udžbenike i gradivo od kojeg se polazi kao osnove. To me je navelo na povlačenje paralele s učenicima nižih razreda, gdje shvaćam da se te osnove spomenu u prolazu pod izlikom ‘to je za njih preteško’ ili ‘oni to neće shvatiti’.

Ako nije preteško, onda je prelagano. ‘Ovo ćete odraditi kod kuće.’ Primjer abecede ili spellinga vlastita imena. Brojevi i boje su no.1 u nižim razredima, a u petom ih na inicijalnoj provjeri dočekaju prilozi učestalosti. Dakle, prvi put kada dijete čuje riječ ‘prilog’, a da se ne misli na krumpir pored faširanca je u 5. razredu na satu hrvatskog jezika, kada se uče prilozi s glagolima.

A na inicijalnoj provjeri engleskog jezika u 5. razredu očekuje se da dijete priloge učestalosti koristi ispravno s obzirom na učestalost te položaj u odnosu na glagol, što povlači znanje glagola ‘biti’ koji se spominje konkretno u učenju glagola u 6. razredu osnovne škole. To gradivo engleskog jezika detaljno se ‘trančira’ pri učenju present simplea u 5. Razredu, a u 3. se spomene u smislu značenja. Hoće li mi netko reći kako se ovaj nesrazmjer onda lomi na djeci?

Tražiti krivca sada je besmisleno da ne kažem glupo. Potrebno je proaktivno uzeti stvari u svoje ruke te s djetetom odraditi učenje engleskog jezika u nižim razredima tako da odmah spajamo osnove 5. razreda. U radu sam primijetila kada se dijete u 3. razredu prvi put susretne s prilozima učestalosti, odmah ga mogu uvesti u glagolsko vrijeme, nazvati ga imenom i prezimenom, pokazati gdje će se prilog pisati te prevoditi rečenice kako bi dijete odmah učilo i nepoznate riječi.  Rad je teži i dugotrajniji, međutim, u tim slučajevima nisam imala prilike doživjeti loše rezultate pri inicijalnoj provjeri osim ako dijete nema specifičnu teškoću s učenjem.

Pri specifičnim teškoćama učenja gradivo engleskog jezika odrađuje se na drugačiji način, kao i ispitivanje istoga. Spelling je često problem, ali i pisani izričaj općenito u tom slučaju. Trebalo bi se izuzeti slušanje u smislu zapisivanja riječi koje nedostaju, a usmenim bi se putem moglo provjeriti što je dijete shvatilo iz audiozapisa.

Pri inicijalnoj provjeri bilo bi dobro navoditi dijete kroz gradivo tijekom ispitivanja na ploči, postavljati potpitanja te pričekati određeno vrijeme za odgovor. Stres je kod takve djece presudna stvar. Ako se dijete osjeti pod stresom, adrenalin će blokirati sve ono što zapravo zna i može pokazati.

Da zaključim, vrijeme koje je prethodilo ovoj školskoj godini izaziva vrijeme koje predstoji. Pritisak svakodnevnog života ne utječe samo na odrasle već i na djecu. Oni imaju osjećaje i misli u svom vlastitu biću ma kako se ono nama činilo malo i bezbrižno. Kontrolirajte napredak i shvaćanje znanja svoga djeteta. Ocjena nije važnija od mentalnog zdravlja kao ni funkcionalna primjena usvojenog znanja u školi.

Tekst: Tekst: Anja Rendulić, apsolventica defektologije, Montessori pristupnik za djecu s teškoćama, Aula – pomoć u učenju

Foto: Shutterstock