Najčešće metoda potpomognute oplodnje je upravo prenošenje sperme do ili u ženinu maternicu radi pospješivanja šanse za oplodnjom. Ona se prije svega provodi u situacijama kad se kod muškarca ustanovi smanjena plodnost sperme, kad je muškarac iz nekog razloga nesposoban za seksualni odnos ili kad se selekcijom spermija pokušavaju izbjeći nasljedne bolesti.

Inseminacija se katkad može uzeti u obzir kao metoda izbora i kad je smanjena ženina plodnost. Ima li žena primjerice problem s nepropusnošću sekreta koji zatvara grlić maternice, inseminacija u kombinaciji s blažom hormonskom stimulacijom može pomoći u ispunjenju želje za začećem.

Kako teče postupak inseminacije?

  • Određivanje pravog trenutka: Inseminacija će se dogoditi u ženinom optimalnom trenutku za oplodnju, dakle u trenutku ovulacije. Liječnik i žena će na ultrazvučnim pregledima pratiti napredovanje i sazrijevanje folikula u kojem se nalazi jajašce te predvidjeti njegovo pucanje odnosno početak ovulacije.
  • Stimulacija dozrijevanja jajašca: Inseminacija se može raditi u prirodnom ciklusu žene, no u praksi se ipak često pokazalo kako je to znatno manje uspješno. Zato se dozrijevanje jajašca u najvećem broju slučajeva stimulira hormonima kao što je Klomifen. Uz stimulaciju hormonima povećana je mogućnost višeplodne trudnoće jer se stimulacijom potiče dozrijevanje više folikula s jajašacima.
  • Ovulacija: Nakon hormonalne stimulacije može se čekati da se ovulacija dogodi prirodno ili se za predviđanje točnijeg trenutka ženi daje tzv. štoperica koja sadrži hormon hCG, inače tzv. hormon trudnoće.
  • Priprema spermija: Spermiji se za inseminaciju dobivaju mastrubacijom partnera. Budući da je najčešći razlog za inseminaciju niska plodnost spermija – problem nepokretljivosti ili nedostatna količina – ejakulat se posebno priprema za vraćanje. Pritom se izdvajaju kvalitetniji i mobilniji spermiji odnosno gleda se da uzorak za vraćanje sadrži što veću koncentraciju „boljih“ spermija.
  • Inseminacija: Postupak inseminacije podrazumijeva vraćanje spermija kateterom u šupljinu maternice (intrauterina inseminacija), u jajovode (intratubarna inseminacija), u vrat maternice (intracervikalna inseminacija) ili ispred grlića maternice (inseminacija uz pomoć kapice). Smisao metode je dovesti spermije u otimalnom trenutku na položaj s kojeg će najbrže stići do jajne stanice. Cijeli postupak je bezbolan odnosno može biti neugodan koliko i običan ginekološki pregled i uzimanje PAPA-testa. Nakon postupka vraćanja spermija žena se još neko vrijeme zadržava u ležećem položaju kako bi spremijima dala priliku da lakše krenu na odredište.
  • Test na trudnoću: Prvi test na trudnoću može se napraviti 14 dana nakon postupka ili se jednostavno čeka prirodan dolazak mjesečnice. Nažalost većina postupaka inseminacije ne uspijeva odmah nakon prvog puta. No, kod većine žena uspijeva nakon tri do četiri pokušaja. Oko 20% parova mora na uspjeh čekati i duže, a ako nakon više postupaka inseminacije ne dolazi do začeća, par će se uputiti na daljnju obradu i druge metode potpomognute oplodnje kao što su In Vitro oplodnja.

Foto: Thinkstock