Pismo Goranu

Dragi Gorane,

naporne – ali i prekrasne. Takve su za mene bile protekle godine s Anom i Darijanom. Prije nego što sam postala majka nisam mogla ni zamisliti da ću izvući tako puno iz novog života: samopouzdanje, snagu, životnu radost, optimizam.

Prije sam se stalno pripremala za nepoznatu, na neki način nesigurnu budućnost: što ako mi novi šef da otkaz, ako ne dobijem povišicu, ako mi otkaže stanodavac? Danas sam puno opuštenija. Zbog Ane i Darijana. I za njih: djeci je potrebna jaka, pouzdana majka. Svaki dan kad su oboje zdravi i sretni, uživam – i rado bih imala još toga.

Ne žalim što sam posao ostavila po strani. Draga su mi ova prijepodneva, sada kad opet radim u uredu. Volim koncentrirani rad, kontakt s kolegama, osjećaj da sam nešto uspješno završila – i naravno novac koji zarađujem i koji je koristan našoj obitelji. No jednako mi je drago da sam iza podneva tu za djecu. Mogu pratiti njihov razvoj, to je za mene privilegij. Treće dijete bi se lijepo uklopilo u ovaj život.

Odlučiti se na bebu, za mene je bilo poput priznanja samoj sebi

U meni je trenutačno toliko snage i ljubavi – da bi uvelike dostajalo za još nekoliko djece. Sad ćeš problijediti. Ne moraš, tri je sasvim dobar broj.

Dragi Gorane, tvoji argumenti protiv mojih planova o djeci nisu loši, i duboko u sebi znam da nisu upereni protiv mene. No unatoč tome, pomalo me uznemiruje što si protiv još jednog djeteta. Odlučiti se za još jednu bebu za mene je bilo poput ponovnog priznanja samoj sebi, našoj obitelji i našem životu. To je samo osjećaj – ali dobivanje djece je upravo stvar osjećaja.

Volim te, Sonja

Pismo Sonji

Draga Sonja,

Dobro je ovako kako je. Lijepo nam je! Jesi li zaboravila kako naporne znaju biti dnevne obveze jer je Ana prethodnu noć loše spavala? Ili koliko si se nervirala kad su se zimus oboje izredali s kašljem, kihanjem i temperaturom i tjednima gotovo nisi mogla izaći iz kuće? I naša veza se tada malo ohladila, barem se ja tako sjećam.

Danas, kad djeca već pomalo idu svojim putem, imaju male dogovore, igraju se u svojim sobama, puno više razgovaramo. To mi se sviđa. Olakšanje u svakodnevici je samo jedna od stvari bez kojih ne bi htio ostati.

Stalo mi je do naše financijske budućnosti

Drugo: naše dvoje djece je zdravo i dobro napreduju – zato sam toliko sretan. Nekako me strah izazivati sudbinu ako se odlučimo na još jedno dijete. Tko zna bi li trudnoća i porod još jednom dobro prošli i bi li i treće dijete došlo na svijet zdravo?

I još nešto – možda tipično muško: možda ti se čini bešćutno misliti o novcu kad se radi o preslatkim bebama, no zapravo mi je stalo i do naše financijske budućnosti, naše i naše djece. Dostaje točno za muzičku školu, satove jahanja, možda ponekad instrukcije i skupo obrazovanje za dvoje. Ali za troje? Za to moja primanja jednostavno nisu dovoljna.

Što se tiče tvog posla: djeca su još tako mala, da se moraš rasporediti – što ti, kako uvijek naglašavaš, rado činiš i ne želiš da bude drukčije. Ali Darijan sada ima četiri godine: kad za dvije godine krene u školu, mogla bi opet povisiti satnicu i mogli bi za oba djeteta potražiti cjelodnevni boravak – i platiti ga.

Djeca brzo rastu i neće potrajati dugo dok opet dobiješ slobodnog prostora za veći poslovni angažman. Dobra si u tome i sigurno možeš još dosta toga postići. Ali s trećim djetetom?

Znaš što me dugo mučilo? Majka mi je kao djetetu i mladiću stalno davala osjećaj da je zanemarujem. Kad sam se htio igrati s drugim dječacima, naći se sa svojom prvom djevojkom, kad sam išao na praznike, često mi je govorila: «A ja bi se trebala sama dosađivati!» i onda bih izlazio iz kuće s grižnjom savjesti. Vjerojatno zato volim zaposlene majke – one ne čekaju vječno na djecu.

Tvoj Goran

Riječ psihologa

Zajedničko dijete je u vezi simbol za ono što povezuje, za zajedničko. Kad se par ne slaže oko želje za djecom, to može ukazivati na različite potrebe za bliskošću. Onaj koji želi djecu misli: «Kad već imam tako malo od tebe, tada želim (barem) još jedno dijete od tebe.» Parovi preko želje za djecom prenose i pitanje moći: Tko će prevladati?

Sonja i Goran se slažu da im je život s dvoje djece dobar. Dosad su imali sreće. On je zadovoljan i želi da stvari ostanu takve kakve jesu. Bez promjene, bez riskiranja s trećim djetetom. Ona nasuprot tome želi još više dobra i trećim djetetom si obećava poboljšanje kvalitete vlastitog života. Iza toga se vjerojatno skriva i misao da s 38 godina više nije tako mlada da bi mogla odgađati odluku o još jednom djetetu.

Jedan muškarac ne može u potpunosti razumjeti ovaj motiv. Za njega ima dovoljno vremena za dobivanje djece – on to ima u primozgu, iako trenutno isključuje daljnji porast obitelji. Naravno ne razmišlja svjesno: ako budem još jednom htio imati bebu, jednostavno ću ih napustiti i početi ispočetka. No on još nije na ovoj krajnjoj točki, osjeća to.

Goran i Sonja ne mogu pronaći kompromis – ne možete biti malo trudni. No mogu postaviti nekoliko pitanja koja će rasvijetliti njihove motive: što zapravo nedostaje Sonji? Čega se mora odreći ako ne dobije treće dijete? Uvjerena je da bi joj s trećim djetetom život bio ljepši i bogatiji – ali što bi se promijenilo za nju ako ga ne dobije? Kad bi sve ostalo kako je? Svojom posljednjom rečenicom («Odlučiti se na još jednu bebu za mene bi bilo poput ponovnog priznanja samoj sebi...») izražava potrebu za više sigurnosti.

Karla i Bernard ne mogu pronaći kompromis

Postoje žene koje djecu smatraju vrstom ljepila za partnerstvo. To u stvarnosti naravno ne funkcionira. Za vezu su odgovorni isključivo partneri. Ako Karla ima strah od gubitka, njezin muž bi se trebao zapitati (i nju), što može poduzeti protiv toga. I da se nitko ne bi osjećao uvrijeđen po ovom pitanju, oboje mogu učiniti sljedeće: ona može mirno vjerovati mužu da on misli na obitelj i djeluje odgovorno kad traži dovoljno sigurnosti za sve njih. Što se tiče nje same, mora osvijestiti da će njezin profesionalni razvoj uz treće dijete vjerojatno biti u stanju mirovanja - želi li ona to? On nasuprot tome mora pokušati razumjeti njezino «krajnje-je-vrijeme-raspoloženje» i shvatiti da je odluka protiv još jednog djeteta sa svojom ženom vjerojatno konačna. Mogao bi uzeti za primjer i njezin optimizam i razjasniti sebi da se ništa ne može planirati – rizik da u životu sve neće ići po planu se uz još jedno dijete ne povećava tako dramatično da to zdrava veza ne bi izdržala.

Tekst: Roditelji.hr

Foto: Profimedia