Zašto vrtići ne trebaju ličiti na škole

Nova istraživanja pokazuju da sve intenzivnije podučavanje sve mlađe i mlađe djece, može imati loše posljedice, smatra Alison Gopnik, američka razvojna psihologinja

Živimo u doba pedagogije. Zabrinuti roditelji sve više i više podučavaju svoju djecu, u sve mlađem i mlađem uzrastu, dok ne stignu do čitanja bebama u trbuhu. Zahtijevaju od odgajatelja da jaslice i vrtići više liče na škole. I zakon to traži od njih - kampanja "Nijedno dijete ne smije biti izostavljeno" iz 2001. godine tražila je da u američkim državnim vrtićima bude više pravog podučavanja.

Naravno, ima i onih sumnjičavih, i među roditeljima i među odgajateljima, čak i među kreatorima obrazovne politike. Zar maloj djeci ne bi trebalo dopustiti da istražuju, da se igraju i da otkrivaju? Možda podučavanjem mogu steći neka određena znanja i vještine, ali što je s radoznalošću i stvaralačkim porivima - sposobnostima koje su dugoročno važnije za učenje? Dvije nove studije koje će biti objavljene u časopisu Cognition, jedna sa MIT-a a druga sa Sveučilišta Berkeley, ukazuju na to da su sumnjičavci imali pravo. Mada učenje kroz nastavu pomaže djeci da određena znanja usvajaju brže, ono ih istovremeno odvraća od traganja za novim informacijama o problemu i nalaženja neočekivanih rješenja.

Što smo znali do sada o tome kako nastava utječe na učenje? Na žalost, ne dovoljno, budući da je to teško proučavati. Možete usporediti različite vrste škola, ali škole koje rade po istoj metodi ne moraju u istoj mjeri poticati istraživanje, a entuzijazam nastavnika učinit će da se svaka metoda u početku pokaže kao dobra. Teško je uspoređivati, a još teže mjeriti učenje. Direktna nastava u pravilu daje najbolje rezultate na standardiziranim testovima, a njima se službeno mjeri uspjeh škola. Radoznalost i kreativnost teže je izmjeriti.

Direktno podučavanje može ograničiti učenje

U obje studije, kako bi utvrdili na koji način mala djeca uče, znanstvenici su maloj djeci pokazivali igračke koje imaju više skrivenih svojstava ili načina uporabe (svira kada se pritisne ili povuče itd.). Jednoj grupi djece bi odgajatelj pokazao neka od osobina, dok bi ih druga grupa sama otkrivala kroz igru. Zatim su djeca iz obje grupe ostavljena da se sama igraju s igračkom. Djeca kojoj ništa nije pokazano, igrala su se duže i otkrila su više osobina igračke nego ona iz prve grupe. Djeca kojoj je odgajatelj pokazao kako se igračka upotrebljava, uglavnom bi se ograničila na oponašanje tih postupaka, umjesto da istražuju dalje sama.

Dvije spomenute studije koje su provela dva znanstvena laboratorija, koristeći različite metode, dovele su do skoro istih rezultata - direktno podučavanje zaista može ograničiti učenje kod male djece. Podučavanje je vrlo djelotvorno kada dijete treba naučiti nečemu konkretnom - recimo da jedna igračka svira kada se pritisne ili povuče. Ali ono također smanjuje izglede da djeca sama otkrivaju i donose neočekivane zaključke.

Odrasli pretpostavljaju da je učenje rezultat poduke i da je spontano učenje kroz proces istraživanja neuobičajeno. Međutim, ono je važnije. Ono zapravo djeci omogućuje da uče od odgajatelja. Učenje od odgajatelja prethodno traži od vas da naučite o odgajateljima. Primjer: Kada slušate odgajatelja, očekujete da će vam pružiti potrebne informacije. Ako odgajatelj ne ukaže na posebna (skrivena) svojstva igračke, dijete nesvjesno misli: "Ona je odgajateljica - da tu unutra postoji nešto zanimljivo, već bi mi pokazala." Zbog takvog stava djeca ne pokazuju zanimanje za ono što je izvan fokusa odgajatelja, već samo za ono što on predaje. Kada nema odgajatelja, djeca obraćaju pažnju na mnogo više informacija i opcija.

Kad znate što možete očekivati od odgajatelja, to je naravno dobro - brže ćete dobiti prave odgovore. Istraživanja provedena među četverogodišnjacima pokazuju da oni razumiju kako podučavanje funkcionira i u stanju su učiti od odgajatelja. Ali gubi se na drugoj strani – ugroženo je ono mnogo obuhvatnije učenje koje je prirodnije za malu djecu. Zbog toga je važno da se djeci omogući da uče slobodno i spontano, u raznovrsnom, sigurnom i stabilnom okruženju, pod ohrabrujućim okriljem odraslih, s mnogo prilike za igru i istraživanje. Bebama ne treba škola, smatra Alison Gopnik, američka razvojna psihologinja

Izvor: www.slate.com

Foto: Profimedia

Tagovi: , , , ,

Vezano uz temu

dječak ze zabavlja u ljetnom kampu

Kako na zabavan način potaknuti razvoj logike i razumijevanja kod djece?

Djeca imaju kapacitet uzeti maksimum iz svakog iskustva…

unuka s bakom i djedom u kuhinji

Novo istraživanje dokazalo: za pretilost djece krivi su bake i djedovi!

Bez obzira na različite kulture, bake i djedovi…

djeca, mobiteli i socijalne vještine

Mit ili istina? Štete li mobiteli i tableti razvoju socijalnih vještina u djece?

Znanstvenici su uspoređivali vještine današnje djece s društvenim…

Pročitajte i:

uši i gnjide u kosi

Kad se u kosi pojave uši, već je kasno! Kako preventivno djelovati protiv ovih nametnika?

Postoje raznovrsna sredstva za uništavanje ili mehaničko uklanjanje ušiju i gnjida, poput šampona te mehaničkih…

dijete jede samostalno i zvače hranu

Povezanost žvakanja hrane i razvoja govora kod djece

Žvakanje hrane jedna je od predgovornih vježbi, a kad je dijete spremno za tu vještinu,…

prazni dječji vrtić zbog koronavirusa

Emotivno pismo odgajateljice: 'Pamtim osmijeh svakog djeteta. Koronavirus neće uništiti čar ovog poziva!'

Zrinka Bakić, odgajateljica iz splitskog dječjeg vrtića Hugo, poslala nam je emotivno pismo kojim svjedoči…