Roditelji imaju glavnu ulogu u odgoju djece. Djeca od najranije dobi najviše vremena provode u prisutnosti svojih roditelja koji su važne osobe za njihov razvoj. Međutim, kako djeca odrastaju, počinju više vremena provoditi i s ostalim osobama iz okoline, primjerice s vršnjacima ili drugom djecom različite dobi. To mogu biti braća i sestre, ali i prijatelji sa slobodnih aktivnosti, iz parka i vrtića, susjedi i sl. Poznato je kako djeca jako puno uče kroz igru i interakciju s drugom djecom, što pridonosi njihovom kognitivnom, socijalnom, jezičnom i emocionalnom razvoju. Premda su i među vršnjacima moguće određene razlike, vršnjaci su najčešće djeca koja imaju slične sposobnosti i znanja te stoga zajedno usvajaju nove vještine koje su karakteristične za njihovu razvojnu fazu. Često se naglašava važnost druženja s vršnjacima zbog čega se zanemari korist od druženja djece s djecom različite dobi, bilo da je riječ o starijoj ili mlađoj djeci.

Druženje s djecom različite dobi pruža prostor i starijoj i mlađoj djeci za učenje jedni od drugih. Primjerice, mlađa djeca mogu promatrati stariju djecu, oponašati ih i tako uvježbavati širi spektar vještina. S druge strane,  starija djeca imaju priliku voditi i preuzeti odgovornost u igrama i druženju s mlađom djecom.

Mnogobrojni pozitivni ishodi mogu proizaći iz druženja djece različite dobi. Što se tiče mlađe djece, druženje sa starijom djecom može pozitivno djelovati na razvoj govora. Nadalje, mlađa djeca radije uče od starije djece nego od vršnjaka, što dovodi do zrelije igre kod mlađe djece te veće motivacije za učenje novih stvari. U takvim odnosima češće je prisutna međusobna suradnja, pomaganje i razmjenjivanje stvari. Mlađa djeca potiču empatiju kod starije djece kroz razvijanje osjetljivosti za poteškoće vezane uz vještine i sposobnosti koje nisu jednako razvijene zbog dobnih razlika. Starija djeca mogu poboljšati svoje socijalne vještine kroz organiziranje igre za mlađu djecu. Također, moguće je da kod starije djece prilikom postavljanja pravila igre, podsjećanja na njih te poticanja poštivanja istih pridonose i osobnom samoreguliranju. Briga o poštivanju pravila može biti korisna upravo za djecu koja inače imaju poteškoća s tim jer kroz ove odnose u kojima preuzimaju ulogu 'odgovornog djeteta' uče drugu djecu kako poštivati odluke te lakše kontroliraju svoje ponašanje. Također, moguće da ovakvi odnosi dovedu i do jačanja samopouzdanja i povećanja osjećaja vlastite vrijednosti zbog prilike za iskazivanjem kompetentnijih ponašanja prilikom podučavanja i pomaganja mlađoj djeci. Specifično, starija djeca koja su malo povučenija, kroz druženja s mlađom djecom, imaju priliku uvježbavati vještine vođenja.

Negativan utjecan starije djece na mlađu

Kao i u svemu drugom, postoje dvije strane priče, tako da utjecaj jednih na razvoj drugih može biti i negativan. Primjerice, mlađa djeca koja odrastaju uz agresivnu stariju braću i sestre ili se druže s agresivnijom starijom djecu mogu učiti i pokazivati neprilagođene oblike ponašanja, razvijati slabije socijalne vještine te imati manje kvalitetne prijateljske veze. Moguće je da mlađa djeca ponekad imaju preveliku želju oponašati i raditi ono što mogu stariji zbog čega ponekad ne promišljaju o mogućnostima i posljedicama te se tako mogu dovesti u opasne situacije. S druge strane, starijoj djeci ponekad druženje s mlađima izaziva dosadu te žele iskusiti izazovnije situacije u kojima mlađi ne mogu sudjelovati.

Važno je da djeca imaju mogućnost druženja i sa svojim vršnjacima i s djecom različite dobi kako bi imali podjednake prilike za dobivanjem svega što im je potrebno. Tu su, dakako, i dalje važni roditelji koji, kao i u svemu ostalom vode i usmjeravaju djecu te im daju podršku i bivaju oslonac tijekom njihove interakcije sa svijetom i okolinom oko sebe.

Tekst: Ana Orlić, mag. psych., Hrabri telefon

Foto: Profimedia