Dakle, krenite:“Bio jednom jedan dječak kojeg je ujutro probudilo sunce. Odmah je dotrčao mami i zagrlili su se za dobro jutro, a onda je odjurio popiškiti se. Pjevajući su otišli u kuhinju i zajedno spremili jaja i fini kakao za doručak. (Marko) je mami pomagao mućkati jaja, a mama je...“

Mogli biste se osjećati malo luckasto dok ćete pričati ovakvu priču, no samo se opustite i prepustite djetetu. Pričajte o svim smiješnim stvarima koje su se dogodile, primjerice kako je ujutro seka obula čizmice s krznom, a vani je bilo jako toplo ili kako su se poslijepodne igrali 'Čovječe ne ljuti se'. Nemojte razmišljati da je takva priča djetetu dosadna, banalna i nezanimljiva. Dapače! Naravno svaka priča može biti dosadna ako se pripovjedač dosađuje ili ne priča sa željom i strašću. Posvetite se tih nekoliko minuta svom djetetu u potpunosti i zaboravite na brige.

Pričate li priču o danu svaku večer kad ih ušuškavate ta će priča postati vaš ritual

Djetetu će davati osjećaj zaokruživanja dana, podvlačenja crte i sumiranja uspjeha i neuspjeha, postignuća, novih iskustava, pogrešaka. Pričat ćete ju u trećem licu i dijete će sigurno lakše prihvatiti emocije povezane s danom, sagledati ih s vremenskim odmakom s određene mentalne distance. Tu je vaša uloga važna jer im u tim dijelovima priče možete reći kako je sve u redu, kako su takvi osjećaji normalni i kako ih svi ponekad imamo, kako ste vi uvijek tu da mu pomognete ili pak saslušati dijete ako vam nešto želi reći. Priča će vas spontano zbližiti.

I još pozitivnoga iz ovakve priče

Često se kaže kako treba biti zahvalan za ono što imamo i što nam se tijekom dana dogodilo ili što smo iskusili jer će nas zahvalnost učiniti sretnijima i zadovoljnijima. Mi, odrasli se moramo stalno podsjećati na to, ali ako se koncentrirano natjeramo da se svega prisjetimo, i velikih i naizgled malih stvari, gesta, trenutaka, ljudi i tome učimo i dijete tada ćemo mu dati vrijedan alat u životu kako biti sretniji.

Tekst: M.B.

Foto: Profimedia