Prosječna dob u kojoj započinje toaletni trening je porasla u posljednja četiri desetljeća, s 18 mjeseci do između 21 i 36 mjeseci. Novije studije pokazuju da nema koristi od intenzivnog treninga prije dobi od 27 mjeseci te djevojčice obično uspješno savladaju toaletni trening ranije od dječaka.

Trening/učenje korištenja toaleta se događa paralelno s razvojem novih fizičkih i vokabularnih sposobnosti te s razvojem samopoštovanja. U djece dolazi do integracije roditeljskih i društvenih očekivanja s vlastitom potrebom za samostalnošću.

Roditelji sami trebaju procijeniti kada je njihovo dijete spremno za toaletni trening. Različite vještine spremnosti povezane su s uspješnim treningom. Prije svega dijete treba biti fizički i psihološki spremno.

Fizička spremnost odnosi se na nekoliko stvari: kontrolu mišićnog tonusa potrebnog za obavljanje nužde, skidanje i oblačenje gaćica, uspravno sjedenje, itd. Psihološka spremnost odnosi se na: razumijevanje i slijeđenje uputa, pokazivanje dijelova tijela (svjesnost o tijelu), imitiranje korištenja toaleta itd.

Postoje brojne tehnike toaletnog treninga. Koja je bolja ili uspješnija, istraživanja još nisu potvrdila. No, ona koja su se pokazala kao najučinkovitija u mom radu s pacijentima je temeljena na načelima biheviorizma. Radi se o tome da je potrebno dijete nagraditi za svaki pokušaj sjedenja na toaletnoj školjci. Što će biti nagrada treba odrediti sukladno dobi (recimo, kada se radi o djetetu starom 4-5 godina koje uspješno obavlja malu nuždu na toaletu, a za veliku nuždu traži pelenu, često uvodimo tzv. tablice nagrađivanja u koje zapisujemo s djetetom koliko pokušaja je imalo te nakon određenog broja bodova, dijete dobiva neku nagradu, recimo odlazak u kino; s djecom starom 2 godine, nagrada može biti neki zdravi slatkiš). Nadalje, svima nam je poznato da djeca najbolje uče imitirajući roditelje, pa se preporučuje više puta, ili svaki dan, pokazivati djetetu kako se koristi toalet, i, naravno, učiniti toalet dostupnim djetetu (u smislu da se nabavi daska za sjedenje prilagođena dobi djeteta, stolić/stepenica za penjanje na toalet itd.).

Protokol toaletnog treninga prema Foxxu i Azrinu

Mala nužda

  1. Dijete treba nositi gaćice tijekom dana. Pelenu nosi samo kada spava.
  2. Dijete treba piti puno tekućine kako bi mu mjehur bio pun (npr. djetetu stalno nudimo čaj)
  3. Svakih 30 min dijete treba sjediti na toaletu na 1-2 minute. Prije toga treba djetetu dati uputu da skine gaćice, a nakon sjedenja, da ih obuče nazad. Pohvaliti dijete.
  4. Ako dijete obavi nuždu dok sjedi, odmah mu dati nagradu.
  5. Svakih 5 min provjeriti je li dijete suho. Djetetovu ručicu također treba staviti na gaćice kako bi osjetilo je li suho ili mokro. Ako je dijete suho, pohvaliti ga.
  6. Ako je dijete mokro tijekom provjere - odvesti dijete na toalet, a nakon toga obući mu suhe gaćice nakon čega nagrada i pažnja neće uslijediti. Dakle, potrebno je uskratiti pažnju djetetu na barem 1 minutu. Ovaj korak nije zabavan za dijete (niti za roditelja) no, nužno ga je dosljedno ponavljati.
  7. Dijete će u početku treninga više biti mokro nego suho zbog čega treba osigurati veći broj suhih i čistih gaćica. Važno je da Vas to ne obeshrabri te da nastavite s protokolom.
  8. Kada dijete samo inicira potrebu za obavljanjem nužde, barem dva puta zaredom, možete prestati s rasporedom odlaska na toalet. Jer ako nastavite s rasporedom, dijete će postati ovisno o istome te više neće samo inicirati odlazak na toalet. Ako dijete inicira odlazak na toalet samo jednom, treba ponovno započeti s protokolom.
  9. Kada će dijete imati 20 samostalnih odlazak na toalet, bez mokrih gaćica, tada možete prestati s davanjem velikih količina tekućine.
  10. Nakon toga, dijete možete izvesti van u trgovinu ili restoran, ili neko drugo javno mjesto. Procedura je sljedeća: djetetu treba dati više tekućine i čim stignete na javno mjesto, trebate djetetu pokazati toalet i promatrati hoće li samo inicirati odlazak na njega ili ne. U slučaju da dijete ne želi ići na toalet, treba koristiti minimalno poticanje odlaska na isti.

Velika nužda

  1. Potrebno je prepoznati otprilike kada dijete tijekom dana prazni crijeva te ga u to vrijeme posjesti na toalet barem 5 minuta i nagraditi za pokušaj.
  2. Kada se dogodi “nezgoda”, presvući dijete i obući mu suhe gaćice. Uskratiti pažnju na 1 min.
  3. Pobrinuti se da dijete jede zdravo i cjelovito.
  4. Ponavljati postupak sve dok dijete ne usvoji naviku i oduprijeti se iskušenju da ponovno stavljate pelenu.

Tekst: dr. sc. Maja Miljanović, dipl. psiholog, kognitivno-bihevioralni psihoterapeut (u superviziji)

Foto: Profimedia

Literatura

Stadtler AC, Gorski PA, Brazelton TB. Toilet training methods, clinical interventions, and recommendations. American Academy of Pediatrics. Pediatrics. 1999;103(6 pt 2):1359–1368.

Bakker E, Wyndaele JJ. Changes in the toilet training of children during the last 60 years: the cause of an increase in lower urinary tract dysfunction? BJU Int. 2000;86(3):248–252.

Schum TR, Kolb TM, McAuliffe TL, Simms MD, Under-hill RL, Lewis M. Sequential acquisition of toilet-training skills: a descriptive study of gender and age differences in normal children. Pediatrics. 2002;109(3):E48. http://www.pediatrics.org/cgi/content/full/109/3/e48. Accessed August 6, 2008.

Azrin NH, Foxx RM. A rapid method of toilet training the institutionalized retarded. J Appl Behav Anal. 1971;4(2):89–99. doi:10.1901/jaba.1971.4-89