Neki mi roditelji često govore da se njihova djeca ne vole ili ne znaju igrati pri čemu detaljno opisuju kako su se oni, tijekom djetinjstva, kreativno i maštovito igrali. Isto tako, poneki roditelj se žali jer njegovo dijete često "visi" na mobitelu, a malo vremena provodi vani u parku s drugom djecom.

Mnoga istraživanja u tom području više-manje pokazuju isto: utjecaj medija na razvoj djece je velik i ne može ga se zaobići. Jako je važno imati na umu da je djeci potrebna struktura i red, jasne i precizne upute i pravila, odnosno pojašnjena relacija ponašanje – posljedica. Neće biti govora o prekomjernom korištenju mobitela ili gledanju televizije ako jasnom porukom precizirate vrijeme provođenja na istima.

Mediji sami po sebi nisu niti isključivo dobri niti isključivo loši, ali uz postojanje kontrole znatno se mogu reducirati negativni učinci. Nadalje, istraživanja govore u prilog tome da je igra važna za djetetov rast i razvoj zdravih i poželjnih obrazaca ponašanja (bio-psiho-socijalnih obilježja općenito), ali da posjedovanje velike količine igračaka može ometati djetetovu kreativnost i inicijativu. Naime, ako je dijete okruženo s nekoliko igračaka, teže će birati onu jednu s kojom će se igrati, manje će biti otvoreno za kreiranje vlastite priče, koristeći već postojeću koju nudi proizvod – te igračke. Time je dijete u deficitu što se tiče otvorenosti za učenje, maštanje i kreativnost općenito.

Savjet: dajte djetetu plastične posude, kutijice, kvačice i slične stvari s kojima se ne može ozlijediti i pustite ga da otplovi u svijet mašte!

Djeca se ne znaju igrati?

U skladu s navedenim, smatram da objašnjenje „djeca se ne znaju igrati“ ne drži vodu. U praksi često imam priliku slušati o situacijama u kojima su se roditelji, radi poslovnih obaveza i manjka slobodnog vremena, jednostavno prestali ili nikada ni nisu igrali sa svojom djecom. Za isto pružaju izgovore poput: „Ne znam kako bih se igrao s njim/om.“, „Nemam vremena za igru!“ ili „On/a ima toliko igračaka kod kuće, a uopće se ne igra. Čemu sam tolike novce bacio/la na to?“

Umjesto usmjeravanja pažnje na govor o tome kako su djeca (posebice u ranom i srednjem djetinjstvu) sve češće prikovana za ekrane, fokus valja staviti na činjenicu kako smo svi mi – roditelji, odgajatelji, učitelji, stručni suradnicinajvažniji model djeci! Zapamtite da dijete gleda i upija od vas! Ovdje bih istaknula da izostanak provođenja kvalitetnog vremena s djetetom kasnije može rezultirati raznim poteškoćama u njegovom funkcioniranju (škola, odnos s vršnjacima, internalizirani/eksternalizirani poremećaji u ponašanju).

posvecen-roditelj-vrijedi-vise-od-gomile-igracaka

Kroz interaktivnu igru dijete ima priliku:

  • učiti što su pravila,
  • kako dijeliti s drugima,
  • učiti da je ponekad važno i gubiti,
  • izražavati vlastite emocije na prikladan način,
  • rješavati konflikte,
  • uskladiti vlastite i tuđe potrebe...

Djeca kroz igru uče da se na istu stvar može gledati na različite načine (igrajte razne uloge) i da su pravila rezultat konsenzusa i uvažavanja tuđih mišljenja. Ako navedeno izostane, kasnije može biti vidljiva:

  1. socijalna nekompetentnost,
  2. izostanak empatije,
  3. asertivnost (iskreno izražavanje vlastitih emocija, stavova i potreba bez povrede prava druge strane),
  4. egocentrizam,
  5. neadekvatno rješavanje konflikata i slično. 

posvecen-roditelj-vrijedi-vise-od-gomile-igracaka
, Image: 182852790, License: Royalty-free, Restrictions: , Model Release: yes, Credit line: Profimedia, Caia Image

Posvetite djetetu potpuno pozornost tijekom igre

Stoga, nije važno zašto smo i jesmo li zaboravili igrati se. Nije ni važno jesmo li vješti u toj igri. Jedino je važno da dijete osjeti vašu prisutnost i potpunu uronjenost u zajedničku aktivnost, da vam može vjerovati i pouzdati se u vas. Naučite ih čarima igranja!

Današnji tempo života je ubrzan i ubitačan, no sve je stvar odluke, organizacije i truda. Djeca su preplavljena morem obaveza, što školskih, što izvannastavnih, kao i roditelji koji jure na sve strane ne bi li u tom danu odradili sve što trebaju. Baš iz tog razloga iskoristite resurs vremena, taj jedan trenutak s vašim djetetom! Značit će im više no bilo koja igračka koju posjeduju ili igra na internetu.

  • Uključite svoju djecu u što više možete aktivnosti, posebice onih kućanskih – neka vam pomognu slagati odjeću, vješati rublje, usisavati, pričajte im i pokazujte što kuhate, razgovarajte s njima, plešite, pjevajte i šećite.
  • U svakom trenutku stvorite zabavno okruženje u kojem dijete ima priliku učiti. Za to vam ne trebaju nužno igračke. Koristite predmete iz svakodnevne upotrebe. Sjetite se da je djetetu igra najvažnija te da kroz nju razvija sliku o sebi i okolini. Kroz igru gradite odnos s djetetom, odnos povjerenja i kvalitetne uzajamne komunikacije.
  • Dozvolite djetetu trenutak bez puno igračaka sa strane, proradit će mašta – vjerujte!
  • Igrajte razne uloge s djetetom (na primjer: vaše dijete je liječnik, a vi njegov pacijent) kako bi ono spoznalo načine na koje funkcionira svijet oko njega, ali i svoje potrebe.
  • Pomozite djeci da postanu socijalno kompetentna. Igrajte se s njima, smijte i veselite, učite ih odgovarajućim komunikacijskim vještinama, kao i onim interpersonalnim i socijalnim.
  • Probudite ponovno ono zaigrano dijete u sebi i ne dozvolite si odrasti – barem ne u dijelu u kojem možete svoju djecu pripremiti za život koji je, usprkos usponima i padovima, vrijedan sanjanja velikih snova, ulaganja i igranja!

Tekst: Tea Bošnjak, Socijalna pedagoginja

Foto: Pixabay, Profimedia