Nagrada ne mora i ne treba biti materijalna; nagrade poput pohvale i nježnog dodira mnogo su snažnije od materijalnih i usto pokazuju djetetu da se uvažava njegov napor i pokušaji, pomažu u razvijanju djetetova samopouzdanja, dobre slike o sebi, pokazuju da je dijete važno. Djeca će učiniti više zbog nagrade nego što će nešto izbjegavati zbog straha od kazne.

Najveća nagrada djetetu je pohvala – pohvala njegovih postupaka i njega kao osobe. Kada kritiziraju dijete, roditelji trebaju paziti da se kritika odnosi isključivo na djetetove postupke, a ne na njegovu osobnost (npr. radije recite da vam se ne sviđa što nije pospremio sobu, nego da ga okarakterizirate kao neurednu osobu). Pomoću “ja poruka” djetetu jasno dajete do znanja što mislite i osjećate te što očekujete od njega, a pritom ga ne procjenjujete niti izazivate otpor i potrebu da se brani (npr. “Ne volim kad se igraš blizu ceste jer se bojim da ne dođe do nesreće”).

Važno je napomenuti da nikad ne smijete kažnjavati malu djecu (mlađu od tri godine) zato što:

  • mala djeca na razlikuju uzrok i posljedicu te još nemaju kognitivne sposobnosti koje bi im omogućile da razlikuju dobro od lošeg;
  • oni ne rade štetu namjerno, nego samo istražuju okolinu.

Roditelji su svojoj djeci uzor, modeli od kojih uče i djeca će najviše upijati i oponašati njihove postupke. Stoga pokažite djeci primjerom, zadobijte njihovo poštovanje, povjerenje i neka se jednog dana, kada i sami budu imali obitelj, s ponosom prisjećaju kako ih njihovi roditelji nisu nikada kažnjavali, a pogotovo nikada nisu primjenjivali batine kao metodu odgoja!

Tekst: Jelena Vrsaljko, dipl. soc. radnik, psihoterapeut, nlp trener i Kristina Bačkonja, dipl. psiholog, nlp trener

Foto: Thinkstock