Kretanje djece predškolske dobi u okviru vrtića i obitelji najčešće se svodi na šetnju prirodom, igranje u parku ili vožnju biciklom. No je li to dovoljno? Činjenica je da je predškolska dob idealna za razvoj i odgoj – ne samo zdravstvenih, prehrambenih i higijenskih navika nego i razvoj u području tjelesne i sportske aktivnosti. U toj dobi razvijaju se koštano-vezivni i živčano-mišićni sustav djeteta, pa je veoma važno na pravi ga način usmjeravati u tjelesnim i sportskim aktivnostima koje pridonose njegovu cjelokupnom razvoju i rastu. Poznato je da djeca koja su tjelesno aktivna bolje podnose veća opterećenja, snalažljivija su, komunikativnija te se lakše nose sa zadacima koji se pred njih postavljaju. I ne samo to: djeca koja vježbaju i zdravo se hrane manje su sklona nakupljanju suvišnih kilograma, koji poslije mogu dovesti do ozbiljnijih zdravstvenih poteškoća.

Kretanje spada u jednu od osnovnih potreba ljudskog organizma. Kako informatičko doba sve više dolazi do izražaja, sve je veći broj roditelja koji djetetu zbog straha od ozljeda zabranjuju igru u kretanju i zamjenjuju je igrom pred računalom, gledanjem televizora ili pametnim telefonima. Ova pojava naziva se hiperprotekcionizam. O dobrobitima i pravilnom izboru tjelesne aktivnosti za djecu predškolske dobi razgovarali smo s profesoricama kineziologije Lejlom Dizdarević i Matejom Martinić iz zagrebačkog Pilates studija Isis.

Igra u kretanju

“Glavna je karakteristika djece predškolske dobi to što su stalno u pokretu i imamo dojam da se nikada ne mogu umoriti. Sva kretanja tijekom dana za njih su zapravo igra. Igra je važan čimbenik u razvoju antropološkog statusa djeteta, a svakako je i dio odrastanja. Premalo se naglašava činjenica da tjelesna aktivnost u toj dobi utječe na kognitivni razvoj djeteta. Ako nema podražaja izvana, ne stvaraju se sinapse u mozgu. Uzmemo li navedeno u obzir, trebali bismo se zapitati je li pametno pustiti dijete da sjedi pred televizorom ili bismo ga trebali poticati na kretanje i socijalne kontakte. Zbog životnog ritma nametnutog roditeljima te informatike, koja se uvukla u sva područja suvremenog načina života, ovo su vjerojatno prve generacije djece u povijesti čovječanstva koje se odgajaju uz minimalno kretanja. Posljedice bi mogle biti vidljive već za nekoliko godina, i to u raznim područjima djetetova razvoja i zdravstvenog stanja”, ističe Lejla Dizdarević.

Vježbanje u predškolskoj dobi

“Predškolska dob dijeli se na tri razdoblja: do treće godine, od tri do pet godina te od šest do sedam godina. Poznato je da je razvoj djece u predškolskoj dobi brz i dinamičan, a kao posljedica toga kosti su još uvijek mekane, a mišići slabi. Živčani sustav i djetetovo tijelo u cjelini još nisu u potpunosti razvijeni. Budući da se funkcije krvožilnog i pulmonalnog sustava još uvijek razvijaju, tjelesnu aktivnost treba u potpunosti prilagoditi malim ljudima. U skladu s time treba izbjegavati statička opterećenja te dugotrajna opterećenja visokog intenziteta. Ovo je razdoblje pogodno za razvoj kognitivnih sposobnosti, što se često zanemaruje, a dobro je i za razvoj motoričkih sposobnosti. Naglasak prije svega treba stavljati na razvoj koordinacije, i to kod sve tri predškolske skupine djece”, kaže Mateja Martinić.

Kineziološki stručnjaci smatraju da nikada nije prerano započeti s razvojem koordinacije. Koordinacija se najjednostavnije može definirati kao sposobnost upravljanja tijelom ili dijelovima tijela, a često se naziva i motoričkom inteligencijom. Prema jednome stručnom autoru, senzitivna faza za razvoj koordinacije, razdoblje kada se maksimalno može utjecati na razvoj određene motoričke sposobnost kod djece, traje od sedme do desete godine života.

Stvaranje zdravih navika

Pravilan psihofizički rast i razvoj preduvjet su dobrog zdravlja djeteta. Redovitim kretanjem i vježbanjem potiče se rad imunosnog sustava. Poznato je da su djeca koja ne žive “pod staklenim zvonom” mnogo zdravija, kako u djetinjstvu, tako i poslije u životu. “U organiziranom vježbanju trener ima moralnu obavezu kod djece od malih nogu stvarati svijest o važnosti redovite i zdrave prehrane primjerene dobi. Bilo bi dobro da i roditelji budu uključeni u te razgovore te da se zdrave prehrambene navike primjenjuju na razini obitelji. Napokon, nije li najlakše ljubav prema sportu, kretanju i vježbanju usaditi djeci kroz igru i druženje s vršnjacima? Važno je to činiti bez ikakvih prisila”, naglašavaju Lejla Dizdarević i Mateja Martinić.

O navikama kretanja i zdrave prehrane ovisi kakvo će biti zdravlje djeteta u odrasloj dobi. Poznato je da su loše prehrambene navike i premalo kretanja glavni uzroci razvoja većine bolesti, od srčanih, preko šećerne bolesti do pojave nekih karcinoma.

Razvoj socijalnih vještina

Informatičko je doba, osim smanjene količine kretanja, zvane hipokinezija, donijelo i smanjenu izravnu komunikaciju među ljudima. Upravo je sport idealan za razvoj socijalnih vještina predškolaca i dobra je priprema za kontakte koji slijede u školi.

Lejla Dizdarević o tome kaže: “Preko kontakata na treningu razviju se komunikacijske sposobnosti s vršnjacima, ali i sa starijim osobama – trenerima. Stječe se disciplina nužna za funkcioniranje u grupi i u društvu te poslije u školi. Razvijaju se tolerancija i timski duh koji često izostaju kod male djece zbog pretjerano zaštitničkog odgoja. Uz sustavno vježbanje te druženje s vršnjacima kroz igru, djeca se mogu dovoljno osamostaliti i pripremiti za polazak u školu, a radne navike koje steknu na treninzima nikako ne mogu biti naodmet.”

"Uz dovoljno kretanja djeca imaju uvjete za normalan rast i razvoj, a takvi učinci na njihovo zdravlje mogu biti samo dugoročno pozitivni. Kako se društvo u cjelini sve više povlači u sebe, a sve se manje njeguju osobni kontakti, možda je razvoj socijalnih vještina putem sustavnog vježbanja od najranije dobi jedan od važnijih popratnih učinaka vježbanja na predškolce. Naravno, dobro zdravlje djeteta ono je zbog čega bi svaki roditelj trebao inzistirati na redovitom kretanju svog djeteta.”

Tekst: Snježana Krčmar, Lejla Dizdarević i Mateja Martinić iz Pilates studija Isis

Foto: Thinkstock