
Kako se ponašati prema djetetu koje muca?
Mucanje je problem koji zaokuplja, zbunjuje i iznenađuje ljudski rod već tisućljećima i još uvijek moramo priznati da nismo daleko došli u pronalaženju uzroka, a samim time i izlječenja. Mucanje ne bira rasu, vjeru ni klimatske uvjete. Ljudi podjednako mucaju u svim dijelovima svijeta i na svim jezicima. Što uzrokuje pojavu mucanja i kako se ponašati kad se mucanje pojavi kod djeteta?
U posljednje vrijeme mucanje je ponovno u središtu pozornosti zbog višestruko nagrađivanog filma 'Kraljev govor' u kojemu je uz povijesnu tematiku obrađen i problem mucanja kojemu se s velikim naporima pokušao othrvati i engleski kralj George VI.
Velik je broj pokušaja da se problem mucanja riješi. Od najbizarnijih kao, primjerice, stavljanja kamenih oblutaka pod jezik u drevnoj Grčkoj, pa sve do najsuvremenijih terapija i terapijskih instrumenata kojima populacija od otprilike 60 milijuna ljudi pokušava naći izlaz.
Uzroci
mucanja
Mucanje
je
problem
koji
je
složeniji
nego
što
bi
se
površnim
promatranjem
to
uopće
moglo
zaključiti.
Mucanje
osim
zdravstvene
ima
i
socijalnu
kategoriju.
Okolina
je
neprestano
ogledalo
uspješnosti
(ili
neuspješnosti)
osoba
koje
mucaju.
Ono
se
događa
u
glavi
i
odražava
se
na
licu,
ima
zvučnu
sastavnicu
tako
da
teško
možemo
odvojiti
problem
od
same
osobnosti
onoga
tko
muca.
Prema posljednjim istraživanjima o uzrocima mucanja u najširem smislu moglo bi se reći da se radi o spoju nasljednog faktora (naime, 60% osoba koje mucaju ima u obitelji nekoga tko je također mucao ili još muca), neurofiziološkog čimbenika (osobe koje mucaju imaju drugačije govorno-jezično procesiranje nego osobe koje ne mucaju), čimbenika samoga djetetova razvoja (dijete s problemima u jezičnom i govornom razvoju ima puno više izgleda da razvije mucanje) i čimbenika suvremenog (prebrzog i prenapetog) načina života koji može biti okidač za pojavu mucanja (samo u slučaju kada postoji jaka predispozicija za mucanje ili je mucanje već prisutno).
Koliko god početak teksta možda daje nekakav osjećaj beznadnosti, stvarnost nije takva. Mnogobrojne više ili manje uspješne metode pojedincima mogu znatno pojačati tečnost govora ili katkad potpuno riješiti problem. Svatko muca na svoj jedinstveni način i to upućuje na to da terapija također mora biti jedinstvena, odnosno prilagođena pojedincu. Postoji opći pristup terapiji, ali metodika, intenzitet i trajanje isključivo su individualne kategorije.
Prvi
znaci
koji
upućuju
na
manu
Prvi
znaci
mucanja
najčešće
se
pojavljuju
u
dobi
od
3
do
6
godina
i
u
prvoj
fazi
ne
moraju
značiti
da
se
radi
o
problemu
koji
će
se
poslije
razviti.
Prema
istraživanjima
samo
20%
djece
nastavit
će
mucati,
a
ostatak
će
nastaviti
s
razvojem
bez
daljnjih
problema.
Isto
tako,
ako
imate
dječaka,
imate
otprilike
četiri
puta
više
šanse
za
pojavu
mucanja
nego
ako
imate
djevojčicu.
Postoji
nekoliko
teorija
o
tome,
no
nijedna
dosad
u
stvarnosti
nije
dokazana
niti
je,
čini
se,
dotaknula
pravi
razlog
mucanja.
Kako
se
ponašati
prema
djetetu
koje
muca?
Stručnjaci
savjetuju
roditeljima
i
skrbnicima
djece
koja
počinju
razvijati
mucanje
u
ranijoj
dobi
da
se
ne
osvještava
problem
dok
god
on
ne
stvara
neugodu
djetetu
i
dok
se
ono
ne
počinje
osjećati
"drukčijim"
od
ostale
djece.
Tijekom
zastoja
i
grča
koje
djetetu
stvara
nelagoda
ne
treba
"završavati
riječi"
da
bi
im
se
olakšalo,
koliko
se
god
to
činilo
potrebnim.
Roditelji
te
bake
i
djedovi
imaju
tendenciju
pomagati
djeci
pri
izgovoru
i
time
samo
pogoršavaju
situaciju.
Mnogo je bolje da dijete na neki način "probija" zastoj. Važno je znati da "pravo" razvojno mucanje zasigurno nije uzrokovano emocionalnim kategorijama. Ljudi često primjećuju i povezuju početak mucanja s nekim stresnim, strašnim situacijama u kojima je dijete počelo mucati, no neka budu sigurni da je dijete vrlo vjerojatno imalo hereditarno-neurološku predispoziciju za mucanje. To ne znači da djeca koja mucaju ne doživljavaju stresne situacija drukčije od fluentne djece.
Djetetu stres lako može pojačati mucanje, isto kao što vrlo smirujuće i ugodne situacije mogu pridonijeti smanjenju zastoja u govoru. Preporučuje se da u obiteljima djece koje mucaju (naravno, kao i u svakoj drugoj obitelji) treba vladati određen sklad i mir jer svaka situacija u kojoj dijete doživi zastoj (koji tada postaje zastoj u komunikaciji s drugima) ujedno je i stres za to dijete.
Dijete koje muca sa samim problemom postaje na svojevrstan način hipersenzitivno pa ne bi trebalo biti izloženo nepotrebnim stresovima i turbulencijama jer će to zasigurno produbiti problem.
Osoba koja muca vrlo dobro zna da sam zastoj u govoru stvara kod partnera u komunikaciji također neugodu i katkad zbunjenost. Taj izostanak reakcije vrlo je zanimljiv jer ne ublažava problem osobi koja muca, nego ga štoviše i pojačava. Osoba koja muca na neki način šutnjom čuva svoju veliku "privatnu tajnu" koju ne želi dijeliti jer će njezino otkrivanje kod sugovornika stvoriti drukčiju sliku koju osoba ne zaslužuje. Većina ljudi koja muca smatra da će ta slika biti nužno lošija ili negativnija i na taj način smanjiti uspjeh komunikacije koju su upravo počeli. Ljudi su, nažalost, još uvijek spremni procjenjivati druge prije prema nedostacima nego prema prednostima. Loša iskustva, u pravilu, pogoršavaju buduću fluentnost, što upućuje na to da je samopouzdanje jedan od ključnih čimbenika u samopomoći i terapiji mucanja.
Rješenje
u
bliskoj
budućnosti
Na
kraju
možemo
zaključiti
da
je
mucanje
kompleksan
poremećaj
koji
se
očituje
u
nenormalnom
procesiranju
mozga
prema
govornim
modalitetima.
Vrlo
vjerojatno
ima
gensku
podlogu,
koja,
doduše,
nije
dovoljna
da
bi
se
mucanje
razvilo.
Kliničke
studije
koje
uključuju
genska
istraživanja
i
istraživanja
"brain
imaging",
zajedno
s
istraživanjima
na
životinjama,
ubrzo
će
nam
dati
nova
saznanja
o
tom
svekulturnom
i
globalnom
problemu.
21.
stoljeće
je
vrijeme
kada
će
problem
mucanja
postati
minorna
kategorija,
ne
samo
zbog
vrlo
naprednih
sredstava
komunikacije
koji
govornu
komunikaciju
jednostavno
čine
nepotrebnom,
nego
i
zbog
napretka
u
istraživanju
mozga,
i
samo
je
pitanje
vremena
kada
će
se
i
problem
mucanja
na
oduševljenje
milijuna
ljudi
s
tim
poremećajem
riješiti.
Tekst:
Prof.
Saša
Radmilov,
defektolog-logoped
Foto:
Profimedia
Tagovi: mucanje
Vezano uz temu

Logopedica otkriva najčešće mitove o mucanju
Povodom Međunarodnog dana svjesnosti o mucanju, koji se…

Logopedica otkriva najčešće predrasude vezane za razvoj govora kod djece
Što znači zastoj u govoru, kad se roditelji…

Brzopletost i govor - kako pomoći nemirnoj (i često zaboravnoj) djeci?
Kao i mucanje, brzopletost je poremećaj fluentnosti (tečnosti…

Muc, muc mucanje...
Uzrok mucanja do današnjeg dana nije utvrđen, a…
Pročitajte i:

Neka djeca moraju u vrtić, unatoč potresu: Doznali smo kako odgajateljice pristupaju tako stresnoj situaciji
Dok ste vi na svojim radnim mjestima, vaša su djeca u vrtiću i izvan su…

'Ova vještina najučinkovitije mijenja mnoga dječja nepoželja ponašanja!'
Svi se, a osobito naš školski sustav, previše oslanjamo na kvocijent inteligencije. Kad se suočimo…

Prenesite djeci pravu čar darivanja!
Jako je važno pokazati djeci kako se daruje od srca, najbolje vlastitim reakcijama na primljeni…

Kako naučiti dijete da se ispravno postavi u sukobu i zauzme za sebe?
Vrlo je važno naučiti dijete da se postavi kada je ugroženo