Druge mame kukaju o tome kako njihova djeca žele ili ne žele jesti ovu ili onu namirnicu. Kad bi to bar bio moj problem! Ok, Rixi tjestenina više ne smije doći na stol s umakom, a iz police s povrćem prihvaća samo svježi krastavac. Najnoviji favorit je prepečenec s maslacem. Stalno iznova prepečenec s maslacem. Otkud joj to, od nas nije. Može li ju to zasititi? Ali prije svega, koliko dugo jedna četverogodišnjakinja može mrljati po prepečencu s maslacem? Jedan sat za večerom nije iznimka nego pravilo.

Čovjek si zamišlja idealnu sliku. Obitelj sjedi uvečer za stolom i uz jelo prepričava sve što se tijekom dana dogodilo, svi ostaju sjediti za stolom dok i posljednji nije završio. No u realnosti ta je situacija zaista psihički iscrpljujuća jer Rixa u međuvremenu zaboravlja jesti i počinje pokazivati na ranicu na koljenu. Dakle, lovim samu sebe kako nervozno čekam da to predavanje prođe i stalno je opominjem da zagrize taj prepečenec, da nastavi jesti, ispitujem ju je li sita... Suprug i ja smo u međuvremenu iz dosade pojeli dva sendviča previše i sjedimo, čekamo i opominjemo i opominjemo.

Ja generalno ne volim čekati. Pogotovo kad prije njihovog odlaska u krevet imam još 5 stvari koje sam naumila obaviti. Nakon toga počinje moje slobodno vrijeme. Konačno u nekom trenutku više ne mogu izdržati za stolom i dižem se. Mom suprugu nije drago kad usisavačem prolazim između njihovih nogu i teroriziram ih bukom dok Rixa baš objašnjava kako je Moriz u parku napravio neku glupost.

igranje za stolom i obroci koji dugo traju
happy kids eating healthy food in kindergarten or at home, Image: 339810435, License: Royalty-free, Restrictions: , Model Release: yes, Credit line: Profimedia, Alamy
Dakle ovako konačno progovara smireni tata:“Za deset minuta večera je gotova.“ „Ali ona ne zna koliko je to deset minuta? (Zabrinuto se miješam između njih) „Kad velika kazaljka bude OVDJE, večera je gotova,“, objašnjava tata. Nakon ovog Rixa je potpuno gurnula večeru u stranu i gleda sat koji je potpuno zarobio njezinu pozornost:“Koja kazaljka, tata? Gdje bi trebala doći? Što ova brza kazaljka pokazuje?“ Moje nestrpljenje ponovno raste:“ Draga, nemoj spavati za jelom, zagrizi prepečenec, još malo i vrijeme će isteći.“ Nekako mi se čini da ni to nema učinka. Moja upozorenja su doduše smirena, ali moja nervoza nije manja. Opušteniji tata predlaže, da je više ne opominjem, nego da je pustim. Ali kako će Rixa gladna izdržati do sljedećeg jutra samo s jednim prepečencem. (Zabrinutost mame je na vrhuncu). Moj suprug ima povjerenja u Rixu. „Ona će to naučiti i razvit će osjećaj za to kad je vrijeme da se jede, a kad jelo završava.“ Budući da nam ništa bolje ne pada na pamet, dosljedni tata i nemirna mama zaključuju sljedeće:
  • Obrok se ograničava na 30 minuta. 31 minuta je isto ok.
  • 35 minuta više nije.
  • Na početku obroka ćemo pokazati Rixi gdje kazaljka na satu stoji kad obrok završava.
  • U međuvremenu je nećemo uopće opominjati.
  • Između obroka ima voća. Drugo ništa.

Šok se odmah mogao vidjeti na licu Rixe prvih nekoliko puta, kad joj je tanjur oduzet u dogovoreno vrijeme. Drugi put je gorko zaplakala i gledala hoće li to donijeti kakav rezultat. Treći dan je tanjur bio brže znatno prazniji, a ona nas stalno ispitivala kad će isteći vrijeme za večeru.

Dvije muhe jednim udarcem: Obroci kod nas sada traju pola sata i između obroka se jede voće. U vrijeme koje sam dobila mogu na miru usisati, a suprug se povuče s djetetom čitati knjigu dok nije vrijeme za spavanje.

Tekst: M.B.

Izvor: Eltern.de

Foto: Profimedia