Što su starija, djeca razmišljaju i o filozofskim temama kao što su ljubav, smrt, dobro i zlo. I to čine ništa manje intenzivno od odraslih. Zato i pitanja koja postavljaju često nisu nimalo banalna i dječja. "Smrt, to je zauvijek?", pitaju nas naši maleni kad u obitelji netko premine. I u toj situaciji djetetu treba nešto odgovoriti. I to najbolje s istinom u koju sami vjerujete!

Istina, ali s nadom

Odgovori na ozbiljna pitanja kao što su ova trebaju se zasnivati na običajima i tradicijama vaše obitelji. Ako ste vjernici, vjerojatno će odgovor o smrti krenuti u smjeru vječnog života te odlaska duše na nebo. Roditelji ateisti će vjerojatno krenuti u smjeru realnih objašnjavanja kako sve što se rodi mora i umrijeti, i ptičica, i cvijet, i životinja i čovjek. U svakom slučaju, ako vas dijete pita hoćete li vi ili ono umrijeti, naglasak stavite na život. Obavezno recite, da je život, iako se mora prekinuti, dugačak, toliko dugačak da ćete vi živjeti jako dugo i da će proći čitavo djetetovo djetinjstvo i da će ono roditi svoju djecu i možda njegova djeca svoju djecu dok će netko morati umrijeti. Možete reći da većina ljudi doživi sedamdesetu, a mnogi žive i po 80 ili 90 godina i da se ne treba brinuti.

Zanimat će ih i detalji Obično djecu zanima i način kako je netko umro i zašto se to dogodilo. Možda će to pitati za svog kućnog ljubimca koji je uginuo. Nemojte lagati i objasnite mu da je prirodna smrt poput sna iz kojeg se onaj koji je umro više ne može probuditi. Dijete mora znati da duhovi i utvare ne postoje. Također je važno da dijete ne doživljava smrt kao nešto nasilno, što može vidjeti na televiziji, i da treba paziti na druge ljude oko sebe i poštivati život. Zato s ciljem da budete dosljedni nemojte nagaziti mrava ili ubiti osu ako to nije nužno potrebno, jer će vas dijete možda za to prozvati.

Tekst: Ivona Šatrak

Foto: Thinkstock