Dijete u vrtiću brzo sklapa nova prijateljstva. Odjednom iz njegovih usta izlaze izrazi za koje niste sigurni da se koriste unutar vaša četiri zida. Zašto djeca psuju i kako reagirati u takvim situacijama?


Zašto upće psujemo? Zato jer se moramo ispuhati kad smo ljuti. Onaj tko sve guta, prije ili kasnije će psihički ili fizički patiti. U to su jednako uvjereni i liječnici i psiholozi. Usprkos tome, zdravlje nije isprika da bi se vrijeđalo i psovalo, a i želimo imati dobre odnose s drugima.


Mi odrasli u principu se znamo i možemo dobro kontrolirati, osim u slučaju kad tražimo mjesto za parkiranje, kad nam se "sruši" kompjuter ili ako izgori rođendanska torta. Krene li nešto po zlu, prilično je teško ne opsovati.


I upravo u tim situacijama preuzmu djeca riječi kao što su: "sranje", "idiot" ili "svinjo" čak i kad su najmanje i bezazlene stvari u pitanju. I kad su roditelji u tom pogledu anđeli, što je u kaosu svakodnevice jednostavno nemoguće, djeca čuju takve riječi u dječjem vrtiću ili na radiju i televiziji. Većina roditelja uopće ne želi znati što su djeca uopće sve čula. Što manje psovki, to bolje, misle roditelji. Ali djeca sve čuju, čak i ono što mislite da ne razumiju ili čuju usput.



2. Psovke su dokaz povjerenja
Ponekad dođe do nesporazuma između roditelja i djece. Dijete prkosi i valja se po podu i ne zna kuda bi sa svojom ljutnjom, roditeljima također nailazi isto, pogotovo kad četverogodišnje dijete u trgovini roditeljima spraši psovku u lice jer nije dobilo gumene bombone. To je vrlo neugodno kad se dogodi u javnosti i pogotovo onda kad se začuje komentar tipa: "Ovi moderni roditelji više uopće nemaju djecu pod kontrolom."



Tako bi rado takvim ljudima rekli svoje mišljenje, ali kako? Na taj način da im se kaže da su psovke u toj starosti sasvim normalne. Čak i onda kad psiholozi govore o razvojnom deficitu ili poremećajima pri vezivanju ako se djeca ne mogu usmeno izraziti i preći neke granice.
Da zaključimo. Ako jedan četverogodišnjak ocu kaže: "Ti glupane!", zna da ga tata voli. Iz tog razloga se to usudi reći jer time testira granicu do koje može ići i težinu riječi koje je izgovorio. I to je dio dječje svakodnevnice i važno je za odrastanje.



3. Psovke potiču na pristojnost i suosjećanje
U prvi moment zvuči apsurdno, ali svaka psovka je prilika za vježbanje socijalnih pravila. Presudno je znati da djeca ovisno o starosti različito doživjavaju i razumiju psovke. Naime, što je dijete mlađe, to je veća šansa da uopće ne razumije značenje psovke. Trogodišnjaci koriste psovke isključivo jer im se sviđa reakcija okoline na njih.


"Ti budalo!" I svi su već reagiraju: odgojiteljica ga strogo gleda, veliki dečko iz susjedstva prevrće očima, tata reagira dubokim uzdahom, a baka se okreće i odlazi iz prostorije.
U takvim slučajevima je najbolje ništa reći, tako dugo dok se sve svodi na rijetku upotrebu psovki. Međutim, starija djeca će opet ponovo psovati i koristiti ih u konverzaciji da bi provocirali.
Sad je potrebno objasniti djetetu da psovke mogu čovjeka uvrijediti i učiniti mu nažao, da se na taj način može izgubiti najbolji prijatelj. I konačno, svaki čovjek pa i ako ga se posebno ne voli, zaslužuje da ga se respektira.
I tu sada govorimo o pristojnosti i suosjećanju. I to je dobro. Samo se maloj djeci oprašta kad se prilikom pozdrava obrate baki: "Zdravo, bako ti smrdiš!"



4. Psovkama se izražavaju skriveni osjećaji


Katkad nam psovke pomažu da nešto shvatimo. To vrijedi naročito onda kad djeca posebno često izgube kontrolu nad sobom i verbalni izljevi postaju sve češći i češći. Iza takvih izljeva se zapravo skriva poziv za pomoć.
Jedna od mogućih reakcija: "Reci, ti ne misliš stvarno to što si mi rekao? Vjerujem da si ljut i bijesan. Što se događa s tobom?" Svakako je potrebno čekati na odgovor.
Ako to potraje, ponovo postavite pitanje: "Pokušati ću ti pomoći ako mi kažeš što se s tobom događa."
Na taj način je moguće saznati da je nova odgojiteljica postavila nova pravila ponašanja koja su dijete izbacila iz ravnoteže. Ili ga neko rabijatno dijete stalno zadirkuje. Umjesto kritiziranja potrebno je pružiti pomoć. Umjesto klinča s djetetom, bolje je približiti mu se.



5. Psovke su osnovica za prva objašnjenja


Kod psovki ima onih koje su posebno neugodne. S njima ne dolazi samo ljutnja nego i neugodnost. "To se ne govori." ili "To je prljava riječ", šapućemo djetetu u uho, znajući dobro da to nije pravo objašnjenje.



Kad psovke tematiziraju ljudsku seksualnost tad se obično ustručavamo jer treba nekako procijeniti što je primjereno reći.


Otvorenost u razgovorima na temu seksualnosti je poželjna. Ali kako započeti? Psovke vezane za seksualnost su veoma dobre kao natuknice da usmjerite objašnjavanje. Može se reći da dvoje ljudi koji se vole imaju lijepe osjećaje jedan za drugo pa takve riječi mogu pokvariti njihov odnos i utjecati na njihove osjećaje. O tome se više nema što puno reći.
Važno je otvoreno govoriti o svim temama jer na taj način smanjujemo značaj i jačinu psovki. Čak štoviše, koristimo ih u odgoju djeteta. To je najbolje što možemo učiniti jer psovke nikada neće nestati, ali korisno je pokazati djetetu da za njegov rječnik nisu primjerene.