Mnogi su psiholozi već puno puta ponovili da se ni jedno dijete ne rađa kao manipulator, ali vrlo lako, uz "pomoć" odraslih, to može postati.

Naučite slušati djecu

Od najranijih dana važno je čuvati i poticati djetetovu samouvjerenost, tako da mu se jasno daje na znanje da će ga netko uvijek poslušati i razumjeti. Mnoga djeca ustvari ostaju neshvaćena ili se njihovim riječima i ponašanju ne pridaje dovoljno pozornosti. U takvoj situaciji dijete je prisiljeno tražiti "druga rješenja" jer mu je s roditeljima, koji ga ionako ne razumiju, lakše manipulirati nego iskreno razgovarati.

Podsvjesno se pokušavajući uklopiti u servirani sustav ponašanja, obitelji u kojoj nema međusobnog poštovanja, razumijevanja i duhovne bliskosti, dijete pokušava na silu dobiti sve što u određenom trenutku poželi. Majka i otac koji imaju različite vrijednosne sustave malo-pomalo razvlače dijete na različite strane i tako zapravo potiču njegove manipulatorske vještine.

Postoje situacije u kojima mame marljivo brinu za dijete što se tiče fizičkih potreba hrane ga, peru, odvode u šetnju, ali ga pritom, s emocionalne strane, drže podalje od sebe. Mame se znaju žaliti da se dijete kod kuće ponaša normalno, ali čim se nalazi u društvu drugih ljudi, uporno nešto zahtijeva i pravi scene. Dijete na taj način manipulira majkom. Ali uzrok takvog ponašanja ne krije se u djetetu, već u majci. Nju mogu uznemiravati razne stvari susjedino mišljenje o njenom odgoju djeteta, nervoza umornog supruga, vlastito stanje duha, ali kada se radi o djetetovim hirovima, problemu treba pristupiti ozbiljno i potražiti uzrok. Općenito govoreći, zabrana izražavanja negativnih emocija (ne ljuti se!, ne prijeti!, ne vrijeđaj se!, ne tuguj!, ne plači!, ne galami!...) u obitelji, samo će potaknuti dijete da nauči manipulirati odraslima.

Razlozi zbog koji dijete može naučiti manipulirati

  • Tiho i mirno dijete koje se samo igra i ne pravi nikakve probleme, neki roditelji kao da i ne primjećuju. S vremenom ono shvati da bi bilo bolje da se povremeno malo glasnije rasplače kako bi privuklo njihovu pozornost.

  • Ako budeš plakao, otići ću iz sobe! Vratit ću se ako prestaneš plakati!" ovim riječima roditelji znaju plašiti djecu. To djeci šalje poruku da trebaju zaboraviti na svoje potrebe, postati superposlušni i da će ih tek tada roditelji voljeti. Iz toga proizlazi da je roditeljska ljubav uvjetovana i da je se može i treba zaslužiti. Na kraju dijete postane mala ulizica koja odlično zna na koji način treba razgovarati s roditeljima kako bi ostvarila sve svoje želje.

  • Najgora je situacija kad roditelji doslovno hvataju dijete i tresu nakon što potpuno izgube kontrolu nad sobom. I to samo zato da bi ga ušutkali. Dijete na taj način nauči da njegova želja koju je pokušalo izraziti plačem ozbiljno remeti mamino raspoloženje. I dijete izabire jedini mogući način da očuva mirno stanje odustaje od samoga sebe, tj. od svojih potreba. Kasnije to može dovesti do ispunjavanja unutarnjeg nezadovoljstva ovisnošću o alkoholu, narkoticima i sl.

  • Katkad dijete zaključi da je jedini način kako može uspješno svratiti pozornost roditelja na sebe tako da sebi naudi. Dok je dijete malo,dijete se može samoozlijeđivati, često se tužiti da ga boli glava, trbuh..., srljati u opasne situacije i opasno se igrati, a u odrasloj dobi izlagati se opasnostima, a u najekstremnijim slučajevima, pokušati i samoubojstvo.

  • Ponekad mama ili naglas ili svojim ponašanjem i gestama odašilje djetetu informaciju da je drukčija od tate, i traži od njega da se odluči koga više voli. Dijete tako otkriva maminu (ili tatinu) Ahilovu petu u međusobnim odnosima i ima sredstvo manipulacije.

  • Nekim se roditeljima na prvi pogled čini da je najlakše djetetu nešto dati kako bi prestalo plakati. U početku je to nešto ukusno, kasnije igračka, a kad dijete odraste novac. Umjesto nježne riječi, iskrenog razgovora i podrške, osnova dobrog međuljudskog odnosa, sve se pretvara u neku vrstu trgovine. Naravno, život jest složen i teško je uvijek izbjeći mito čokoladicom, ali treba gledati da to ne bude osnova odnosa koji imate s djetetom.

Djeca žele zadovoljiti želje roditelja

Iz ponašanja odraslih osoba djeca nesvjesno donose neke svoje zaključke. Sada znaju kako se trebaju ponašati da bi bili voljeni i uvijek u središtu pozornosti. Potrebno je stvarati buku, biti bolestan, stvarati štetu... ili biti tih, nezamjetan, poslušan i pristojan. Ili možda ispunjavati roditeljska očekivanja i biti najbolji, najhrabriji, ali i najtužniji, najnesretniji... Oko treće godine života od tih se podsvjesnih izbora stvaraju potpuno stabilni i gotovo nepromjenjivi obrasci ponašanja. I nećemo puno pogriješiti ako kažemo da oni poslije vrijede za cijeli život.

Vrste malih manipulatora

"Mali ovisnik"

je naizgled pasivan i s vremenom se pretvara u slabića koji će vječno obolijevati, drugi će se o njemu stalno brinuti, hraniti ga, pisati mu zadaću, opravdavati ga u školi, birati mu prijatelje... Ne radi se o tome da je takvo dijete lijeno, nego baš suprotno, mudro je i prepredeno te prisiljava sve oko sebe da se bave jedino njime.

"Mali diktator"

je vrlo aktivan. Ispupčene usnice i tvrdoglavost lako se smjenjuju s glasnim plačem i lupanjem nogama o pod. Kako to ne bi morali slušati i gledati, obitelj je spremna na bilo kakve ustupke. Nakon što odraste, takvo će dijete svakoga optuživati i kriviti za vlastite probleme. Osnovne metode njegove manipulacije najčešće će postati prijetnje i ucjene. Dijete će biti duboko uvjereno da je za njegov neuspjeh u školi kriva jedino učiteljica, da su djeca iz razreda nemoguća, da mu karijeru ometaju ljubomorni kolege, a ni za svoju odabranicu/odabranika neće uvijek imati lijepe riječi (bar ne ako mu bude pokušavao dokazati da zbog nečega nije u pravu, kakva luda pomisao!).

"Malene lisice"

uvijek su sa svime nezadovoljne plačljivce koje periodično uvijek nešto boli i koju često "vrijeđaju" druga djeca. U obiteljima u kojima su djeca pod stalnim tutorstvom i kontrolom te roditelji trče u pomoć prije nego što se sama djeca domisle na što bi se mogla požaliti. "Lisica" se voli žaliti jednom roditelju na drugoga, a jednom i drugom, primjerice, na baku. Dijete poput iskusnog virtuoza pokušava nahuškati svakog protiv svakoga i uspješno iskorištava plodove svoje lukavosti.

Roditelji, radite na sebi

Postoje, naravno, razni načini manipulacije kojima se služe i sami roditelji, kao što su ucjene (ako ne napraviš to i to, nećeš dobiti...), uvredljive usporedbe (svi imaju normalnu djecu, a ti si...), nametanje osjećaja krivnje (u grob ćeš me strpati) i sl.

Zato trebate što prije osvijestiti činjenicu da su za slične probleme s djecom najčešće krivi roditelji. Stoga bi psiholozi najprije trebali raditi s njima, a tek tada pokušati ispraviti već načinjenu štetu koja je nastala u djetetovoj svijesti.

U obiteljima gdje ukućani znaju slušati jedni druge i gdje se otvoreno izražavaju osjećaji, djeca sigurno neće postati manipulatori jer za to neće imati ni razloga ni potrebe.

Foto: Thinkstock