Dilema: vrtić ili teta čuvalica?

Završila je sezona vrtića ali ovaj tekst zanimat će one roditelje čija djeca će na jesen po prvi put krenuti u jaslice ili vrtić, ili će ih preuzeti teta čuvalica dok roditelji rade. Ne zaboravite da s prilagodbom treba početi što ranije. Polazak u jaslice ili vrtić za dijete predstavlja prvo stvarno odvajanje od roditelja, koji ga uz to ostavljaju njemu nepoznatim ljudima. Spoznaja da roditelja nema u blizini može izazvati vrlo jak osjećaj straha. Od izuzetne je važnosti da dijete ima povjerenje u roditelja, odnosno da je sigurno da će roditelj doći po njega i odvesti ga iz vrtića u sigurno okruženje doma

Kako dijete može reagirati na odlazak u vrtić

  • neodvajanjem od dude, bočice ili dekice (prijelaznog objekta)
  • agresijom usmjerenom na drugu djecu, odgajatelje ili stvari
  • odbijanjem kontakta s odgajateljem ili pak potpunom orjentiranošću na njega
  • odbijanjem hrane
  • nespavanjem
  • vrištanjem, dozivanjem mame i tate
  • nesretnim plačem i pasivnošću

Kako roditelj može djetetu olakšati prilagodbu?

  • pozitivnim stavom prema vrtiću
  • povjerenjem u osobe koje će se u vrtiću brinuti za dijete
  • boravkom s djetetom u vrtiću tijekom prvih dana
  • redovitim dovođenjem djeteta u vrtić
  • donošenjem stvari uz koje je dijete emocionalno vezano (tzv. prijelaznog objekta)

Kada ostavlja dijete u vrtiću, vrlo je važno da roditelj rječnikom koji dijete razumije definira količinu vremena koju će dijete provesti samo ("Idem u dućan."). Zatim treba naglasiti da će se svakako vratiti ("Kada obavim kupovinu vratit ću se po tebe.”) i navesti odgajatelja kao osobu koja će se brinuti o djetetu (“Dok se ja ne vratim, čuvat će te ova teta.”). Djetetu možete i sugerirati u koju bi se aktivnost moglo uključiti dok vas nema (“Složi toranj od Lego kockica dok se ja ne vratim po tebe.”).

Nije poželjno predugo se opraštati s djetetom, jer u tom slučaju ostavljate dojam nesigurne osobe što nepovoljno utječe na dijete. Roditelji se iz istog razloga ne bi smjeli zadržavati u vidokrugu djeteta (npr. na hodniku, viriti kroz prozor u djetetovu sobu i sl.).

Roditelji čija djeca kreću na prilagodbu u vrtić obično su napeti i suzdržani pri ulasku u prostorije vrtića i pri komuniciranju s odgajateljima. Često se dugo opraštaju od djeteta, nerijetko i u suzama, zaviruju kroz prozor te čvrsto grle dijete pri ponovnom susretu. Muče ih pitanja hoće li se odgajatelj znati pobrinuti za njihovo dijete, hoće li razumijeti njegove potrebe, hoće li dijete patiti…

Na odgojiteljima je da upoznaju i nastoje zadovoljiti individualne potrebe svakog djeteta te da prate djetetov razvoj te vode bilješke. Uz to trebaju brinuti za djetetovu sigurnost te planirati i osmišljavati igre i aktivnosti.

Roditelje je važno uputiti na karakteristike separacijskog straha kod djece i njihova moguća ponašanja u situaciji kada se odvajaju od osoba kojoj su emocionalno privržena. Većina roditelja očekuje djetetove pozitivne reakcije na vrtić, naročito u odnosu na drugu djecu (“On/ona jako voli biti s djecom”). Kada se ne ispune njihova očekivanja (jer je dijete reagiralo plačem, agresijom, povlačenjem i sl.) kod roditelja se javlja nepovjerenje (prema vrtiću, odgajateljima i sl.) ili osjećaj nesigurnosti (u sebe kao roditelja, u novonastalu situaciju i sl.). S obzirom na intuitivnu sposobnost djeteta da reagira na osjećaje skrbnika i da ih uglavnom kopira u svojim ponašanjima, za očekivati je otežan proces prilagodbe, sporo građenje povjerenja prema odgajateljima i drugim osobama, nesigurnost (naročito u roditelje), a sve kao posljedica intenzivnog straha.

Na osnovi djetetovih reakcija uslijed separacije roditelj će, zajedno s odgajateljima, planirati slijedeći dan prilagodbe (vremenski interval). Važno je naglasiti kako je redovit dolazak djeteta u vrtić tijekom prilagodbe olakšavajući faktor. Optimalno vrijeme djetetovog boravka u vrtiću u periodu prilagodbe, ovisno o njegovim reakcijama, određuju timski roditelji i odgajatelji. Na osnovi tzv. lista za praćenje adaptacije prati se i bilježi djetetovo ponašanje.

Još neke važne informacije

Neka se djeca lako i brzo prilagode na boravak u vrtiću, dok drugoj treba duže vremena (i do 6 mjeseci!).

Tijekom prilagodbe, neka su djeca sklonija reakcijama na fiziološkom planu (odbijanje hrane, odbijanje spavanja, često poboljevanje), a druga reakcijama u ponašanju (plač, agresivnost, povučenost…).

Kod neke djece moguća je i regresija, tj. oni oblici ponašanja koji su karakteristični za raniju, već savladanu fazu razvoja (npr. ponovo mokri u krevet, siše prst, traži dudu…)

Sva su ova ponašanja NORMALNA u fazi adaptacije!

zabavnoSavjeti

  1. Koliko god dijete u početku plakalo, morate se od njega oprostiti i reći kamo idete i kad se vraćate. Ono mora steći povjerenje u roditelja da će se stvarno vratiti. Iako možda još ne razumiju sve što mu kažete, u vrlo kratkom vremenu će sve shvatiti. U protivnom dijete će se početi plašiti da će roditelj opet nestati. Možete uvesti neki mali ritual, npr. kad se pozdravite, dijete uzme lutkicu i odvede je na prozor da vam mašu, s vremenom će jedva čekati da odete da može ići mahati.
  2. Prilagodba na vrtić počinje već u roditeljskom domu – pokazivanjem slika, pozitivnim pričama o vrtiću, jer roditelji ponekad djeci nehotično pokazuju svoju nelagodu i strah što djecu ostavljaju u vrtiću.

Nemojte sumnjati da će vaše dijete uživati u vrtiću. Sjetite se samo riječi Roberta Fulghuma:

“Sve što treba da znam o tome kako treba živjeti, šta raditi i kakav biti, naučio sam još u vrtiću. Mudrost me nije čekala na vrhu planine, na kraju dugog uspona školovanja, nego se krila u pijesku dječjeg igrališta."

Iskustva roditelja – jaslice ili teta čuvalica?

Ivana, mama 18-mjesečnog Tina – za jaslice

Za mene nije bilo dvojbe - ako je teta bolesna, dobit će odgovarajuću zamjenu. Ne može se dogoditi da večer prije saznam da teta čuvalica ne može čuvati moj dijete, kao što mi se dogodilo sa starijim djetetom. Osim toga, jaslice ispunjavaju propisane standarde po pitanju opremljenosti, zdravstvene zaštite i prehrane, te sigurnosne mjere. Osoblje je stručno, naučeno na rad s djecom. Zahvaljujući jaslicama, Tin je socijaliziran u većoj mjeri od većine svojih vršnjaka. Na kraju, ne treba zanemariti niti financijski aspekt - čak i privatne jaslice jeftinije su nego individualno čuvanje.

Tina, majka dvogodišnje Josipe - protiv jaslica

Ideja da moje dijete boravi u jaslicama nikako mi se ne sviđa. U jaslicama ima mnogo djece i veća je mogućnost obolijevanja u dobi kada je imunološki sustav u najosjetljivijoj fazi. Činjenica je da je većina djece koja polaze jaslice češće bolesna nego djeca koja ostaju kod kuće. U jaslicama je teško pratiti ritam svakog pojedinog djeteta, nameće im se rutina koja je već utvrđena (vrijeme jela, spavanja, izlazaka…). Radno vrijeme jaslica ograničeno i ako vaše radno vrijeme rastezljiv pojam, onda ćete se bez dodatne pomoći teško uklopiti u ovaj sustav.

Vedrana, mama 2,5-godišnje Laure – za "tetu čuvalicu"

Za mene nije bilo dileme - Laura ima mogućnost ostati u svom domu, buditi se kad želi bez stresa, jesti hranu na koju je navikla (mi smo vegetarijanci)… Kada je malo jače prehlađena i nema potrebe da uzimam bolovanje, "teta čuvalica" je s njom, dok djeca u vrtiću moraju biti potpuno zdrava. No ono što je meni bilo najvažnije jest da su Laura i njezina starija sestrica Iva (5) ostale zajedno, što u vrtiću, odnosno jaslicama ne bi bilo moguće.

Mirela, mama jednogodišnjeg Andreja – protiv "tete čuvalice"

Iako me suprug nagovarao, pomisao na zapošljavanje "tete čuvalice" nikako mi se nije svidjela. Kao prvo, teško je naći osobu od povjerenja, a uz to «tete čuvalice» rijetko imaju formalno obrazovanje iz odgoja i obrazovanja male djece. Prilike za druženje s vršnjacima znatno su rjeđe. Osim toga, ako se "teta čuvalica" razboli ili ima neodgodive obveze, potrebno je u zadnji tren smisliti neko rješenje. Uz sve to, cijena čuvanja jednog djeteta stoji oko pola prosječne plaće!

aktualnoTekst: Roditelji.hr

Foto: BIPA, Profimedia

Tagovi: , , ,

Vezano uz temu

Nevena Rendeli vejzović s kćerima ide u vrtić

I najmlađa kći Nevene Rendeli kreće u jaslice! 6 faktora važnih za prilagodbu

U vrijeme pandemije koronavirusa situacija je još malo…

unuka s bakom i djedom u kuhinji

Novo istraživanje dokazalo: za pretilost djece krivi su bake i djedovi!

Bez obzira na različite kulture, bake i djedovi…

djeca, mobiteli i socijalne vještine

Mit ili istina? Štete li mobiteli i tableti razvoju socijalnih vještina u djece?

Znanstvenici su uspoređivali vještine današnje djece s društvenim…

Pročitajte i:

prvi dani vrtića

Prvi dani u vrtiću - prilagodba u 'novom normalnom'

Kada dijete prvi put krene u vrtić, u normalnim uvjetima, tamo bi zajedno s roditeljima…

bolovi u nogama kod djece

Bol u nogama kod djece - posljedica rasta ili razlog za brigu?

Pedijatri smatraju kako će svako treće dijete u nekom trenutku osjetiti bolove uzrokovane rastom. No…

uši i gnjide u kosi

Kad se u kosi pojave uši, već je kasno! Kako preventivno djelovati protiv ovih nametnika?

Postoje raznovrsna sredstva za uništavanje ili mehaničko uklanjanje ušiju i gnjida, poput šampona te mehaničkih…