Nova vrata

Kad bi barem sve bilo jednostavnije! Dolazi li i vama, kao meni, ova misao sve češće i češće? Nikad nisam bila od onih koji odbijaju nova iskustva, odmiču se od novih ljudi i ne dopuštaju da ih nove emocije, čak i pogreške ili druga strana priče, dotaknu. No, kroz godine sam shvatila da nam golema količina takvih upliva često ne dopušta priliku da udahnemo, unesemo u sebe ono što nam se događa, ne stižemo osjetiti puninu novoga... Tako je i s božićnim darovima koji su ovih dana preplavili naše domove, nerijetko se gomilaju u nekom kutu i pune naše prostore, ali pune li našu dušu?

prva-sensa-u-ovoj-godini-je-s-nama

Volim ovo doba godine jer podjednako sa sobom nosi sjetu i nadu, melankoliju i radost, različitosti koje nas čine ljudima i, ako smo toga svjesni, donosi ravnotežu životu. Povučeni u svoje domove i misli, s duljim danima tek na nekom dalekom obzoru, ovo je vrijeme koje bismo trebali iskoristiti za izbacivanje nepotrebnog, ustajalog i onoga što nas vuče natrag dok se pred nama otvara novo, neotkriveno i zadivljujuće. Pred nama se otvara nov život i mogućnosti da ga iznova ispišemo. No, kako to učiniti s gomilom „prtljage“ koju smo nakupili?

Ostavite si vremena razmisliti o svemu što vam fizički i emocionalno više ne treba, napravite mjesta za novo, koje ćete u potpunosti upiti, iskusiti i ostavite za sebe i u sebi samo ono što vam zaista pripada i treba. Nije lako odvojiti se od veza, prijateljstava, poznanstava i uloga koje održavamo po inerciji. To nije lako ni sa stvarima koje čuvamo, gomilamo i puštamo da nas okupiraju količinom i važnošću koja često nije stvarna. Tako je s većinom nas, stoga nije neobično da nakon blagdanskog razdoblja u kojemu većina stvari, osjećaja i običaja prijeđe u pretjeranost, žudimo za jednostavnijim životom koji će nam ostaviti prostora i vremena za stvarni užitak u onome što nas okružuje. Kad počistimo ono iza nas, vrata koja su pred nama otvaraju se mnogo lakše. Sjetite se toga u 2019. godini! U tome vam želim svu sreću!

prva-sensa-u-ovoj-godini-je-s-nama

Tekst i foto: sensa