'U tri trudnoće nitko mi nije rekao ništa o postpartumu, osim odmaraj! A toliko toga nisam znala...'

E da, ginekolozi su mi postpartum spomenuli jedino u kontekstu pregleda nakon tih prvih 6 tjedana od poroda.

Nakon prvog bila sam jako loše i fizički i psihički. U pet mjeseci strogog mirovanja u trudnoći nikada mi nitko nije rekao da neće i ne može sve biti kao prije tako brzo nakon što rodim. Da sasvim sigurno neću biti u stanju ni kratko prošetati, nakon što je pet mjeseci moja jedina 'šetnja' bila ona od kreveta do kupatila i od kupatila do trosjeda. Nitko mi ni u jednom trenutku nije spomenuo da možda neću moći hodati čak ni toliko da samo provirim van. Nisam znala ni to da mi epiziotomiju uopće nisu trebali napraviti, a još manje da su ju nisu smjeli napraviti bez mog pristanka. Posljedice te rutine za prvorotke, kako je to tada bilo, osjećam i danas, a otprilike 20 dana od poroda sve se zakompliciralo upalom šavova. Moj je oporavak trajao jako dugo, a čak dva mjeseca nisam mogla hodati normalno, bez šepanja. Baby blues o kojem sam više doznala tek kada sam ga iskusila, priča je za sebe. No nevjerojatno je da ti baš nitko u trudnoći ne priča o tome, kao da su hormoni i psiha 'odvojeni' od tvog tijela pa je to tema koju ginekolozi ne pokrivaju. 

Zbog svih tih ovdje tek šturo opisanih trauma, odgađala sam drugu trudnoću i uvjeravala sebe da zapravo ja još ne želim drugo dijete. Srećom, četiri godine kasnije moja druga trudnoća bila je 'školska', a porod toliko brz da bih, da je kojim slučajem na putu do rodlišta bila veća gužva, vrlo vjerojatno rodila u autu. Osim činjenice da je beba rođena s pupčanom vrpcom oko vrata (što su 'zaboravili' napisati u našem otpusnom pismu, a kasnije se pokazalo vrlo bitnom informacijom kad je o razvoju mog djeteta bilo riječ... srećom sve je ispalo dobro) sve ostalo bilo je ok. Već sama činjenica da je moj porod prošao bez epiziotomije i da sam mogla normalno sjediti, značile su mi puno. K tome je i moja beba bila za poželjeti, samo je sisala i spavala te dobro napredovala, tako da sam unatoč 24-satnoj pomoći koju sam imala kratko, mogla dovoljno odmarati. Ipak, 10 dana od poroda zaradila sam mastitis, praćen jako visokom temperaturom i nesnosnim bolovima u tijelu. Premda mi se to dogodilo zato što smo i beba i ja prespavale previše sati u komadu, bio je to signal moga tijela da je unatoč tomu što se osjećam dobro i kao da mogu sve, itekako potrebno vrijeme da se potpuno oporavim od trudnoće i porođaja.

Treći postpartum donio mi je još jedno posve novo iskustvo. Naime, 25 dana od poroda ponovno sam počela obilno krvariti te otišla na Hitnu gdje su ustanovili da su mi zaostali neki dijelovi posteljice. Uspjeli su ih odstraniti bez kiretaže te mi pripisali terapiju i obavezan pregled kod svog liječnika. Osim što me medicinska sestra odbila primiti jer još nije prošlo 6 tjedana od poroda te sam pregled obavila privatno, ni tada nisam čula ništa više o postpartumu, osim odmaraj. 

A zašto je postpartum puno više od odmaranja i zašto je toliko važan, najbolje je objasnila Ivana Zaher, specijalistica za korektivne vježbe u trudnoći i postpartumu i certificirana reformer pilates instruktorica. Predlažemo vam da svakako, čak i ako je već prošlo dulje vrijeme od vašeg poroda, poslušate Ivanin video u nastavku. To je samo dijelić onoga toliko važnog za buduće zdravlje svake mame. 

Naime, i Ivana je ranije vjerovala da postpartum podrazumijeva samo 4o dana odmaranja te da će nakon toga ponovno sve doći na staro. "Naravno da je potrebno odmarati, jer porodi su velike traume za tijelo i trebate mu dati vremena da se oporavi", govori te nastavlja: "No ne način da devet mjeseci trudnoće ne radite ništa i govorite da će se tijelo nakon poroda samo vratiti na ono kakvo je bilo prije. Jer neće! Ciljanim masažama, vježbama disanja i određenom tjelovježbom možemo pomoći tijelu da se vrati u svoju optimalnu poziciju, da bi se moglo ponovno pokrenuti. Važno je početi s postpartum oporavkom što prije, naravno i pričekati zeleno svjetlo od ginekologa, no s dijafragmalnim disanjem možete krenuti već sljedeći dan nakon poroda...".

Ivana je pričala i o zdjeličnom dnu i dijastazi, terminu za koji sam uvjerena da mnoge žene nikada nisu niti čule. Dijastaza je naime razmak između prednjeg trbušnog mišića koji se zove rectus abdominis. Sto posto trudnoća završava dijastazom! To je samo još jedna predivna osobina ženskog tijela da se prilagodi na rastući trbuh. Linea alba je pak vezivno tkivo na koje se spajaju mišići abdomena. O njezinoj elastičnosti ovisi postpartum oporavak. 

A kako izmjeriti dijastazu? 

Legni na leđa, savij noge u koljenima, podigni glavu samo malo tako da aktiviraš trbušne mišiće. Kreni palpirati razmak između rektusa od mjesta gdje se spajaju rebra pa sve do pubične kosti. Možda ćeš primjetiti da razmak nije svugdje isti. Dijastazom obično smatramo razmak od 2 prsta i veći. No to nije jedini kriterij. Drugi i puno bitniji faktor je dubina i elastičnost opne. Kada pritisneš između rektusa, je li ti mekano i prsti ti propadnu ili imaš dojam da ti prsti odskaču kao na trampolinu? Što je opna elastičnija, to je bolje. No ako sada nije tako, ne brini, možeš raditi na tome da to poboljšaš. 

Više doznaj u Ivaninom postu u nastavku te nalascima naziva Diastasis na njezinu &a href="http://

View this post on Instagram

A post shared by Zaher Pilates (@ivana_zaher)

">profilu!

Priznajem, ni sama nisam imala pojma o čemu je tu točno riječ i što mi je činiti. I nisam učinila ništa da to riješim. Dobra stvar je da za treninge koje Ivana preporuča u postpartumu, nije kasno ni, ako je kao i meni od posljednjeg poroda prošlo i nekoliko godina. 

Stoga nemoj propustiti poslušati Ivanin video u nastavku, a uskoro će nam i ona sama pisati nešto više o postpartumu!

I znaj da je dobro brinuti o sebi jednako važno kao i brinuti o svojoj tek rođenoj bebi!

Tekst: Josipa Scotti Čavlina
Foto: Shutterstock