Trudnoća je bila željena, idealna. Od početka do samog kraja sve je bilo - kako bi svatko poželjelo. Trideset i šesti tjedan trudnoće. Jutro, 20. ožujak. Budi me mokro donje rublje. Ustajem iz kreveta kako bih vidjela što se događa i shvatim da mi je pukao vodenjak. Zovem muža na posao, uspaničen dolazi za par minuta. Usput zovemo doktora koji mi je vodio trudnoću; kaže završava mu smjena, ali će nas pričekati.

Stižemo u rodilište i nakon pregleda doktor mi kaže: "Idemo na vaginalni porod, Sad će to brzo, osjećam već glavicu". Priključuju me na CTG, nema kontrakcija, nikakvih bolova, Voda konstantno curi. Rade mi klistir, šalju me u sobu neka čekam trudove. I tako prolazi taj dan, nema ni trudova ni bolova.
Sutradan me bude u 6 ujutro, ponovno mi daju klistir i uključuju indukciju. Bolovi počinju jako brzo, s vrlo malim pauzama. Nema niti jednog doktora, samo sestre koje svakih sat vremena dolaze u obilazak. Bolovi postaju sve jači, ali se ne otvaram. U 13 sati se prvi puta pojavljuje doktor. Pregledava me i kaže da moramo na hitan carski rez. S obzirom na to da sam bila u totalnoj anesteziji, ostatak dana provela sam spavajući; tek sam navečer malo došla k sebi. Dolaze doktori i govore mi da beba nije baš dobro, jer je oživljavana na porodu, pa će morati biti prebačena u bolnicu u Novi Sad. No ne mogu s njom, jer je izvanredno stanje zbog koronavirusa. Odlazim do sobe gdje su smještene bebe, moj je dječak spreman za put, u prijenosnom inkubatoru. Vidim ga prvi i posljednji put…
Čak dva mjeseca bio je na intenzivnoj njezi; imali smo pravo na dva poziva dnevno, bez prava na posjete… Teško oštećenje mozga, nekroza crijeva i još puno dijagnoza, a sve zahvaljujući doktorima koji su me 29 sati držali bez plodne vode, a njega zaglavljenog u porođajnom kanalu. Njega više nema, izgubio je svoju bitku, a ja samo želim da onaj tko je odgovoran za to i odgovara.

Budući da je djetetovo zdravlje povezano sa stanjem plodove vode, liječnici tijekom trudnoće ultrazvukom redovito prate količinu plodove vode. Ona se u početku trudnoće stvara izrazito brzo, a na kraju dolazi do relativnog smanjenja njezine količine. U 12. tjednu njezin volumen iznosi otprilike 40-50 ml, a u 20. tjednu oko 800-1500 ml. Obično se smatra da je do 18. tjedna trudnoće volumen plodove vode proporcionalan težini djeteta. Drugim riječima, ako nema dovoljno plodove vode, to je znak da dijete raste sporije. Volumen plodove vode ovisan je i o individualnim karakteristikama organizma buduće majke. Prosječna količina varira između 1 i 1,5 litara, a između 37. i 38. tjedna iznosi oko 800 ml. Premalo vode tako može izazvati hipoksiju ploda (nedostatak kisika) te usporiti ili čak ugroziti njegov razvoj (moguća je deformacija koštanog sustava) jer se dijete u premalo vode ne može slobodno pokretati ni rasti.  Sve o plodnoj vodi možete potražiti OVDJE.

Izvor: Yumama
Fotografija: Profimedia