Petak, 8 sati ujutro. Evo ga… Krenulo je… Danas ću po prvi puta u životu vidjeti svoju djevojčicu Doru. Ali ne, naša Dora doći će na svijet, ali bez svojeg tate da je, uz hrabru mamu, koja ju je sama rodila, prvi poljubi. Ja sam tata Ivan Jurić; pokušao sam sve da održim obećanje svojoj supruzi da ću biti uz nju u rađaonici. Organizirao sam i peticiju, koju je do sada potpisalo 11.500 ljudi, poslao ju na adrese svih mjerodavnih, no nisam uspio – moja je žena taj najljepši trenutak u životu naše obitelji proživjela sama. I dan prije pokušao sam razgovarati s ljudima iz zagrebačke bolnice Sveti duh, ali bez uspjeha – epidemiološka situacija u Hrvatskoj takva je da, uporno su ponavljali, previše riskantno dozvoliti bilo kome, osim, naravno, trudnicama i zdravstvenom osoblju, da bude uz ženu u rađaonici. Nisam imao izbora; predao sam se. Nema veze što sa suprugom živim, što smo neprestano skupa, što bi – da sam zaražen – i ona sigurno imala simptome; nema veze ni to što noćni klubovi mogu raditi, što se na stotine ljudi okuplja svugdje, što nam nitko nije mjerio temperaturu kad smo se dovezli u bolnicu… Jedino, čini se, ima veze to da – tate ni slučajno ne smiju biti na porodu.

Supruga je imala trudove, ali nije bila otvorena. Preuzeli su je i ja sam čekao. Sam, tužan, ljut, razočaran…, ali istodobno uzbuđen i sretan što je stigao dan kad će nam doći naša djevojčica Dora. Svaka minuta mi se činila kao godina. Supruga me prvi puta nazvala oko 12 sati. Još se ne događa ništa značajno. U 16 sati javila mi je da ide u rađaonicu. Kako je taj dan bilo puno žena koje su trebale roditi, oko 17 su joj dali drip kako bi sve malo ubrzali. Od 17 do 22.30 sati nisam imao apsolutno nikakvu informaciju što se događa s mojoj ženom. Ona mi se više nije javljala, a kad bih nazvao u bolnicu, nisu mi mogli ništa reći zbog GDPR-a. U 22.30 sati konačno dobra vijest – rodila se naša Dora!

O tati Ivanu Juriću već smo u nekoliko navrata pisali. Iako njegova borba da se ukine zabrana pratnje na porodu još, unatoč peticiji, nije urodila plodom, nada se kako mjerodavni, ipak, neće ignorirati više od 11 tisuća potpisa majki i očeva koji samo žele biti zajedno u tom najposebnijem trenutku – kad na svijet dolazi njihovo dijete. Za ovaj tjedan je, kaže nam Ivan, najavljen sastanak na temu pratnje na porodu, no hoće li se on dogoditi, kada i u kojem sastavu, Ivanu još nije poznato. Svoja iskustva iz rađaonice u vrijeme pandemije koronavirusa, ispričala je i supruga Marija Jurić.

"Kad smo došli na prijemni odjel i kad sam rekla da imam trudove, odmah su mi rekli da mogu ući. Čudno mi je bilo da mi nitko nije ni izmjerio temperaturu. Iako sam bila razočarana što suprug nije mogao biti uz mene, moram pohvaliti osoblje, stvarno su svi bili ljubazni, svi su nosili zaštitne maske, a od nas trudnica nisu zahtijevali da ih nosimo. Mislim da bi to bilo strašno. Jedino je anesteziologinja, kad mi je je došla dati epiduralnu anesteziju, tražila od mene da stavim masku“, priča mama Marija Jurić i napominje kako su joj i primalje u više navrata rekle da nemaju ništa protiv pratnje na porodu, jer i to njima olakšava posao. Osim toga, svaka rađaonica u bolnici Sveti Duh je zasebna, tako da je Mariji još manje jasno zašto ne dozvoljavaju pratnju, kad praktički druge trudnice ne morate ni vidjeti. Marija je iz bolnice puštena kući u ponedjeljak; čak je i rodilja koja je rodila carskim rezom, isti dan kao i ona, također puštena nakon tri dana, iako je dosadašnja praksa bila da žene koje rađaju carskim rezom u bolnici ostaju dulje. No korona je, čini se, promijenila puno onoga što smo do sada smatrali „standardom“. Pratnja na porodu u „novom normalnom“ više nije normalna, kao i – uostalom – puno toga s čime ćemo se morati naučiti živjeti.

U međuvremenu je Ivanu Juriću stigao i odgovor Ministarstva zdravstva, u kojem ga obavještavaju da su zbog epidemiološke situacije zatražili i mišljenje stručnog društva Hrvatskog liječničkog zbora. Iako su naglasili kako je neupitna važnost potpore bliske osobe na porodu, odluka o pratnji na porodu i izvanredne mjere koje se uvode, ovise o epidemiološkoj situaciji, a donose se s ciljem zaštite zdravlja rodilja, novorođenčadi i zdravstvenog osoblja. O svojem iskustvu rađanja bez pratnje oglasila je i Lana Klingor Mihić, a priču s njom pročitajte OVDJE. Peticiju Ivana Jurića možete potpisati OVDJE.

Tekst: D. P.
Fotografija: privatni arhiv i Shutterstock