porođaj kod kuće

Porođaj kod kuće

Žene danas sve češće ramišljaju o tome kakav porođaj žele i sve manje pristaju na sve ono što im se u našim rodilištima nudi - intervencije (drip, prokidanje vodenjaka...), ubrzavanje porođaja, epiduralna, epiziotomija, lijekovi... Iako je porođaj kod kuće kod nas zakonski zabranjen, svaki dan čujemo da žene imaju želju ili da su već rodile u toplini svog doma.

Donosimo jednu dirljivu i lijepu priču majke četvero djece koja isto tako razmišlja. Iva Podhorsky Štorek je nakon tri bolnička porođaja svoje četvrto dijete odlučila roditi u svom domu. Iskustvo porođaja kod kuće podijelila je s majkama u časopisu Moje dijete.

Zašto ste se odlučili na porođaj kod kuće?

U kućni sam se porođaj zaljubila na edukacijama u inozemstvu gdje sam imala prigodu slušati predavanja i razgovarati sa svojim kolegicama, primaljama iz Europske unije i ostalih dijelova svijeta, koje rade kućne porođaje.

Zahvaljujući tome, naučila sam gledati porođaj očima fiziologa. Naučila sam sve o hormonima koji upravljaju porođajem, o tome kako beba aktivno sudjeluje u porođaju i uvidjela kako je to proces koji je toliko savršen da ga, kod zdrave rodilje sa zdravim djetetom, baš ničim ne treba popravljati. Tako da sam se za kućni porođaj, u srcu, odlučila istog trena kad sam spoznala da sam trudna.

Po čemu je porođaj kod kuće za vas bolji od onoga u rodilištu?

Tu je već podulji popis, ali broj jedan je činjenica da je porođaj kod kuće idealan, prava ekskluziva što se tiče komfora i skrbi (primalja se brine samo za vas), a i najprirodniji. Tu je i popis stvari koje su mi bile važne zbog mene i bebe zajedno: nisam željela da mi išta prouzroči izlučivanje adrenalina (hormon stresa), nisam željela vaginalne preglede, nikakvo upletanje u prirodni tijek porođaja (prokidanje vodenjaka, drip, lijekove, ulazak nepoznatih ljudi u prostoriju u kojoj rađam itd.).
Željela sam se slobodno kretati, jesti i piti što vam u bolnicama ne dopuštaju, samo povremeno slušati bebine otkucaje. Htjela sam imati prirodan porođaj posteljice − bez lijekova i povlačenja za pupkovinu uz stiskanje trbuha i nisam se željela "odmarati od porođaja" . Jednostavno, željela sam stvari koje je u rodilištu nemoguće dobiti, a da vam se ne čude, a možda i ne "dopuste". Željela sam da mi ljudi na hodniku ne dobacuju: "Jesi se riješila?"…

Dakle, htjela sam mogućnost potpune izolacije, osjećaja zaštićenosti, privatnosti i intime. Svoj krevet, svoju kupaonicu i domaću hranu. Zatim je tu bila i lista želja za moju bebu. Željela sam da se ni na trenutak ne razdvaja od mene, da ostane neokupana i gola na mojim prsima dok god nam tako paše, da ne gleda svjetiljku reflektora u rađaonici, da noću spava uz mene u polumraku, a ne pod neonskim svjetlima, da na usta dobije samo i isključivo moje mlijeko.

Željela sam da mi beba ima prirodni pad na težini i da to nitko ne ometa nadohranom, pojenjem ili infuzijama, da se ne gleda na vrijeme za presijecanje pupkovine, prvi podoj, porođaj posteljice. Željela sam da je njezin tata ljubi, drži u je naručju i pjeva joj, da je braća vide prije drugih ljudi, da se naseli našom bezopasnom kućnom bakterijskom florom, a ne bolničkom koja može biti opasna. Htjela sam prirodni slijed bračne ljubavi i obiteljske sreće, a ne medicinski događaj.

Gdje ste se sve raspitivali kako biste došli do potrebnih informacija?

U trenutku kad sam ostala trudna, već sam zapravo puno znala, sve ostalo bila je organizacija pojedinosti. U Hrvatskoj postoji dosta žena koje su imale porođaj kod kuće, osobito u Zagrebu.

Povezala sam se s njima i saznala njihova iskustva. Rizici kod fiziološkog kućnog porođaja puno su manji nego što se misli, a intervencije i upletanje u porođaj nose pak puno više rizika nego što se misli. Sve to doznate kad puno proučavate fiziološki porođaj i potrudite se zaviriti u znanstvena istraživanja. Na kraju je odluka bila moja. I kad ste u bolnici i kad ste kod kuće, morate biti svjesni da imate odgovornost za svoje i bebino zdravlje. Samo što u bolnici morate to i potpisati, a doma ne morate − podrazumijeva se. Naravno da sam imala potporu muža i cijele obitelji, a i moja je liječnica znala da planiram kućni porođaj.

To vam nije bio prvi porođaj?

Ne. Ovo je moje četvrto, posljednje i potpuno neplanirano dijete. Imala sam tri uobičajena bolnička porođaja, sa svim rutinskim intervencijama koje se primjenjuju u našim rodilištima. Dakle, to sam probala i znala sam da to ne bih ponovila − ako baš ne moram.

Je li vas bilo strah?
Ni najmanje. Osjećala sam se potpuno sigurno, zaštićeno, voljeno, paženo i odgovarajuće nadzirano. Imala sam dozu uzbuđenosti i strepnje, no to je zdravo i normalno. Sve žene to prije porođaja osjećaju, ma gdje rodile.

Kojih ste rizika bili svjesni?

Zbog četvrtog porođaja ozbiljno sam razmotrila jedino moguće obilnije krvarenje nakon porođaja. No, kako nakon prijašnjih porođaja nisam imala gubitak krvi veći od fiziološkog, a između svakog od mojih porođaja bio je velik vremenski razmak, tako ni tu nisam ulazila u neku rizičnu skupinu.


Za sve drugo sam ulazila u skupinu niskog rizika, tako da je neka eventualna komplikacija bila moguća toliko koliko je moguće da se sruši avion u koji ste se ukrcali. Nisam zanemarila ni intuiciju koja mi je govorila da će sve biti u najboljem redu.

Kako ste se pripremili za porođaj?

Duhovna mi je priprema ovaj put bila vrlo važna, posebice zato što nisam planirala trudnoću i majčinstvo u četrdesetima. Jedini mi je posao bio da budem sretna i zadovoljna i da pripremim svoje "gnijezdo" za veliki događaj.

Kako ste pripremili svoj prostor i koju ste opremu imali uz sebe?

U prostoru u kojem žena rađa mora biti jako toplo, čak do 30 stupnjeva, tako da smo pripremili dodatne radijatore za grijanje kuće, uz postojeće centralno grijanje. Kupili smo nekoliko onih tankih najlona za zaštitu namještaja kod "maleraja", jedan je bio ispod bazena, a drugim smo zaštitili madrac. Pripremila sam stvari koje žene nose i u bolnicu (uloške, jednokratne gaćice, robicu za bebu…), ali i praznu kutiju od sladoleda za posteljicu. Sve što treba za porođaj imala je primalja (aparatić za slušanje otkucaja, vagu, sterilne škare, kvačicu za pupak…).

Gdje ste nabavili bazenčić za porođaje u kojem ste rađali?

Bazenčić za rađanje pokazao se odličnim. Namijenjen je baš za kućni porođaj, a kupuje se preko interneta. Ja sam ga dobila. Uz njega dobijete pumpu kojom ga možete napuhati za nekoliko minuta, dugačko crijevo za dovod i odvod vode, te pumpu koja za sat vremena napuni ili isprazni vodu iz bazena.

Jeste li imali rezervni plan za slučaj ako nastanu komplikacije? Kako ste to organizirali?

U zemljama gdje je porođaj kod kuće normalan izbor, trudnica mora stanovati u krugu 20 do 30 minuta od bolnice. Moj je dom udaljen samo pet minuta vožnje od najbližeg rodilišta, a ispred kuće je čekao parkiran automobil. To je sve što je trebalo pripremiti za eventualni transfer u bolnicu.

Opišite nam kada su počeli trudovi i kako je tekao vaš porođaj?

U 2 sata i 15 minuta iza ponoći puknuo mi je vodenjak, a ubrzo zatim počeli su trudovi s deset minuta razmaka. Muž i ja smo javili primalji i onda smireno sve pripremali. Bazen je već gotovo dva tjedna stajao napuhan usred dnevne sobe i samo je trebalo pustiti vodu u njega.

Slušali smo glazbu, zagrijali kuću, napravili lijepi polumračni ambijent pomoću crvene žarulje, smijuljili smo se i razmjenjivali zagrljaje i poljupce. Kuća nam je bila okupana dobrim vibracijama.


Ja sam na stolu kraj bazena složila sve što sam pripremila: ručnike male i velike, crvenu deku kojom se možemo omotati zajedno beba i ja kad izađemo iz vode, tetra pelene i kapicu za bebu, ulje za masažu i slične stvari. Otprilike oko 4.30 konačno me je vrtlog hormona odnio na "drugi svijet", pustila sam se porođaju i nemam nekih sjećanja do samog dolaska bebe. Ulovila sam se za muža (inače, svaka rodilja ima potrebu fiksirati se i vezati za jednu osobu) i drobila mu ruke, ali super je to izdržao i bio je odlična potpora. Maleni se rodio u 8.32.

Naravno, najteže je bilo zadnjih sat vremena, ali prirodni trudovi daju vam raskošne pauze za odmor, po 4 do 5 minuta, tako da sam se naspavala u tim pauzama i zadržavala snagu i energiju. Pila sam puno vode i pojela puno mandarina. Moje je tijelo na kraju odabralo klečanje. Nisam razmišljala o svjesnom odabiru položaja tijela za sam porođaj, sve se dogodilo samo od sebe. Roditi pod vodom nešto je što se ne može opisati. Dijete jednostavno kao ribica sklizne iz majčina tijela u vodu. To je kao… vrhunac života. Osjećaj potpuna ispunjenja.

Jeste li u bazen ušli čim su počeli trudovi?

Da, ušla sam čim se napunio vodom. Pričala sam i uživala bacakajući se u razne poze, taj bestežinski osjećaj koji vam daje duboka voda je fantastičan, dok trudovi nisu postali zbilja "udarni". Tada sam prestala pričati, ali i dalje mi je bilo ugodno. Trudovi naravno bole i u vodi, ali kad uđete u bazen, sasvim dobro možete osjetiti da su ipak manje bolni kad vam je trbuh uronjen u toplu vodu.

Tko je sve bio uz vas?

Moji odabrani najdraži ljudi: moj muž, moja primalja, koja je bila majčinski lik, medicinska profesionalka, prijateljica i osoba za nadzor stanja mene i bebe − sve u jednom. Zbog nje sam se osjećala sigurnom. Bila je tamo i moja prijateljica, inače fotografkinja. Dogovorile smo se da neće slikati ako mi to bude smetalo, ali ja sam bila u svom svijetu i ništa nisam primjećivala − tako da su nastale lijepe fotke za uspomenu. I danas sam sretna što nisam odmah otpisala fotkanje kao uznemiravanje, nego sam toj ideji dala šansu. Bez tih fotografija imala bih osjećaj da sam sve sanjala.

Koliko je porođaj trajao?

Malo više od šest sati od prsnuća vodenjaka do porođaja djeteta. Dakle, moj porođaj bio je "školski".

Tko je prerezao pupčanu vrpcu?

Primalja. Po mojoj želji držala sam bebu u naručju i pupkovina je prekinuta kad su njezine pulsacije potpuno prestale. Na kućnom porođaju rezanje pupkovine nekako nema tu važnost kao u rodilištu, gdje su je mom mužu dali prerezati.

Kakvo je to bilo iskustvo za vas?

Definitivno najljepši, najdragocjeniji i najposebniji trenutak mog života. Nisam sigurna mogu li na išta što sam u životu učinila biti ponosnija. Sjećam se samo apsolutne sreće. Prvi put u životu iz mene su se izlile suze radosnice kad sam privinula dijete uz sebe i osjetila mirisnu mokru glavicu. Sve žene koje su rodile kod kuće primijetile su da beba prekrasno miriše kada se rodi i sama sam se uvjerila da je to istina. Taj vas miris novorođenog djeteta začara, zavede i pretvori vas u Majku.

Što ste napravili nakon što ste primili dijete u ruke?

Grlila ga i ljubila, smijala se i plakala. Doživjela sam potpunu oksitocinsku euforiju, baš onako kako je opisuju, zaljubila sam se u svoje dijete trenutno. Nakon bolničkih porođaja trebalo mi je nekoliko dana. Ponudila sam mu prsa, što je on, na iznenađenje svih, radosno prihvatio tek nekoliko minuta nakon porođaja i sisao je punih sat vremena. Dojenje nam je došlo kao logični nastavak porođaja, spontano i prirodno, rađanje se pretvorilo u dojenje i imali smo osjećaj da smo zajedno kao i kad smo bili povezani pupčanom vrpcom.

 

Kada ste otišli u bolnicu na pregled?

Otišli smo na pedijatrijski pregled nakon 24 sata, liječnici koja nije samo dobra liječnica nego i pozitivna, mudra i moderna žena. Imala sam i dalje potrebu biti okružena toplom ženskom energijom, tako da sam bila sretna da je pedijatar žena. Pregled je potvrdio da sam rodila zdravu bebu. Dobili smo nalaz kojim smo prijavili dijete kod matičara bez ikakvih problema.

Kakvi su komentari ljudi kada čuju da ste rodili kod kuće?

Uoči porođaja neki su komentari odavali zabrinutost, ali ne i osudu. Ako je osuda i bilo, nitko mi ih nije izrekao u lice. Smatram da je to i u redu, jer se radi o mojem intimnom životu i odabiru. No, uglavnom su komentari bili pozitivni. Začudo, najčešće mi čestitaju "na hrabrosti". No, moram istaknuti da za porođaj kod kuće nije potrebna nikakva posebna hrabrost.

Jednaka je onoj hrabrosti koju moramo imati da sjednemo u automobil i jurimo po autocesti, jednaka onoj hrabrosti koja nam je potrebna da rodimo izvan kuće, jednaka za sve stvari koje svaki dan radimo, a u nekom malom postotku mogu nas koštati zdravlja ili života. Ipak, hrabrost je odlika dobrih ljudi pa smo odabrali i takvo ime za bebu − Andro (znači: onaj koji je hrabar).

Kakva je Andro beba?

Andri je sada pet mjeseci. Zovemo ga zen-beba jer gotovo nikada ne plače, stalno je nasmijan od uha do uha. Od prvoga dana života razlikuje dan i noć i prakticira pravo noćno spavanje. Zbog toga što se nismo odvojili od samog porođaja do danas, jako dobro poznajemo jedno drugo i moram priznati da mi je ovo majčinstvo, kojega sam se bojala zbog poznijih godina, na kraju ispalo savršeno, smireno i neopterećujuće. Tome se svaki dan s ushitom čudim i radujem.

Biste li ponovili to iskustvo?

Kada bih bila mlađa i planirala još djece, porođaj kod kuće bio bi uvijek moj prvi izbor. Naravno, ako bi se opet ponovilo da budem niskorizična zdrava trudnica.

Porođaj kod kuće i porođaj u bolnici jednaki su samo po tome što dobijete dijete. Sve je drugo različito do te mjere da teško možete vjerovati da je i jedno i drugo − porođaj.

 

MIŠLJENJE KOMORE PRIMALJA O KUĆNIM POROĐAJIMA
(primalja i predsjednica Hrvatske komore primalja Barbara Finderle)

Hitno treba zakonski regulirati porođaje kod kuće

Hrvatska komora primalja zauzima se za informirani izbor svake žene. Tu se svakako ubraja i mogućnost izbora načina i mjesta porođaja. U Hrvatskoj još ne postoji zakonska regulativa oko izbora mjesta porođaja, odnosno sam zakon ne predviđa mogućnost porođaja u vlastitom domu. U nekim se podzakonskim aktima spominje, ali u smislu što i kako napraviti kada dođe do porođaja kod kuće. Trudnicama, naravno, nitko ne može zabraniti da rode u svojemu domu i one su te koje će nakon što su se dobro obavijestile, odlučiti gdje će roditi. Hrvatska komora primalja, međutim, ne može poduprijeti neasistirane porođaje kod kuće tj. porođaje kod kojih nije prisutan kvalificirani zdravstveni djelatnik.

Sve više žena rađa kod kuće

Nažalost, prema našim informacijama u Hrvatskoj sve više žena rađa u svojim domovima bez stručne pomoći, ali i uz pomoć primalja iz drugih zemalja, jer im je to iz nekog razloga prihvatljivije nego ići u bolnicu. Statistike iz Europske unije pokazuju da je neasistirani porođaj kod kuće nešto većeg rizika, no pokazalo se da kod planiranog porođaja kod kuće uz prisutnost primalje nema većeg rizika (ako govorimo o zdravim, niskorizičnim trudnoćama) od porođaja u rodilištu. Hitno bi trebalo zakonski regulirati porođaje kod kuće, primjereno educirati budući naraštaj primalja, te omogućiti budućim roditeljima izbor kakav bi imali da žive u razvijenim zemljama Europske unije. U Hrvatskoj postoji puno iskusnih primalja koje su više nego dobro educirane i sposobne pomoći kod porođaja u vlastitom domu rodilje. Kod nas je trenutačno registrirano 2200 primalja, a barem još toliko primalja nedostaje za kvalitetnu skrb žena i novorođenčadi.

Izbor načina porođaja

Izbor mjesta i načina porođaja postat će naša realnost kada uđemo u Europsku uniju. Posao je primalje da pomogne ženi u porođaju bez obzira na mjesto porođaja. U zemljama gdje je kućni porođaj postao uobičajena praksa još uvijek većina žena rađa u rodilištima. Osim u Nizozemskoj i Engleskoj, gdje je porođaj kod kuće prisutan u znatnom postotku, u drugim zemljama Europske unije taj je postotak relativno nizak. Međutim, u tim su zemljama mnoga rodilišta napravljena da budu jako slična kućnoj atmosferi. Jedna se primalja brine za jednu rodilju cijelo vrijeme od početka do kraja porođaja, a primalje su u radu potpuno samostalne. Postoje i posebni porođajni centri koje vode primalje. Važno je znati da žene u većini zemalja EU-a mogu izabrati kućni porođaj ako to žele i mogu angažirati educiranu primalju za pomoć oko porođaja.

Uvjeti za kućni porođaj

Za porođaj kod kuće potrebno je vrlo malo "opreme" koja se ništa ne razlikuje od opreme koja je potrebna u rodilištima za prirodni porođaj (porođaj bez intervencija i upotrebe lijekova). Potrebno je nekoliko nepropusnih kompresa, sterilnih gaza, štipaljka za podvezivanje pupkovine i sterilne škare. Potrebne su sterilne rukavice za primalju i slušalica za slušanje otkucaja srca bebe. Važno je da je prostorija topla i da ništa ne ometa prirodni tijek porođaja. Sam porođaj kod kuće, kao i prirodni porođaj u rodilištu, znatno je jeftiniji za zdravstveni sustav. Jednom kada se upadne u kaskadu intervencija u rodilištima, jedna intervencija vuče drugu i porođaj se nepotrebno komplicira i poskupljuje.

Smatram da naša država mora omogućiti ženama izbor, a primaljama da im pomognu u njihovu izboru.

 

Tekst: iz časopisa Moje dijete, svibanj 2011. Foto: Thinkstock

Pročitajte i:

Tamara Ecclestone obilazi hrvatsku obalu s obitelji

Bogatašica hrvatskih korijena u tajnosti rodila drugo dijete

Ovo ljeto obilazila je hrvatsku obalu, no po fotografijama se nije dalo naslutiti da će…

Marijana Batinić i Matej Pašalić

Marijana Batinić objavila prvu fotografiju nakon poroda i otkrila ime kćeri

Emotivnom objavom televizijska voditeljica poželjela je dobrodošlicu svojoj kćeri

Marijana Batinić

Rodila voditeljica Marijana Batinić

Od izvora bliskog voditeljici i njezinom suprugu Mateju Pašaliću Story saznaje da im je druga…

Ashley Graham, super size model

Manekenka pokazala strije i izazvala svađu! Što o strijama treba znati svaka žena

Hrabrost ili glupost? Model Ashley Graham, koja je prije devet mjeseci rodila dječaka, izazvala buru…