Pojedine majke, međutim, počnu razgovarati s djetetom i razvijati sasvim poseban odnos s njim čim saznaju da su trudne. Njima je porođaj lakši jer cijelo vrijeme razgovaraju s bebom i tepaju joj, pripremajući se tako za majčinsku ulogu te dijeleći s djetetom i sretne i tužne trenutke trudnoće.

Istraživanja su pokazala da su djeca s kojima su majke konstantno komunicirale dok su bila u utrobi nakon rođenja osjetljivija na prisutnost roditelja. Kad bi čuli majčin glas, okretali bi glavu u tom smjeru brže i jače nego djeca s kojima nisu komunicirali prije rođenja.

Nerođene bebe imaju emocionalne potrebe baš poput onih koje su već rođene. Pokažite im ljubav i pažnju. Ponekad je to iznimno teško jer ženama u trudnoći hormoni diktiraju način razmišljanja i ponašanja. Antonela Jurišić trudna je šesnaest tjedana i, iako je gotovo na polovini trudnoće, još se nije saživjela s tim da će uskoro postati majka. Ne komunicira s djetetom, pa preispituje vlastite osjećaje. “Jedino čega sam svjesna jest da sam trudna. Malo više i češće jedem, više spavam, malo čudno hodam, ponekad ne mogu sjediti prekriženih nogu, smetaju mi razni mirisi, manje konzumiram meso nego prije, a više jedem voće i povrće, što sam dosad činila vrlo rijetko. Svjesna sam da moram ići liječniku češće nego što sam išla inače, tako da jesam, ali na neki način i nisam svjesna što mi sve to donosi. Teoriju znam, ali me još ne puca euforija kao druge trudnice koje poznajem. Ponekad se pitam jesam li to zapravo uopće htjela”, govori Antonela, koja smatra da komunikacija s djetetom treba majci doći prirodno bez forsiranja, a njoj se to još nije dogodilo.

Čini joj se da bi razlog zbog kojeg ne razgovara s djetetom mogao biti taj što još ne zna spol djeteta, no pomišlja i na gore scenarije, koje mnoge majke vrte u svojim glavama tijekom trudnoće. “Možda je to dobro, možda je loše. Možda sam čudna, a možda i ne. Možda sam samo hladnokrvna žena koja neće biti dobra majka, ne znam, ali smatram da jednostavno nisam tip koji je zaluđen činjenicom da nosi dijete. Zasad se ne trudim uspostaviti komunikaciju s bebom, valjda će mi s vremenom sve postati jasnije. Još uvijek traje period u kojem prihvaćam činjenicu da sam trudna.”

Povezivanje

Komunikacija i uspostavljanje odnosa s djetetom u trbuhu veoma je važna za razvoj majčinskih osjećaja, no ako niste jedna od žena kojima je “razgovor” s nerođenim djetetom prirodna stvar, poput naše sugovornice, ne dižite paniku i ne okrivljujte se, nego poradite na tome da svladate jednostavne tehnike povezivanja s djetetom pomoću komunikacije na više razina.

Povezivanje s djetetom u utrobi omogućuju sitne svakodnevne stvari. Uključivanje djeteta u stvaran život zapravo je vrlo jednostavno. Dijete je s vama u svakom trenutku, no ne vidi što se oko vas događa, pa ste vi tu da mu kažete gdje ste i što ćete raditi. Kad kupujete opremu za dijete, krevetić ili posteljinu, recite mu što ste odabrali, kako izgleda i kakva je tkanina na dodir.

Na početku dana kažite djetetu što planirate raditi i pitajte ga je li za to da danas odete na neko mjesto ili što bi taj dan voljelo jesti. Kažite mu svoj plan za ručak i večeru. Ono što vi jedete, jede i dijete, pa zašto to ne biste podijelili s njim i iskoristili za produbljivanje vašeg odnosa.

Kad u ranim mjesecima trudnoće osjetite leptiriće u trbuhu, dodirnite trbuh i razgovarajte s djetetom. Dajte bebi do znanja da osjećate njezinu prisutnost. Kad beba poraste i osjetite udarac, također razgovarajte. Recite joj da ste tu za nju.

Tekst: Zdravka Giba

Foto: Thinkstock