Korisnica VZ poslala je opsežan tekst na temu korištenja medikamenata u porodu i poroda općenito. Slažete li se s njom? Mislite li da bi porod trebao biti prirodan? Biste li vi - kada bi to bilo moguće - rodili kod kuće?

Nastavno na emisiju DJH koja je dotaknula temu medikamenata u porodu, osvrnula bih se na izraz koji je po mojem sudu odaslao krivu poruku. Naime spominjao se pojam „lijekovi u porodu“.
Lijek je nešto što nas liječi ili nam smanjuje bol. Prosječan građanin će se zapitati pa zašto su onda lijekovi u porodu problem oko kojeg se uopće diže prašina?

Zato što to nisu lijekovi. Ja bih ih nazvala medikamenti u porodu. Problem je u tome što se ne koriste samo da bi smanjili bol ili liječili, nego se u većini slučajeva koriste u sasvim druge svrhe. A to je ubrzanje poroda, zbog raznih razloga kao što su: manjak kreveta, manjak osoblja, nerazumijevanje osoblja za želje rodilja koje žele da njihov normalno započeti porod takav i ostane, odnosno da bude „prirodan“ dokle nema nekih komplikacija itd.

Medikamenti u porodu isto kao i svaki drugi medikament, imaju svoje posljedice i moguće komplikacije. Dobrodošli su kada je manji rizik posljedica medikamenata u odnosu na komplikaciju u porodu koja se dogodila i pokušava se „riješiti“ medikamentom.
ZLO su kada se normalan porod, zbog banalnih razloga tipa manjka kreveta ili žurbe liječnika da stigne na neko drugo mjesto, ometa medikamentima i fizičkim intervencijama tipa izvlačenja djeteta ili nalijeganja na trbuh rodilje, riskirajući posljedice koje se u javnosti mogu slobodno reći skrivaju. Od lakih posljedica tipa „polomljenog“ djeteta (ključna kost, arkada, kukići) pa do „oštećene“ majke tipa puknuća međica, maternica, psihičke traume itd. Najgore su situacije trajnih ili privremenih neuroloških oštećenja.

Zašto liječnici na pregledima djece za školu pitaju kakav je bio porod i trudnoća. Zašto posebno obrađuju detalje poroda i trudnoće kod hiperaktivne djece, ili djece sa drugim smetnjama. Zašto je danas prava inflacija hiperaktivne djece.

Interesantno bi bilo provjeriti zašto osoblje specijalne bolnice u Donjoj Bistri navodno pita majke kakav je bio porod, pa čak i da li je bio pod dripom. To su teško oštećena djeca. Interesantan bi bio podatak za saznati koji je udio djece od majki koje su imale prirodan porod bez ikakvih medikamenata, ne samo dripa, nego i Dolantina (sintetske droge koja se dijeli u porodima) i svega ostalog, a koji udio djece od majki sa medikaliziranim porodima. Znamo da kroz pupkovinu djetetu dolazi većina svega što majka uzima.

Tematika komplikacija plastičnih operacija obrađena je u medijima na sve moguće načine. Tema komplikacija medikaliziranih poroda se još nije niti dotaknula, a svi će se složiti da su posljedice, reakcije i komplikacije nužno zlo svih vrsta medikamenata u svim područjima. Ako je problem na strani manjka spremnosti roditelja da govore i istupaju u javnosti po pitanju ove teme, ja vjerujem da bi se na raznim forumima, našao ipak dovoljan broj roditelja koji je voljan govoriti o tome.

Kako reče jedna neuropedijatrica – nije bio normalan porod ako je korišten drip, da je bio normalan - drip se ne bi imao za što koristiti …. Zašto se onda do prije par godina, dok bivše ili buduće rodilje samostalno i kroz udruge nisu počele dizati graju, drip koristio u skoro svim porodima, češće nego voda (doslovno češće nego gutljaj vode za osvježenje malaksaloj rodilji). Neuropedijatri, pedijatri i porodnočari kao da uopće ne razmjenjuju statistike i informacije, ili jedne nije briga s čim se susreću drugi i koliko su doprinijeli problemu svojim radom i pristupom. Što bi na ovu tematiku imao za reći danas još živući liječnik obiteljske medicine iz Varaždina, koji je i porađao i liječio istu tu djecu. Da li je ubrzavao ikada porode da što prije završi svoj dugi radni dan, ili je nastojao svim snagama pomoći rođenju neoštećenog djeteta pa makar morao probdjeti cijelu noć pokraj rodilje? Jer bolesno dijete će doći njemu u ordinaciju na savjest. Kako danas kućnim porodima pristupaju primalje iz Nizozemske? Što kažu naše primalje koje kućni porod smatraju pravom izbora žene. Zašto ne uspijevamo ostvariti pravo izbora, pa makar ga koristila tek manjina. A demokracija valjda uključuje pravo izbora i što se tiče poroda? Znači li to da nas misteriozni lobi lišava prava na izbor i demokraciju? Što kaže Ministarstvo i zakoni?

Zašto je danas porod maltene svakoj ženi traumatičan događaj, a nekada su žene rađale i po 8 djece u kući, u polju … i ponašale se nakon toga kao da je to najnormalniji dio nekog dana ili obiteljskog života. Zašto smo jedini sisavci koji dramatiziramo oko normalnog dijela naših života - poroda. Problem je naravno onih 20% žena s komplikacijama, čiji su porodi završavali loše, i zbog čega se nastojalo učiniti dostupnom liječničku pomoć svakome kome treba.

To je bilo prije svega 50-ak godina. Dakle rađali smo kod kuće 1900 godina, u bolnicama rađamo tek nekih 50 godina. Ulazi li ovaj kratki eksperiment polako u neslavnu prošlost? Da li se dostupnošću opremljene primalje i prijevoza do bolnice po potrebi, može otkloniti i onaj preostali postotak problema kod kućnih poroda ?

Što kaže zakon ako želim roditi u okrilju vlastitog doma, i platiti (jer zdravstvo to ne pokriva) primalji ili ginekologu privatne prakse da budu prisutni po želji. Izbjeći bolničke, često izuzetno neprimjerene ili čak nepristojne komentare usred poroda. Ili možda svima odbojni miris bolnice.
Trebamo li zbog onih 20%, ostatku od 80% ženske populacije onemogućavati da rodi normalno, gdje želi i kako želi, i koristi medicinsku pomoć ako želi?

V.Z.