Psihologinja Eleonore Poensgen specijalizirala se za liječenje depresije u razdoblju babinja. U intervjuu objašnjava razloge postporođajne depresije i načine pružanja pomoći oboljelim majkama.

Kako prepoznati postporođajnu depresiju? Postporođajna depresija javlja se zajedno s nesanicom i potištenošću, ali i sumnjom u vlastite sposobnosti i napadajima panike. Oboljelim majkama teško pada radovati se svome djetetu. One imaju osjećaj da dijete ne mogu voljeti. Depresija ne mora uslijediti odmah nakon poroda. Može se pojaviti i do godine dana nakon njega. Nestaje najčešće nakon nekoliko tjedana ili mjeseci, osim ako je oboljela osoba u prošlosti već bila opterećena.

Što su uzroci postporođajne depresije? Važan aspekt su društvene okolnosti u kojima živimo. Mlade su majke nakon poroda osam do dvanaest sati dnevno same sa svojim dojenčetom. To je potpuno neprirodno. U primitivnim se narodima za žene koje su tek rodile neprestano brinu žene iz susjedstva ili članovi obitelji. Žene imaju pomoć pri njezi djeteta. Žive u zajednici, mogu primiti potrebnu pomoć i imaju mogućnost priviknuti se na svoju bebu i nove životne okolnosti.

Zašto su obiteljske strukture toliko značajne? Mnogim majkama na Zapadu nedostaje sustav poput velikih obitelji koji bi im olakšao snalaženje u novim životnim okolnostima. Mladoj je majci potrebno vrijeme za planiranje novog, zajedničkog života. Ako to vrijeme nemaju, brzo može doći do preopterećenja i nesigurnosti. Izolacija može dodatno pogoršati bolest. Često majke nakon rođenja svojega prvog djeteta moraju izgraditi novu socijalnu mrežu. Osobito nakon preseljenja koje često slijedi nakon širenja obitelji one bivaju istrgnute iz svoje socijalne mreže.

Je li i osobnost majke važna? Da. Često obolijevaju majke koje si postavljaju prevelika očekivanja i koje žele biti savršene u ulozi majke. One očekuju da će samostalno moći biti odlične u ulozi partnerice, majke, domaćice. Kada spoznaju da same neće sve uspjeti, počinju se kažnjavati. Takve žene imaju poteškoća priznati da im je potrebna pomoć. Ostali uzročnici postporođajne depresije mogu biti i hormonske promjene nakon poroda i nedostatak sna.

Utječe li ponašanje djeteta na bolest? Plačljiva beba svojim nemirom indirektno zasigurno može pojačati depresiju. Oboljele se žene nalaze u začaranom krugu: smatraju se krivom za ponašanje bebe, a zbog vrištanja djeteta se osjećaju preopterećenima, što s druge strane pogoršava depresiju.

Koje su razlike između baby bluesa i postporođajne depresije? Baby blues koji se još naziva i postporođajnom tugom ima osam od deset žena. Razlog je tome nagla promjena razine hormona nakon poroda. Mlade majke su potištene. Neke plaču bez razloga ili misle da ne mogu skrbiti o svojoj bebi. No stanje se krajem prvog tjedna nakon poroda ponovno stabilizira. Psihoza ima potpuno drukčije simptome. Dolazi do potpunog gubitka odnosa s realnošću. Oboljele čuju glasove, osjećaju da ih netko slijedi te imaju napadaje ludila. Razlozi leže u urođenim predispozicijama koje pri izloženosti velikom stresu mogu izbiti na površinu. Upravo vrijeme nakon poroda i babinja je vrlo naporno i opterećujuće.

Kako se oboljelima može pomoći? Važno je da depresivne žene ne misle da su učinile nešto loše ili da nisu normalne jer ne mogu voljeti svoje dijete. Veza između majke i djeteta mora polagano rasti kao i veza između partnera. Oboljele nisu loše osobe, već samo bolesne. Trebale bi se obratiti partneru, obitelji ili prijateljima, a potom i liječniku ili psihoterapeutu. U psihoterapiji je je za majke važno raditi na odnosu prema samoj sebi. Kod teških oboljenja antidepresive smatram važnom i korisnom pomoći kojom se žene najprije izvlači iz krize. Kod psihoze je važno hitno potražiti lječničku pomoć i uputiti se na bolničko liječenje.

Može li kod drugog djeteta doći do recidiva? Ako je oboljela osoba nakon prvog poroda bila podvrgnuta terapiji, vjerojatnost recidiva je vrlo mala. Ponekad je ženama s drugim djetetom mnogo lakše. Već su srasle s ulogom majke, poznaju situaciju, u idealnom su slučaju sklopile mnoga poznanstva i mogu zatražiti pomoć.