Čuvanje trudnoće

Uredna trudnoća i porođaj bez komplikacija san su svake žene koja želi postati majkom. Nažalost, praksa pokazuje da se dvadeset posto trudnica, a osobito onih u kasnijim tridesetima i ranim četrdesetima suočava s određenim poteškoćama tijekom blaženog stanja.

Simptomi komplikacija mogu biti iznimno uznemirujući – u ranijoj trudnoći oni se odnose na krvarenja i bolove u donjem dijelu trbuha, a u kasnijoj fazi trudnoće vezani su za stezanja, odnosno prijevremene trudove, koji mogu uzrokovati otvaranje vrata maternice.

“Imate li te simptome, što prije javite se ginekologu, koji će na osnovi kliničkog i ultrazvučnog pregleda utvrditi je li potrebno mirovanje i određena terapija, a u ozbiljnijim slučajevima bit će potrebna i hospitalizacija te primjena intravenske terapije koja sprečava prijevremene trudove”, naglašava dr. Podobnik Brlečić. Preporuka o mirovanju ovisi o individualnom stanju trudnice, njezinoj dobi, specifičnim zdravstvenim potrebama te životnom stilu. Tako će liječnik nekim ženama savjetovati tek smanjenje fizičkih aktivnosti, a drugima će biti potrebno mirovanje kod kuće ili čak stalan liječnički nadzor u bolnici. “Svakako je potrebno ozbiljno shvatiti savjete liječnika jer u protivnom ishod trudnoće može biti lošiji. Rizičnim se trudnicama nikako ne preporučuje teža fizička aktivnost ili dizanje teških tereta”, ističe dr. Podobnik Brlečić.

Strah od prijevremenog porođaja

Fotografkinja Lidija Križančić (41) iz Zagreba danas je sretna majka troje djece: Ivane (8), Rafaela (7) i Marije (5), kojoj je širenje grlića maternice stvaralo probleme u sve tri trudnoće. “Najgore je bilo u drugoj trudnoći. Ivana je imala nešto više od godine dana kada mi je doktor odredio strogo mirovanje jer sam bila otvorena tri centimetra. No moj temperament i briga za kćer nisu mi to dopuštali”, prisjeća se Lidija. Iako joj je liječnik propisao strogo mirovanje u kući bez dizanja ikakvih težih predmeta, kao i lijekove za sprečavanje prijevremenog porođaja, Lidija se nije pridržavala savjeta. “Doktor se strašno ljutio na mene na svakom pregledu. Nisam se usudila piti propisane tablete od straha da ne naškode djetetu. Muž je također bio ljut i stalno me upozoravao da se odmaram. I kći je bila razumnija, priznajem, već je i ona znala da se mama ne smije dizati i trčati za njom. Ipak, majčinski instinkt bio je jači. Kad bi pala ili se rastužila, podigla bih je da je utješim”, kaže fotografkinja i dodaje: “Svi smo bili u strahu od preranog porođaja. Na kraju sam prenijela bez ikakvih lijekova, a porođaj je bio lagan. U trećoj je trudnoći bilo nešto lakše jer su djeca bila barem malo starija. Hvala Bogu, na kraju je sva tri puta sve super završilo.” Od prijevremenog poroda strahovala je i danas 35-godišnja profesorica hrvatskog jezika Kristina Ćutić, koja je ujesen 2010. dva mjeseca ležala u Klinici za ženske bolesti i porode u Petrovoj ulici. “Moja je dijagnoza bila manjak plodove vode (oligohidramnion). Jedina je terapija za taj poremećaj u trudnoći mirovanje jer se tako maternica opušta i stvara se više plodove vode”, prisjeća se ova majka. Odlazak u bolnicu nije bio lak. Osobito jer je Kristina bila svjesna da je zdravlje njene bebe ugroženo. “Kroz glavu ti prolazi tisuću pitanja. Misliš da si nešto pogriješila u trudnoći, a zapravo te užasno strah jer ulaziš u bolnički sustav u kojem si prepuštena drugima te svojoj golemoj strepnji”, kaže profesorica.

Optimizam i majčinski instinkt

Čuvanje trudnoće u bolnici može biti iznimno stresno za trudnicu i otežano crnim scenarijima koji se neizbježno pojavljuju u mislima buduće majke. Da bi spriječila dodatno opterećivanje, Kristina je svjesno izbjegavala čitanje stručne literature o postavljenoj dijagnozi. Umjesto toga prepustila se liječnicima, kao i golemoj ljubavi koja ju je preplavila u iščekivanju djeteta. “Optimizam se na takvom mjestu i u takvoj situaciji vjerojatno može crpiti jedino iz majčinskog instinkta, nagona da za svoje biće želiš i možeš trpjeti i ono što za sebe ne bi mogla. Razgovori i solidarnost koja se rodi među ženama različitih godina, društvenih statusa i interesa smještenih u istoj bolničkoj sobi, čine te optimističnijom i hrabrijom”, kaže Kristina Ćutić. Iako nema prokušanog recepta za otimizam  i ugodne emocije, psiholozi savjetuju da trudnice podijele brigu sa ženama u sličnoj situaciji, da se pouzdaju u stručnost liječnika i medicinskog osoblja te oslone na podršku obitelji i prijatelja. “S jedne sam strane bila sretna što već imam dijete, dok su neke žene oko mene nakon brojnih neuspjelih trudnoća i umjetnih oplodnji tek iščekivale prvo. S druge strane, razdvojenost od dvogodišnjeg sina Jakova teško mi je padala. On je bio zbunjen i vjerojatno se osjećao napuštenim. Suprug ga je dovodio k meni skoro svaki dan, a svi bismo redovito plakali kad bismo se razdvajali”, prisjeća se Kristina tog teškog razdoblja. Ono je u konačnici završeno, a Kristina je 29. studenog na svijet donijela zdravu djevojčicu Mirtu.

Trudnička zabava

Mirovanje u kući ili bolnici zahtijeva i određenu fizičku disciplinu kojoj se mnoge žene teško prilagođavaju. Jedan od razloga za to jest naputak liječnika da smanje bilo kakvu tjelesnu aktivnost, što ostavlja mali broj stvari koje trudnica može činiti u toj situaciji. “Dan u bolnici uvijek je određen istim ritmom. Bila sam sobi u kojoj je boravilo po šest žena. Puno mi je značilo što mogu po cijele dane čavrljati s Martom i Valentinom (s kojima sam ostala u kontaktu), s njima dijeliti tijek misli i sve svoje strahove. Čitanje mi je bilo druga zanimacija; stalno su mi donosili nove časopise, a pročitala sam i hrpu knjiga sluteći da, kad dođem doma, uz dvoje djece neću uspjeti čitati neko vrijeme. Obistinilo se!” priznaje Kristina Ćutić.

Čitanje knjiga te gledanje televizije i filmova najčešći su oblici zabave žena koje čuvaju trudnoću. Stručnjaci preporučuju da birate naslove koji vas neće dodatno opteretiti te prouzročiti stres ili strah.

Iz očitog razloga izbjegavajte horore, a poželjno se odmaknuti i od urnebesnih komedija. Iako je smijeh odličan prirodni analgetik koji učinkovito uklanja posljedice stresa, ta aktivnost grči mišiće donjeg dijela trbuha. Što kažete na jednu lijepu i opuštajuću ljubavnu priču?

Tekst: Zdravka Giba

Foto: Thinkstock