Anina djevojčica ide u 2 razred. Kako je online škola u drugome valu trajala prilično dugo, nekako joj se omililo biti kod kuće. Na početku 2. Polugodišta, kada su naši klinci počeli pohađati školu ‘uživo’, mala Dora je počela tražiti izgovore da ostane kod kuće.

Ana priča kako je sve krenulo već 3. tjedan nastave kada se Dora jedno jutro počela žaliti na to da je jako boli trbuh. Ana, naravno, kakva bi bila majka da je dijete poslala u školu, a i epidemiološke mjere ne dopuštaju da riskirate. Dijete mora ostati kući pa čak i samo sa šmrkavim nosom inače ste nesavjestan građanin i bezobziran roditelj.

I tako je Dora ostala tri dana kod kuće koja su se spojila s vikendom. Već isti dan Ana je primijetila da Doru baš i ne boli tako jako trbuh jer se zaigra kad je sama u sobi, a i s prijateljicama je na TikToku.

Poznaje majka svoje dijete i zna kako se ponaša kad je nešto boli pa joj je sve bilo sumnjivo. No svaki put kada bi je pitala kako je, Dora bi se uhvatila za trbuh, napravila bolnu grimasu i rekla da je malo boli.

Odbijanje odlaska u vrtić i školu vrlo je česta pojava kod djece u dobi od 5 do 8 godina, a kasnije se opet pojavljuje ta faza u dobi od 11 i 12 godina, vjerojatno zbog zahtjevnijih obaveza u školi i većih očekivanja, a i intenzivnija je socijalna interakcija među djecom, što može doprinijeti njihovoj blagoj anksioznosti.

Kako bi se izvuklo iz škole ili vrtića, dijete često pribjegava izgovoru glavobolje ili trbuhobolje, ili da osjeća mučninu, što je sve znak blage anksioznosti i želje da se dijete makne iz okruženja i situacije koje mu nameću osjećaj nelagode.

Poneki, ali rijetki slučajevi, posebice u vrtićkoj dobi, pribjegavaju tantrumima ili postanu čak fizički agresivni.

Takvo ponašanje može biti opterećenje za cijelu obitelj. Primjerice, mama Ana zbog epidemiološke situacije nije mogla sama ispričati izostanak djeteta iz škole tri dana, nego je morala ‘gubiti’ vrijeme odlazeći kod liječnika, koji Doru nije niti pregledao, po ispričnicu.

Čak iako ste jako frustrirani djeteovim pokušajima da izbjegne odlazak u školu ili vrtić, empatija je vaš prvi korak koji trebate napraviti, kaže Marjory Phillips, klinički psiholog iz Instituta za dječji razvoj u Torontu.

Kada se opetovano nađete u situaciji ‘glavobolje’ ili ‘trbuhobolje’ za jutarnjih sati prije škole i posla, nemojte reći ‘Evo opet, sad moram izostati s posla’ jer vas to stavlja u situaciju jačeg inata djeteta, radije recite: ‘Izgleda da ti je teško danas ujutro. Zabrinjava li te nešto vezano uz školu?’

Pritom provjerite je li možda vaše dijete nenaspavano. Osigurajte djetetu dovoljno noćnog sna tako da ide ranije na spavanje tijekom tjedna.

Ako vaše dijete ima dovoljno sna, a otpor prema školi ne prestaje, možda je problem u prevelikim očekivanjima vezanim uz školski uspjeh, koja su dodatno opterećenje, ili možda ima problema s vršnjacima u razredu.

Djeca teško verbaliziraju loša iskustva i osjećaje pa razgovarajte s učiteljem ili razrednikom je li primijetio nešto čudno u djetetovu ponašanju u školi.

Ako je vaše dijete frustrirano neuspjehom u nekim predmetima ili teže svladava gradivo, budite susretljivi i blagi te mu ponudite svoju pomoć.

Za ozbiljnije probleme, kao što je bullying, potražite podršku unutar škole, razgovarajte sa školskim psihologom i pedagogom.

Ako se situacija ponavlja, nemojte se ustručavati posavjetovati s liječnikom da biste bili sigurni da dijete nema nikakvih zdravstvenih problema.

U redu je da djetetu s vremena na vrijeme dopustite da ostane kod kuće, ali da ono bude svjesno da to nije zbog ‘glavobolje’ ili ‘trbuhobolje’, nego zato što mu treba odmor i da mu vi to kao roditelj dopuštate.

Tekst: S.M.

Foto: shutterstock