Dijete treba moći čisto izgovarati sve glasove, jer u protivnom ako dijete radi kakve supstitucije (zamjene), omisije (ispuštanja) ili distorzije (iskrivljenja) u izgovaranju, tada može pogrešno čitati i pisati riječi - kako izgovara tako i napiše riječ pogrešno. Kao primjer možemo navesti – "Mama, današ šam biwa š vuticem u palku i igali šmo še" - ako vaše dijete tako izgovara riječi, tada će tako pisati riječi, što automatski znači - pogrešno napisanu riječ.

Što se tiče daljnje pripreme za školu, dijete treba imati dobro razvijenu glasovnu i slogovnu analizu i sintezu, što znači da kada postavimo djetetu da spoji glasove/slova "P" "I" "L" "E" u riječ - treba spojiti i znati da je to riječ "PILE", ili pitati dijete kako bi napisalo riječ "KOKA", gdje dijete tada treba raščlaniti riječ na glasove. Poželjno bi bilo dobro znati spojiti i raščlaniti riječ koja u sebi ima suglasničku skupinu npr. "STOL", "VRATA", "PRST".... Ako dijete nema razvijen fonematski sluh (ima poteškoće zahvaćanja glasova unutar riječi) , te još ima i jezičnu slabost (agramatičan govor, krnje rečenice, siromašniji vokabular), tada je veća vjerojatnost da će imati poteškoća s glasovnom i slogovnom analizom i sintezom, što može dovesti do poteškoća s vještinama čitanja i pisanja ili kasnije do disleksije i disgrafije.

Nadalje, treba dobro procijeniti razvoj same grafomotorike (kako dijete drži olovku), te je li grafomotorno spremno za školu. To uključuje (precrtavanje zadanih likova, pravilan slijed potezanja crte.)

Kod djeteta je potrebna i određena intelektualna razvijenost, gdje se podrazumijeva određena razina razvijenosti svih psihičkih funkcija koje sudjeluju u spoznavanju vanjskog svijeta (razvijenost percepcije, pamćenja, mišljenja i opće inteligencije.)

Zašto je važna priprema za školu? Treba li dijete znati pisati i prepoznavati slova?

Iako djeca čitanje i pisanje usvajaju po polasku u školu, u predškolskom periodu se razvijaju neke vještine koje utječu na taj proces:

• Slušna percepcija (“čuti” glas i znati pokazati slovo)

• Vizualna percepcija (“prepoznati” slovo i imenovati glas)

• Vizualna i slušno-govorna memorija

• Sukcesivne funkcije (praćenje slijeda u vremenu i prostoru)

• Vizualno-motorna i slušno-motorna koordinacija

• Prostorna orijentacija

• Grafomotorika

• Jezična kompetencija

Upravo zbog auditivne (slušne) i vizualne percepcije, dijete bi trebalo znati prepoznati, pokazati i imenovati glasove i slova, te ih i grafomotorno znati realizirati, tj. napisati.

Istovremeno se s razvojem percepcije zapaža i daljnji razvoj pamćenja. Osim spontanog pamćenja, moguće je uspješno namjerno pamćenje. Postoji tendencija svrstavanja elemenata po sadržaju, logički, što omogućuje veći opseg pamćenja. U području mišljenja javljaju se složenija uopćavanja i nastavlja se proces sistematizacije usvojenih pojmova. Dijete te dobi može uspoređivati predmete i pojave, raditi jednostavna uopćavanja, ne samo na konkretnom predmetu, već i na skupinama sličnih predmeta.

Vrlo je važno da dijete vlada procesima sinteze, apstrakcije i generalizacije jer su to sve osnove za učenje.

Osim navedenih komponenata intelektualne razvijenosti, vrlo je važno da dijete posjeduje pažnju, i to hotimičnu pažnju, koja kod malog učenika početnika varira od deset do petnaest minuta na jednom predmetu. Ta pažnja je uveliko rezultat vježbe u predškolsko doba i preduvjet za praćenje nastave i sudjelovanje u njoj.

Vrlo je važno da dijete poznaje svoju okolinu kako bi pojmovi o njoj bili točniji i jasniji. Djeca koja neposredno pred školu poznaju prostorne i vremenske odnose, zatim pojmove koji omogućuju uspoređivanje kvantiteta kao i poznavanje brojeva, brže i lakše savladavaju početnu nastavu.

Tekst: Mr. sc. Nataša Šunić Vargec, potpredsjednica za projekte u Preventivno edukacijsko-rehabilitacijskom centru za očuvanje i promicanje zdravlja NEOLA; Logopedska ordinacija “LOGOPED“, Terapija glasa i govora, Belostenčeva 3, Zagreb E-mail: logoped9@gmail.com

Foto: Profimedia