Školske obaveze kao izvor frustracija cijele obitelji

„Akademske“ emocije – koje su i zašto su važne?

Emocije mogu na učenje utjecati pozitivno i negativno, mogu biti intenzivne i učestale ili se pojavljivati rijetko i u manjem intenzitetu. Neke od emocija povezanih s učenjem su uživanje u učenju, nada i ponos vezani za uspjeh, anksioznost i sram zbog neuspjeha, iznenađenje, znatiželja, zbunjenost i frustracija zbog učenja novih informacija, olakšanje nakon dolaska do rješenja i slično. Uz to, učenici nerijetko doživljavaju empatiju, npr. prema liku iz priče koju čitaju na hrvatskom jeziku ili gađenje prilikom učenja o npr. dijelovima tijela životinje ili bolestima. Ljubav, divljenje i zavist su često prisutne emocije u razredima i na školskim hodnicima, a zasigurno utječu na produktivnost učenja i rezultate koje dijete postiže. One su posebno važne za međusoban odnos učenika i učitelja.

Iznenađenje, znatiželja, zbunjenost, pa čak i frustracija, mogu biti izuzetno korisne prilikom učenja novog sadržaja, a čak i neugodne emocije poput gađenja, zavisti i anksioznosti mogu potaknuti interes djeteta prema određenom sadržaju. To ne znači da neugodne emocije treba namjerno poticati, no ponekad mogu biti korisne i može ih se, kada se pojave, iskoristiti na pozitivan način. Ono što često čini razliku hoće li neka emocija unaprijediti ili unazaditi učenje i izvedbu je djetetova sigurnost u sebe. Idealan scenarij je da dijete uživa u učenju, sigurno je u sebe i uzbuđeno oko sadržaja učenja. Nažalost, realnost je takva da je dijete često preopterećeno, da mu sadržaj nije zanimljiv, da mu je na nastavi dosadno i da nije motivirano izvršavati školske obveze. Takva situacija može biti izvor različitih neugodnih emocija, poput ljutnje i frustracije te izvor obiteljskih svađa i konflikata.

Uloga roditelja

Roditelji prije svega imaju zadaću pružiti model ponašanja, podršku i zaštitu svom djetetu, biti mu oslonac i usmjeravati ga. Bitno je da roditelji razumiju djetetove emocije i potrebe kako bi mogli biti od pomoći. S obzirom na to da emocije dubinski utječu na učenje i postignuće, obraćanje pažnje na emocije koje dijete doživljava u školi ili kod kuće, a koje su povezane s učenjem, pisanjem zadaća ili razgovorom o školi, nužno je za zdravu komunikaciju usmjerenu na dobrobit djeteta. U nastavku pročitajte kratke savjete kako pristupiti djetetu:

1. Iskoristite vlastito iskustvo iz školskih klupa kako biste se približili vašem djetetu. Prisjetite se koje ste sve emocije i situacije proživljavali, kako ste se s njima nosili, što vam je pomoglo, tko vam je pomogao i sl.

2. Važno je da djetetu reći da vjerujete u njega i da cijenite i prepoznajete trud koji ulaže. Djetetu treba da ga razumijete i da ste zainteresirani za ono što doživljava. Pitajte dijete kako je bilo u školi, umjesto da ga pitate koju ocjenu je dobilo. Budite topli, nenametljivi i otvoreni čuti što je dijete spremno ispričati.

3. Pogreške i neuspjehe je potrebno gledati kao priliku za učenje i stjecanje iskustva, a ne osobne neuspjehe. Djeca često misle da su loši kao osobe ako dobiju nižu ocjenu. Uloga roditelja je pokazati da to nije tako!

4. Roditeljska ljubav i naklonost nikada ne smije biti povezana s uspjehom u školi. Neka vaše dijete zna da ga volite bez obzira na sve, iako očekujete određene rezultate.

5. Neka dijete zna da ćete mu pomoći kada bude trebao pomoć, da vjerujete u njega i da pratite kako napreduje. Na taj način potičete samostalnost, a pružate potrebno „zaleđe“ i sigurnost.

6. Istaknite djetetove pozitivne strane i snage – time kod djeteta gradite samopouzdanje, a umanjujete anksioznost.

Ponekad je djetetu teško otvoriti se i reći što se događa, naročito ako su emocije vezane za školu intenzivne i neugodne, kada se dijete osjeća kao da je manje vrijedno i da neće uspjeti iako se jako trudi. Ključ je kod djeteta razvijati osjećaj vlastite vrijednosti, povjerenja u vlastite sposobnosti, samostalnost i samouvjerenost da može riješiti težak zadatak, naučiti teško poglavlje i položiti ispit kojeg se boji – uz dovoljno rada. Važno je da dijete doživi osjećaj uspjeha kao posljedicu njegovog truda i zalaganja. Tako će biti motiviranije i zadovoljnije što će se vjerojatno pozitivno odraziti na učenje.