Roditelji propuštaju vidjeti djecu u onom trenutku njihovog razvoja gdje oni objektivno jesu. To je najviše zbog njihove zaokupljenosti egzistencijalnim problemima, malo vremena koje posvećuju djeci i obiteljskim vrijednostima, kao i zbog otpora da prihvate kako djeca imaju vlastite vrijednosti i želje.

Očekujemo, bili mi toga svjesni ili ne, da će naša djeca ponoviti naše uspjehe i da će poučeni našim pogreškama izbjeći takve pogreške. Zapravo, zaboravljamo da oni imaju svoj put, neovisan o našim uspjesima i porazima. Mi ih možemo i moramo usmjeravati, ali je značajnije dobro ih upoznati i podržati ih u ostvarenju vlastitih ciljeva.

Zaista poznavati svoje dijete

Jeste li sigurni da znate kako se vaše dijete ponaša u vrtiću ili u školi, među svojim vršnjacima? Koliko na njegovo ponašanje, u onim prilikama kada vi niste s njim, utječe upravo činjenica da niste nazočni? Koji su mu omiljeni bendovi ili profesori? Čega se plaši, što ga nervira, ima li neke tajne? Koje web stranice posjećuje, tko su njegovi prijatelji na Facebooku?

Prije desetak godina provedeno istraživanje djece uzrasta od 11 do 15 godina iz 24 zemlje svijeta pokazalo je da u usporedbi sa svojim vršnjacima školarci iz naše regije češće konzumiraju alkohol, više od djece, primjerice, u Estoniji, Kanadi, Mađarskoj i Poljskoj. Također, češće ne jedu užinu i manje se druže nego djeca u svijetu, unatoč činjenici da lakše sklapaju prijateljstva.

Zastanite sada na trenutak i razmislite! Jeste li iznenađeni? Mislite li da vaše dijete ne bi nikada „upalo” u ovu negativnu statistiku? Istina je, nažalost, sasvim drugačija. I ono dijete koje lako slaže, i ono koje krade i ono sklono alkoholu, i ono koje je nasilnik, kao i ono koje je žrtva nasilja − nije tuđe. To su djeca naših prijatelja, susjeda, rođaka, kolega s posla. Sve su to naša djeca. Ali, zašto se događa da neki roditelji ne primijete kad njihova djeca krenu tim putem? Kako je jaz između njih postao toliko velik pa se gotovo više i ne poznaju? Zapravo, vrlo lako. Događa se u mnogim obiteljima. U nekom trenutku roditelji su skrenuli pogled s djeteta i ono je, poput zvijezde, otišlo dalje.

Možete li spriječiti nastanak jaza između sebe i djeteta?

Djetetova priroda i vaši prioriteti

Bez obzira na to kakva je priroda vašeg djeteta, važno je odrediti osnovne prioritete: zdravlje, radne navike, vrijeme za igru... Jednako tako, i povučeno, šutljivo dijete treba naučiti umijeću samoobrane jer je to, u suvremeno vrijeme, uvjet opstanka i oblik općeg prioriteta. S druge strane, poštovanje njegove prirode znači vaše podržavanje.

Na primjer, ako od djeteta koje, možda, voli crtati i kreativno se izražavati očekujete da bude sportaš, ili od djeteta koje zanima samo sport očekujete da satima sjedi u kući, ne pomjerajući se dok radi svoje domaće zadatke − vi, bilo svjesno ili nesvjesno, „gušite” njegovu prirodu i potencijale. Osim što dijete odrasta u nesigurnu osobu, u njemu se formira i osjećaj krivnje jer ne može ostvariti vaša očekivanja. Ono tada počinje skrivati svoje interese i želje. Dijete misli, a najčešće nosi i u osobnom iskustvu, da vi ne odobravate i ne podržavate njegovu različitost. Tako, s vremenom, prestaje s vama komunicirati i povlači se u sebe.

Preispitajte svoja očekivanja

Mnogi roditelji nikad ne osvijeste u kolikoj mjeri njihova ambicioznost opterećuje dijete. Pronađite pravu mjeru svojih očekivanja. Naime, dok se od predškolskog djeteta očekuje uglavnom da se igra, polaskom u školu od njega se odjednom očekuje da se na određen način ponaša na satu, da na vrijeme piše svoje zadatke, mirno sjedi, dobiva dobre ocjene, ne kasni na satove, sluša učiteljicu...

Odnosno, i kada vaše dijete krene u školu, ne zaboravite da je ono „samo” dijete i da je njegov školski uspjeh samo jedan segment njegove osobnosti. Zato, ne dopustite sebi da s njim razgovarate samo o školi, učenju i ocjenama jer time riskirate da izgubite kontakt u svim drugim područjima.

Vi kao uzor

Kako biste bolje razumijeli svoje dijete, razmislite koliko poznajete sebe? Možda je vaše dijete određeno ponašanje koje vas „izluđuje” preuzelo upravo od vas? U tom slučaju, prvo mijenjajte sebe. Djeca u predškolskom i nižeškolskom uzrastu žele nalikovati svojim roditeljima jer su im oni najveći uzori.

U pokušaju da budete što bolji model za kopiranje, ne zaboravite da djeca mnogo bolje uče iz vašeg ponašanja nego iz vaših riječi. Ako govorite jedno, a ponašate se na drugi način, dijete će nepogrešivo znati čemu će dati prednost – kopirat će vaše ponašanje, a ne vaše riječi.

Iskrenost

Ako na djetetovu iskrenost odgovorite kaznom, ono gubi motiv da ubuduće bude iskreno. Ako se ne osjeća slobodnim reći vam ono što zaista misli, ostat ćete uskraćeni za informacije koje su njemu važne, a time gubite priliku da ga upoznate i zaista razumijete. Dokažite mu da je jasno izražavanje osobnog stava u vašem domu dobrodošlo i da nema razloga za strah da će biti pogrešno shvaćeno ili odbačeno. Iskrenost u komunikaciji posebno je važna.

Iako će vaše dijete među vršnjacima pronalaziti sugovornike, kad je riječ o mnogim temama, neophodno je da taj sugovornik budete baš vi. Naime, vi ćete ga uvijek znati bolje savjetovati o mogućim posljedicama neke njegove odluke ili izbora, prenijeti mu odgovarajući sustav vrijednosti i poučiti ga osnovnim informacijama o seksualnosti nego što to može učiniti njegov vršnjak koji o svemu tome možda zna i manje nego vaše dijete.

Let, a ne bijeg

Mnogi su roditelji propustili odrastanje svoje djece upravo čekajući da riješe ovaj ili onaj problem, trčeći za ovim ili onim rješenjem. No, djeca nisu sklona čekanju. Ako stalno motrite na svoje dijete, to ne znači da mu robujete niti da imate potpunu kontrolu nad svakim trenutkom njegova života. Naprotiv, takvo ponašanje odaje vaš stav poštovanja dječje prirode, podrške pri osamostaljenju, građenju samopouzdanja, ali istovremeno, i stav vašeg usmjeravanja, točnije, odgoja.

Zašto je to važno? Ako skrenete pogled s djeteta i posvetite se poslovnim i drugim obvezama više nego svojem djetetu, ono će nestati poput zvijezde, pobjeći vam iz vidokruga. Kada shvatite da svoje dijete više ne poznajete i da ste postali stranci, bit će prilično kasno za upoznavanje. S druge strane, umjesto bijega zvijezde, možete izabrati let ptice. Zahvaljujući tome što ste svoje dijete pažljivo pratili, poznavali, podržavali u svim fazama njegova razvoja, čak i kada jednom odleti iz vašeg gnijezda, zauvijek ćete ostati povezani nitima ljubavi. Zato, zadržite pogled na svom djetetu i uživajte.

Jelena Holcer

Tekst preuzet s: www.sensaklub.hr

Foto: Profimedia