Kada dijete sluša što se govori, mora prevesti sve jezične glasove u značenje, a kada čita, mora slova i riječi prevesti u glasove sa značenjem. Učenje čitanja zahtijeva poznavanje slova. Slova moramo povezati s određenim glasovima, što je povezivanje glasa i slova. Glas i slovo idu zajedno. Nakon što se glasovi povežu zajedno, imamo riječ koja mora imati značenje. S povećanjem broja riječi u rječniku, učenik brže čita rečenice. Neki učenici bolje se snalaze čitajući prema kontekstu u odnosu prema dekodiranju pojedinih riječi. Važno je spomenuti da nije dovoljno tekst samo pročitati, potrebno ga je i razumjeti i pamtiti.

Kako svladati čitanje?

Treba znati da spremnost za čitanje podrazumijeva da dijete poznaje govorni jezik da bi razumjelo poruku teksta, da zna rastavljati riječi na sastavne dijelove (glasove i slogove), da poznaje vezu između glasova i slova, dijete treba svladati orijentaciju u prostoru i praćenje slijeda lijevo-desno i gore-dolje, treba znati da je pisana riječ znak za izgovorenu i da ima isto značenje te treba razumjeti pisanu poruku.

Kako prepoznati radi li se o disleksiji?

Ako kod djeteta primijetite neke od sljedećih poteškoća (najčešće više njih), možete pretpostaviti da ima disleksiju:

  • poteškoće pri čitanju – slovkanje, nepovezivanje riječi
  • poteškoće pri pisanju –  izostavljanje slova u pisanju, zamjena slova ili slogova
  • neuredan rukopis
  • poteškoće u pronalaženju primjerenog značenja riječi
  • poteškoće u razumijevanju teksta
  • poteškoće pri izražavanju misli u pisanom obliku
  • poteškoće pri upotrebi zamjenica i priložnih oznaka
  • zabune u orijentaciji: lijevo-desno ili gore-dolje
  • pogrešno ponavljanje onog što čuje
  • poteškoće u matematici, vezane uz nizove brojeva ili redoslijed matematičkih operacija
  • poteškoće u orijentaciji: jučer – danas – sutra (što je bilo jučer, što je danas, a što će biti sutra), te pri orijentaciji na satu.

Kod djeteta s disleksijom možemo primijetiti jezičnu slabost, zbog koje će ono poslije imati problema sa sintaksom, semantikom i teško će moći ispričati neku priču. Također, u neke djece prisutni su problemi raščlanjivanja riječi na glasove (foneme) i njihova spajanja, što je vrlo važno za čitanje. Koliko je raščlanjivanje riječi na slogove i glasove (glasovna i slogovna analiza) važan čimbenik za stjecanje vještine pisanja, toliko je i spajanje glasova i slogova u riječi (glasovna i slogovna sinteza) izrazito važno za razvijanje vještine čitanja.

Ako imate dijete koje pri čitanju, pisanju po diktatu ili pri spontanom pisanju čini pogreške poput premještanja glasova, slogova, slova (metateze), izostavlja konsonante, vokale, slogove i riječi, dodaje pojedina slova ili cijele slogove, zamjenjuje akustički ili vizualno slična slova, izobličuje slova, piše riječi zajedno, dijeli riječi, nagađa kad čita (čitanje napamet) ili je potpuno nesposobno iščitati glasove unutar riječi, tada se s djetetom mora ozbiljno raditi i odvesti dijete na logopedsku dijagnostiku da se načini procjena sposobnosti čitanja i pisanja.

Naznake u predškolskoj dobi

Već se u predškolsko doba može predvidjeti bi li dijete moglo imati poteškoća u čitanju i pisanju, tj. pokazuje li sklonost disleksičnim i disgrafičnim poteškoćama, i to ispitujući glasovnu i slogovnu analizu i sintezu. Nepercipiranjem inicijalnoga i finalnoga glasa u riječima, tj. ako dijete ne uspije razaznati glas od sloga i ne uspije spojiti određene glasove u riječ, moguće je vrlo rano predvidjeti poteškoće, poput disleksije i disgrafije, odnosno već u prvim razredima osnovne škole. Tada se pojavljuju pogreške u čitanju i pisanju, poput omisija (ispuštanja) glasova, odnosno slova, supstitucija, adicija (umetanja) i metateza (izvrtanja – karakteristična za čitanje napamet; tipična za brzo čitanje bez razumijevanja). Znači, u predškolskoj dobi mogu se predvidjeti moguće disleksične i disgrafične poteškoće, a potvrditi se mogu u prvim razredima osnovnoškolskog obrazovanja.

Tekst: Mr. sc. Nataša Šunić, prof. logoped, “LOGOPED”, Terapija glasa i govora

Foto: Thinkstock