
Domaća stručnjakinja tvrdi: ‘Djeca mogu učiti s lakoćom i biti motivirana za usvajanje znanja!’
Maja Jerčič, mag.paed., autorica KoHo pedagogije, otkriva zašto su mnoga djeca sve manje motivirana za učenje, ali i kako ih možemo - naučiti učiti
Dok bi se misaone sposobnosti učenja mogle slikovito nazvati glavom, a osobine i navike rukama umijeća učenja, stavovi i uvjerenja o učenju duša su učenja, tako tvrdi Maja Jerčić, mag.paed., autorica KoHo pedagogije i suautorica projekta La Family – obiteljska edukacija u pokretu. Dakle, stavovi prema učenju i vlastitim sposobnostima jednako su važni za školski uspjeh kao i misaone sposobnosti. U ovo izazovno vrijeme, kada odlazak u školu više nije bezbrižna interakcija s prijateljima i nastavnicima, jer se među njih uvukao oprez zbog koronavirusa, te kad mnoga djeca nastavu prate online, učiti – a k tome još i učinkovito! – postaje još veći izazov. S Majom Jerčić razgovarali smo o tome zašto su mnoga djeca sve manje motivirana za učenje, ali i kako ih možemo – naučiti učiti.
Autorica
ste
programa
“Učimo
učiti”
i
knjige
“Učiti
se
može
naučiti”,
koji
su
nastali
kao
odgovor
na
rastuće
nezadovoljstvo
koje
djeca
osjećaju
prema
učenju.
Tko
je
kriv
za
takvo
stanje;
roditelji,
metode
obrazovanja,
digitalan
svijet
koji
mijenja
dječje
interese…?
Dijagnoza
učenja
rezultat
je
različitih
čimbenika
koji
su
uvjetovani
društvenim
promjenama,
promjenama
u
načinu
života
nuklearne
obitelji,
društvenim
trendovima,
tehnološkim
razvojem
kojeg
nije
pratilo
medijsko
opismenjavanje
i
sl.
Roditelji
možda
posvećuju
i
previše
pažnje.
U
najboljoj
namjeri
da
pruže
djeci
potporu
u
razvoju,
uskaču
gdje
treba,
a
ponekad
i
gdje
ne
treba.
Ponekad
imam
osjećaj
da
se
previše
trude.
Ali,
u
nekim
situacijama
to
može
biti
kontaproduktivno.
Roditelji,
primjerice,
često
upadnu
u
zamku
izbjegavanja
negativnog
iskustva.
U
plemenitoj
želji
da
djeci
bude
što
ljepše,
rade
sve
da
se
smanji
osjećaj
neuspjeha.
A
neuspjeh
je
sastavni
dio
učenja
i
sastavni
dio
uspjeha.
Konstantno
moramo
učiti
stvari
i
savladavati
vještine
koje
još
ne
znamo.
Djecu
ponekad
navikavamo
na
taj
neuspjeh-free
svijet,
zbog
čega
im
onda
situacija
učenja
(kroz
koju
uvijek
u
početku
doživljavamo
neuspjeh)
predstavlja
neugodu
i
stres.
Što
se
tiče
digitalnog
svijeta,
on
je
tu
u
vidu
ponude.
Kako
ćemo
konzumirati
tu
ponudu.
ovisi
o
nama,
odnosno,
u
slučaju
djece
o
roditeljima.
Sama
ponuda
–
prvenstveno
mislim
na
medijske
sadržaje
–
dobra
je
i
loša.
S
jedne
strane
današnja
djeca
imaju
neopisivo
puno
mogućnosti
za
učenje
bilo
čega
od
malih
nogu,
postoje
brojni
kvalitetni
i
edukativni
crtići,
divni
dokumentarci,
poučni
i
maštoviti
filmovi,
pregršt
vježba
za
pisanje,
matematiku,
logičko
zaključivanje…
Ponuda
kvalitetnih
sadržaja
je
velika.
Uz
to,
naravno,
postoje
i
sadržaji
frivolnijeg
karaktera,
no,
ono
što
je
malignije
od
takvih
sadržaja
su
količina
vremena
provedenog
digitalnome
svijetu
i
način
interakcije
s
njime.
Interakcija
djece
i
digitalnih
sadržaja
često
je
pasivna.
Djeca
su
u
ulozi
konzumenta
koji
ne
razmišljaju,
već
upijaju,
koji
ne
čine,
već
gledaju,
koji
ne
doživljavaju,
već
promatraju
doživljaje.
I
to
je
lošiji
tip
interakcije
koji
razvija
plitki
misaoni
stil
koji
je
pak
povezan
s
vještinama
učenja.
Sadržajima
digitalnog
svijeta
može
se
pristupati
i
na
aktivan
i
prosuktivan
način,
no
djecu
je
potrebno
usmjeravati
da
budu
aktivni
korisnici
svih
benefita
suvremenog
svijeta.
Možete
li
navesti
nekoliko
najvažnijih
koraka
kojima
možemo
potaknuti
djecu
na
kvalitetniji
način
učenja?
Kako
se,
zapravo,
uči
učiti?
Učenje
učenja
je
s
jedne
strane
veoma
jednostavno,
ako
kao
roditelji
obratimo
pažnju
da
od
malih
nogu
potičemo
razvoj
određenih
vještina,
stavova
i
osobina
kod
djece.
Kroz
igru
i
svakodnevne
aktivnosti,
djecu
je
moguće
učiti
razmišljati.
Ako
ih
stavljamo
u
situacije
u
kojima
se
od
njih
zahtjeva
rješavanje
problema,
zaključivanje,
uočavanje
uzroka,
ako
s
mini
vježbicama
treniramo
njihovu
memoriju
(primjerice,
zamolimo
ih
da
upamte
kratki
popis
za
dućan
ili
da
pokušaju
zapamtiti
bakin
broj
telefona),
time
im
zapravo
pružamo
utjecaje
za
razvoj
misaonih
sposobnosti.
A
učenje
je
razmišljanje.
Djeca
koja
uče
razmišljati,
uče
učiti.
Zatim,
za
učenje
je
važno
od
malih
nogu
razvijati
pozitivne
stavove
prema
učenju.
A
da
bismo
etablirali
učenje
kao
vrijednost,
potrebno
je
da
i
u
tom
smislu
roditelj
bude
model
djetetu,
da
pokazuje
znatiželju
za
spoznajom
i
novim
iskustvima,
da
ga
dijete
vidi
kako
čita
i
sl.
Osim
slike
o
samome
učenju,
potrebno
je
obratiti
pozornost
i
na
samopouzdanje
djeteta
i
njegovu
sliku
o
vlastitim
sposobnostima.
Način
kako
dijete
doživljava
vlastite
sposobnosti
–
pozitivno
ili
negativno
–
ujteče
na
njegovu
izvedbu
učenja
jer
si
ili
daje
krila
ili
postavlja
blokadu.
Uz
to
sve,
ako
od
malih
nogu
potičemo
i
razvoj
jezičnih
sposobnosti,
djetetu
ćemo
napraviti
veliku
uslugu
jer
je
jezik
alat
mišljenja
i
učenja.
Čest
je
problem
da
djeci
nedostaje
riječi
i
jezične
vještine
u
pričanju
što
im
otežava
učenje.
Sve
navedeno
može
djelovati
komplicirano,
no
ove
razvojne
linije
nisu
odvojene
mimo
obiteljskog
života
kao
neki
zaseban
projekt
kojem
se
trebamo
posvetiti
vremenski,
to
su
jednostavne
svakodnevne
situacije,
zajednička
i
samostalna
igra,
izleti
i
druženja
čije
potencijale
iskorištavamo
kako
bismo
razvijali
djetetove
sposobnosti,
pomogli
mu
da
na
učenje
gleda
pozitivno
i
razvija
samopouzdanje,
vježba
izražavanje
i
mišljenje.
Teško
je
izvući
određene
korake,
no
kada
bih
morala
izdvojiti
neke
smjernice,
bile
bi
to:
-
izbjegavamo
serviranje
i
potičemo
autonomiju
–
što
god
dijete
može
obaviti
samo,
pustimo
ga
da
to
napravi,
jer
time
dobiva
i
osjećaj
postignuća
i
ostvaruje
svoje
dvije
temeljne
potrebe
–
potrebe
za
kompetentnošću
i
samoutjecajnošću.
-
razvijamo
fokus
i
zdrav
odnos
prema
tehnologiji
–
dijete
potičemo
na
aktivnosti
koje
razvijaju
sposobnost
fokusiranja
(čitanje,
slaganje
kockica,
bojanje,
itd.)
te
pazimo
da
medijske
sadržaje
koristi
umjereno
i
na
što
aktivniji
način.
Površno
konzumiranje
medijskih
sadržaja
utječe
na
formiranje
istog
takvog
–
površnog
–
misaonog
stilam
a
za
učenje
nam
je
potrebna
vještina
koncentrirane
posvećenosti.
Aktivnije
korištenje
medija
može
uključivati
razgovor
o
reklamama
ili
pogledanom
crtiću,
prijedlog
da
dijete
nacrta
nešto
iz
crtića
ili
da
osmisli
drugačiji
kraj
i
sl.
-
uključujemo
i
druga
osjetila
–
potičemo
djecu
na
vizualizaciju
(da
zamišljaju
ono
što
čuju,
zamišljanje
slika
onoga
što
učimo
je
izvrsno
”pomagalo”),
potičemo
ih
na
povezivanje
učenja
s
pokretom
(uče
hodajući,
svakih
10
minuta
naprave
krug
oko
stola,
skoče,
razgibaju
se
–
tako
uvodimo
elemente
igrifikacije)-,
nudimo
im
glazbu
kao
laganu
podlogu
za
učenje
ili
ritam
kao
tehniku
pamćenja
(pamćenje
pojmova
uz
ritam).
Kako
bolje
pamtiti,
tj.
u
kraćem
vremenu
naučiti
više?
Mentalne
mape
alat
su
koji
se
često
spominje,
no
imate li
još
neke
dobre
primjere?
Puno
je
metoda
učenja
i
tehnika
pamćenja
koje
nam
mogu
pomoći.
Izdvojit
ću
metodu
ladica
i
strukturu
definicije.
Metoda
ladica
je
vizualizacija,
odnosno,
slikoviti
prikaz
grupiranja
informacija.
Djeca
često
uče
na
”linearan”
način.
Čitaju
tekst
i
pamte
podatke
onim
redoslijedom
kako
se
pojavljuju.
Puno
im
je
lakše
ako
uvedu
neki
organizacijski
princip.
Sadržaj
koji
uče
mogu
podijeliti
na
neke
tematske
cjeline,
tj.
grupe/ ladice i
u
njih
razvrstavati
podatke.
Svaki
predmet
ima
svoje
karakteristične
ladice/
grupe
i
one
se
kroz
lekcije
ponavljaju.
To
znači
da
jednom
stvoren
organizacijski
obrazac
primjenjujemo
i
u
novim
sadržajima
te
ga
dalje
razvijamo
(spoznajemo
nove
ladice).
Drugo,
mozak
bolje
pamti
cjeline.
Nije
mu
lako
zadržati
”razbacane”
informacije
memorirane
bez
reda,
puno
će
lakše
i
trajnije
upamtiti
neku
sređenu
cjelinu.
Treće,
na
ovaj
se
način
razvija
misaona
sposobnost
klasificiranja,
kao
i
sposobnost
induktivno-deduktivnih
linija
razmišljanja.

Struktura definicije je pomoćna struktura za učenje definicija, ne napamet, već s logikom. Sve stvari na svijetu se definiraju na isti način. Kod definiranja nekog pojma, prvo se navodi njegova nadređena kategorija, a zatim razlikovno svojstvo.


Primjerice, ovca je domaća životinja (= nadređena kategorija, ovca jednostavno ne može biti ništa drugo, niti biljka, niti molekula, niti vozilo, niti divlja životinja…) čije tijelo prekriva vuna (= razlikovno svojstvo; ovca se od drugih domaćih životinja razlikuje time što joj tijelo prekriva vuna). Djeci se mogu pripremiti prazne strukture definicije (bez upisanih pojmova) u koje će upisivati definicije uz pomoć informacija iz udžbenika ili bilježnice. Poanta je da dijete ne uči napamet, već da razmišlja o definiciji pojma kroz kompoziciju nadređena kategorija-razlikovno svojstvo. Tako će se ih se i lakše dosjetiti jer uči s većom razinom razumijevanja.
Novo
vrijeme
nije promijenilo
načine
učenja;
u
većini
škola
djeca
još
uvijek
uče
na
staromodan
način.
Primjerice,
profesori
diktiraju,
djeca
pišu.
Je
li
u
tome
ključ
problema
i
razlog
što
djeca
u
principu
ne
vole
školu?
U
teoriji
se
slika
o
djetetu
promijenila,
na
dijete
se
gleda
kao
na
aktivno
biće
koje
se
razvija
čineći,
misleći
radeći.
No,
u
praksi
je
ova
slika
djeteta
ponekad
”gurnuta
pod
tepih”
i
učenicima
se
pristupa
kao
objektima
kojima
se
predaju
paketi
znanja,
što
je
apsolutno
kriva
premisa,
jer
se
znanje
gradi
misaonom
aktivnošću,
a
ne
preuzima.
Djeca,
kao
i
odrasli,
imaju
potrebu
realizirati
se
i
djelovati
kao
misaone
individue.
To
znači
da
im
odgovaraju
načini
rada
koji
od
njih
traže
da
misle,
zaključuju,
povezuju,
sretni
su
kada
samostalno
dođu
do
spoznaje.
To
je
jako
bitno.
Također,
odgovaraju
im
načini
rada
koji
im
omogućuju
kreativnost
ili
povezivanje
s
nekim
njihovim
interesom.
Iz
iskustva
mogu
reći
da
nastavnici
koji
kroz
organizaciju
učenja
i
poučavanja
djeci
omogućuju
veću
aktivnu
participaciju,
samostalno
djelovanje,
postavljanje
ciljeva
i
stvaranje,
imaju
zadovoljnije
učenike.
Razgovarala:
Danijela
Petrov
Fotografija:
Shutterstock
Tagovi: Maja Jerčić, naučiti dijete učiti, škola, učenje
Vezano uz temu

Kojih 6 igara pomaže djeci u razvoju njihovih životnih vještina?
Jedna od stvari zbog kojih volimo djetinjstvo je…

Školovanje kod kuće: Učinite ga što je moguće lakšim i zabavnijim!
Za mnoge je roditelje ova školska godina bila…

Ministarstvo donijelo novu odluku o zimskim školskim praznicima
Prema odluci Ministarstvo znanosti i obrazovanja zimski školski…

Hrvatska ima najbolji udžbenik Europe!
Ovo je u svijetu udžbenika ravno Oscaru u…
Pročitajte i:

"Djeca su tužna... ovo nije normalno djetinjstvo... nikome nije lako", poznate mame o školi na daljinu
Od ponedjeljka 18. siječnja nastava za većinu školaraca odvijat će se prema C modelu, dakle…

Dječaci u pubertetu: svašta im se događa, a neugodno im je pitati!
Oni u pubertetu ne dobivaju menstruaciju, ali imaju jako puno pitanja koja im je neugodno…

Vi ste na poslu, a djeca imaju školu online... Kako znati da su sigurni?
Ostavljate djecu same kod kuće, jer im je škola online, a vi morate na posao.…

Hoće li od ponedjeljka i učenici viših razreda osnovnih škola imati nastavu online?
Gostujući danas u emisiji HRT-a 'U mreži prvog', državni tajnik u Ministarstvu znanosti i obrazovanja…