
Bullying – kako zaštititi dijete izloženo vršnjačkom nasilju te kako postupati s počiniteljem nasilja?
Djeca koja čine vršnjačko nasilje i dalje su djeca s kojom treba raditi. Ne treba ih osuditi i izolirati. Svatko od nas ima svoju pozadinsku priču pa tako i nasilno dijete. Ne možemo znati o čemu se radi dok mu ne pružimo ruku i skrb. I počinitelju vršnjačkog nasilja, kao i žrtvi, trebamo dati prostor za poboljšanje situacije, za poboljšanje njegovog mentalnog zdravlja i života.
Nasilje među djecom je fenomen koji se stalno istražuje, o kojem se puno piše, a još češće čita u medijima. Fenomen koji se svakodnevno događa u užoj ili široj okolini. Isto tako, fenomenu vršnjačkog nasilja se teško pronalazi striktna etiologija, kao i rješenje istog. Vršnjačko nasilje poprima različite oblike i priča je doista nebrojeno puno, no upravo nesigurnost u značenje određene situacije je česta prepreka u odluci za pravovremenom reakcijom. Djeca i mladi, kao i roditelji, su ponekad nesigurni oko označavanja raznih ponašanja kao vršnjačkog nasilja. Ono što je zajedničko ponašanjima koja se opisuju kao vršnjačko nasilje je prelazak osobne granice prihvatljivog ponašanja te osjećaj neugode i straha radi njih.
Dan Olweus (1998) je pojam bullyinga definirao načinom da je "učenik zlostavljan ili viktimiziran kada su ona ili on opetovano i trajno izloženi negativnim postupcima od strane jednog ili više učenika". Dakle, elementi koji karakteriziraju vršnjačko nasilje su: trajanje, negativni postupci i neravnopravan odnos snaga.
Vršnjačko
nasilje
se
najčešće
dijeli
na
fizičko
i
psihičko.
Fizičko
nasilje
manifestira
se
kroz
različite
oblike
fizičkog
zlostavljanja,
a
posljedica
je
nanošenje
ozljeda.
To
su
ponašanja
poput:
udaranje
rukama
i
nogama,
predmetima,
guranje,
čupanje
za
kosu,
ugrizi,
šamaranje
i
slično.
Psihičko
ili
emocionalno
nasilje
vidljivo
je
kroz
verbalne
i
emocionalne
ucjene,
prijetnje,
ruganje,
omalovažavanje,
ogovaranje,
širenje
glasina,
socijalnu
izolaciju
i
nazivanje
pogrdnim
imenima.
Nadalje,
seksualno
nasilje
podrazumijeva
spolno
uznemiravanje,
uvredljive
komentare
te
bilo
koji
oblik
fizičke
seksualne
radnje
bez
pristanka
druge
osobe.
Ekonomsko
nasilje
uključuje
krađu
te
uzimanje
i/ili
iznuđivanje
novca
te
na
kraju
kulturalno
nasilje
koje
podrazumijeva
vrijeđanje
temeljem
nacionalne,
religijske
ili
rasne
osnove.
Česti su primjeri ruganja i zadirkivanja među djecom još u vrtićkoj dobi, a posebice tijekom osnovnoškolskog obrazovanja radi odjeće, fizičkog izgleda, sposobnosti i predispozicija za određene aktivnosti (sport, crtanje, plesanje, pjevanje), socioekonomskog statusa, ocjena, izgleda školskih torba i slično.
Uloga roditelja je izrazito važna
Zašto je važno "bezazleno" zadirkivanje i gurkanje među djecom na hodniku škole vidjeti i osvijestiti kao potencijalno opasno po zdravlje, kako žrtve, tako i počinitelja nasilja?
Iako kao roditelji niste uvijek u mogućnosti biti svugdje sa svojom djecom, na vama je da primijetite promjene u njegovom ponašanju i pravovremeno reagirate na svaku sumnju. Svojim drugačijim ponašanjem, od onog uobičajenog, dijete šalje poruku za pomoći, iako to možda ne kaže jasno i glasno! Ono što može biti vidljivo u ponašanju kao promjena je nevoljko odlaženje u školu, markiranje ili često laganje da su bolesna kako ne bi morala ići u školu. Također, ako dijete dođe kući s poderanom odjećom, potrganom bilježnicom, nestalom knjigom ili novcem za ručak toga dana, upalite crvenu lampicu i reagirajte! Ako je vaše dijete povučenije nego prije, ako ne priča s vama kao ranije, ako je stalno umorno, bezvoljno, anksiozno, napeto, čak i pomalo agresivno prema vama ili drugim ukućanima te ako odbija druženje s djecom - tada imate evidentne znakove da nešto nije u redu.
Posljedice za djecu izloženu vršnjačkom nasilju mogu biti štetne po njihovo mentalno zdravlje. Istraživanja pokazuju da vršnjačko nasilje može utjecati na život žrtve u kasnijim razdobljima života i dovesti do:
- niskog samopouzdanja,
- naučene bespomoćnosti,
- anksioznosti,
- depresije,
- poremećaja prehrane,
- poremećaja pažnje,
- ogorčenosti,
- nepovjerenja u okolinu i sebe,
- socijalne izolacije,
- usamljenosti,
- samoubojstva…
Savjeti roditeljima kako se ponašati kada je sve u apsolutnom redu te kako prepoznati i adekvatno reagirati na potencijalno vršnjačko nasilje, bilo da je vaše dijete žrtva ili počinitelj nasilja:
- Odbacite vjerovanje da vaše dijete ne može biti izloženo vršnjačkom nasilju, kao i vjerovanje da vaše dijete nikako ne može biti nasilno prema drugom djetetu! Ako dođe do jedne od navedenih situacija, dobro promislite prije reakcije! Živimo u društvu u kojem se rijetko tko zapita u čemu "ja" kao "roditelj" griješim i što mogu napraviti bolje. Roditelji su skloni umanjivati pogreške vlastitog djeteta, kao i vlastite, a kada se one i priznaju, dijete se kažnjava. Također, ako je drugo dijete nasilno prema našem djetetu, automatski vjerujemo da ono zaslužuje ozbiljnu kaznu.
- Pratite ponašanje vlastitog djeteta, aktivno ga slušajte i omogućite mu sigurno okruženje u kojem će imati prostor i vrijeme za opisivanje vlastitih emocija!
- Izbjegavajte kritike i osuđivanje! Slušajte što vam dijete ima za reći, uvažite njegovo mišljenje.
- Budite tolerantni i učite dijete reći "NE". Ne mislim na inatljive "Neću, ne želim i ne da mi se to napraviti" poruke, nego na asertivno zauzimanje za sebe, svoje misli, osjećaje i prava bez da se pritom povrijede prava druge strane. Tako će dijete biti barem mrvicu sposobnije i hrabrije zauzeti se pred zlostavljačem ili priznati problem vama. Time jačate djetetovo samopouzdanje i samim time ono nije laka meta počinitelju nasilja.
- Pružite djetetu osjećaj sigurnosti, prihvaćenosti i voljenosti!
- Kontinuirano promatrajte aktivnosti vašeg djeteta! Važno je znati s kim se druži, gdje je, s kim je otišlo na trening i slično.
- Obratite se stručnoj osobi za pomoć, savjet i podršku! To nije sramotno, a zasigurno je važno za djetetov daljnji rast i razvoj, bilo da je riječ o žrtvi ili počinitelju. Stručni kadar u vrtiću ili školi zasigurno može biti od pomoći (socijalni pedagog, psiholog, pedagog)!
- Kontrolirajte vlastitu ljutnju pred djetetom - ono vas vidi i čuje!
- Naučite dijete da je u redu "prijaviti" onoga zbog čijeg se ponašanja ne osjeća dobro i ugodno! Objasnite i pokažite djetetu da nije samo, da ima vašu podršku te da ne treba osjećati sram radi toga što mu se dogodilo ili događa.
- Razgovarajte s djetetom o načinima kako da se zaštiti od zlostavljača. To ne podrazumijeva uzvraćanje istom mjerom! Savjeti poput: budi uvijek u grupi s drugom djecom, obrati se uvijek učiteljici kada osjećaš strah, ignoriraj dijete koje te uznemiruje i ne raspravljaj s njim – mogu pomoći.
- Objasnite djetetu da je zlostavljanje ozbiljan problem za kojeg postoje ozbiljne sankcije - posebice ako je vaše dijete nasilno!
- Ne nazivajte dijete nasilnikom!
Ono što bih istaknula kao najvažnije je činjenica da su djeca koja čine vršnjačko nasilje i dalje djeca s kojom treba raditi. Ne treba ih osuditi i izolirati. Svatko od nas ima svoju pozadinsku priču pa tako i nasilno dijete. Ne možemo znati o čemu se radi dok mu ne pružimo ruku i skrb. I počinitelju vršnjačkog nasilja, kao i žrtvi, trebamo dati prostor za poboljšanje situacije, za poboljšanje njegovog mentalnog zdravlja i života.
Dijete koje je nasilno ne trebamo tretirati kao odraslu osobu nego mu treba biti pružena stručna pomoć i podrška. Važno je adekvatno procijeniti razinu rizika (koliko je dijete opasno za sebe i druge), njegove potrebe te prijemčivost za tretman temeljem djetetovih statičkih (prediktivni čimbenici koji nisu skloni promjenama, na primjer: dob počinjenja nasilja) i dinamičkih čimbenika rizika (aspekti života djeteta vezani uz sadašnjost, podložni su promjenama te mogu utjecaj na stupanj vjerojatnosti recidivizma, na primjer: djetetova nesvjesnost oko toga što čini).
Socijalni
pedagog
je
stručna
osoba
koja
je
završila
socijalnu
pedagogiju
na
Edukacijsko-rehabilitacijskom
fakultetu
i
koja
radi
s
djecom,
mladima
i
odraslima
s
problemima
u
ponašanju,
zbog
kojih
ne
mogu
adekvatno
funkcionirati
i
ponašati
se
u
svojoj
okolini
te
mogu
biti
opasni
za
sebe
i
druge,
kao
i
onima
koji
su
u
potencijalnom
riziku
za
razvoj
istih.
Potražite
njihovu
pomoć!
Pružite podršku, zaštitu i skrb i jednima i drugima kada je to potrebno!
Tekst:
Tea
Bošnjak,
socijalna
pedagoginja
Foto:
Profimedia
Tagovi: anksioznost, bullying, seksualno nasilje, Tea Bošnjak, vršnjačko nasilje, zadirkivanje, žrtva bullyinga, žrtva nasilja
Vezano uz temu

Što kad su djeca bullyji, a roditelji žrtve?
Bullying najčešće povezujemo sa školom i s vršnjačkim…

Ako vam je dosta pandemije i pod stresom ste od svega, ovo je za vas!
Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba…

Kako na miran način zaustaviti vršnjačko nasilje?
Iva Brčić, mag. soc./phill, i Sanjica Ćaćić, NLP…

Svaki peti adolescent ima ozbiljne znakove depresije! 'O tome ne govorimo zbog srama!'
Povodom Svjetskog dana mentalnog zdravlja, 10. listopada, održan…
Pročitajte i:

"Djeca su tužna... ovo nije normalno djetinjstvo... nikome nije lako", poznate mame o školi na daljinu
Od ponedjeljka 18. siječnja nastava za većinu školaraca odvijat će se prema C modelu, dakle…

Dječaci u pubertetu: svašta im se događa, a neugodno im je pitati!
Oni u pubertetu ne dobivaju menstruaciju, ali imaju jako puno pitanja koja im je neugodno…

Vi ste na poslu, a djeca imaju školu online... Kako znati da su sigurni?
Ostavljate djecu same kod kuće, jer im je škola online, a vi morate na posao.…

Hoće li od ponedjeljka i učenici viših razreda osnovnih škola imati nastavu online?
Gostujući danas u emisiji HRT-a 'U mreži prvog', državni tajnik u Ministarstvu znanosti i obrazovanja…