Anja Norda, disleksija

Odrastanje s disleksijom: ‘Čak i najbanalnije životne situacije pogađale bi moje samopouzdanje’

Anja Norda, djevojka iz Vodica, ima samo 19 godina, a nedavno je objavila knjigu 'Čitanje treba biti dostupno svima' u kojoj progovara o svome iskustvu s disleksijom, disgrafijom i diskalkulijom te kako je pronašla način da prevlada poteškoće koje donose ovi poremećaji

Anji je postavljena dijagnoza disleksije s disgrafijom i diskalkulijom kada je bila u dobi od 9 godina, a do toga trenutka suočavala se s raznim izazovima u školi, s poteškoćom u čitanju i pisanju te razumijevanju pročitanoga teksta.

Baš zbog svih poteškoća koje je prolazila, ali i zbog činjenice da jedna od dvadeset osoba koja boluje od ovoga poremećaja dobije adekvatnu pomoć, Anja je odlučila svojim iskustvom i spoznajama pomoći svima koji su u sličnoj situaciji pa je prije tri godine otvorila svoj Instagram profil, gdje javno progovora čak i o onim psihološkim i emotivnim posljedicama te savjetuje kako se nositi s ovim problemom.

Anja je sa samo 19 godina objavila knjigu na temu disleksije ‘Čitanje treba biti dostupno svima’, a ujedno je i predsjednica Udruge Norda Disleksija. Knjiga je nastala kao rezultat UPSHIFT projekta (pod pokroviteljstvom ZABUMa, HUKIa i UNICEFa), a riječ je o programu za mlade koji žele napraviti promjenu u zajednici i riješiti problem koji su primijetili.

Tako se Anjina ideja o osvještavanju društva o disleksiji pretočila u knjigu koju su podržale sestre Antonija i Ivana Crnogaća, a sve je bilo vođeno mentorom Andrejom Hanzirom u suradnji s magistrom logopedije Mihaelom Lulić te urednicom Marijetom Matijaš. ‘U tom projektu nas je podržao i naš najpoznatiji hrvatski disleksičar, glumac Bojan Navojec i postao dio naše knjige sa svojom kratkom pričom o disleksiji i porukom svim disleksičarima. Želim se svima zahvaliti što su nas podržali u projektu, a veliko hvala i onima koji me svakodnevno podržavaju na društvenim mrežama’, rekla je Anja.

Put do dijagnoze

U liveu na Instagram profilu Andreje Štefulj, rehabilitatora za djecu s poremećajima u razvoju, ispričala je svoju životnu priču.

‘Disleksija je urođena, rodila sam se s disleksijom, a riječ je o nasljednoj teškoći u učenju. Kao dijete, progovorila sam vrlo kasno, sa 4,5 godine, i to uz defektološke vježbe’, počinje svoju priču Anja.

Anja je već u predškolskoj fazi imala poteškoće u učenju pjesmica s rimom, jednostavno ih nije mogla naučiti, nije bila zainteresirana za slikovnice, za čitanje, za slova niti brojke.

Kako se takav manjak interesa djeteta za vještine čitanja u predškolskoj fazi zanemaruje, a većina odgojno-obrazovnih stručnjaka smatra da se one razvijaju početkom osnovne škole, nitko nije smatrao alarmantnim Anjinu nezainteresiranost.

Kada je Anja krenula u prvi razred, počeli su pravi problemi. ‘U školi sam počela imati teškoća u čitanju i razumijevanju teksta, okretanju slova, dodavanju i oduzimanju slova i za vrijeme čitanja i za vrijeme pisanja, i poteškoća kod prebacivanja misli na papir. Teško sam razumijevala matematiku, sa zbrajanjem i oduzimanjem imam i danas problema’, ispričala je Anja o svojim prvim problemima u školi.

Budući da se u trećem razredu povećava količina gradiva, tada su poteškoće postale očite pa su pozvali na razgovor Anjinu mamu. Učiteljica je zabrinuto objasnila kako je više očekivala od Anje te je predložila da nastavi školovanje po posebnom programu.

‘Mama je posve slučajno doznala za disleksiju. Otišla je na kavu s prijateljicom koja joj je ispričala o svome sinu koji ima disleksiju, a ona je u simptomima prepoznala da možda ja imam isti problem’, priča Anja Norda.

Anji je postavljena dijagnoza, a kako sama kaže, tek tada je krenula prava borba sa disleksijom.

‘Mama je bila stup svega, da se ona nije tako postavila, ne znam gdje bih bila danas. Mama je sa mnom učila, čitala mi je lektire, čitala mi je gradivo, sate i sate smo provodile zajedno nad knjigom, do 2. srednje ona je sa mnom prolazila svaku fazu učenja’, sjeća se Anja teškog puta do svladavanja školskog gradiva.

Budući da joj je posebno bio težak 1. srednje te da ju je dijagnoza i emocionalno pogodila, a na hrvatskome su izvori bili prestručni i nerazumljivi laiku, njezina je mama preuzela stvar u svoje ruke i počela istraživati dostupne izvore na engleskom jeziku. Zajedno su počele učiti o disleksiji.

‘Disleksija je bila dio mene, sad je dio mene i bit će dio mene. Što to znači? Kada sam doznala što je disleksija i koji način učenja meni odgovara, tada sam shvatila na koji način ja funkcioniram.

Disleksija nije samo čitanje i pisanje, disleksija su i emocionalni problemi, školski problemi i obiteljski problemi i, na kraju, ako ne dobijemo adekvatnu pomoć, i socijalni problemi’, pobliže nam objašnjava Anja s čime se sve disleksičar susreće tijekom života.

A na pitanje kako se emocionalno nosila s poteškoćama, Anjin je odgovorila: Bilo mi je dosta teško, pogotovo kroz osnovnu školu. Htjela sam biti dobra učenica i nisam znala kako. Moje nisko samopouzdanje je bilo pogođeno mojim neuspjesima, pogotovo kad sam pisala testove. Isto tako moje čitanje i pisanje konstantno je bilo loše. Čak i najbanalnije životne situacije pogađale bi moje samopouzdanje, od toga da nisam shvaćala humor (većina disleksičara s tim ima problema), da u dućanu morate vaditi kalkulator da biste znali da li vam je teta izvratila točno novaca, a svi vas gledaju i neki se počnu i smijati. Od toga da nekome morate objasniti kuda treba ići te ga krivo uputite jer ne znate razliku između lijevog i desnog ili, neugodna situacija kad čitate naglas pred razredom a vršnjaci vam se smiju i šapuću, a vi ste toga svjesni.

A mislim da je najgora stvar u svemu tome kad vas etiketiraju kao nesposobnu osobu i više vam ne daju priliku. Kad želite imati neki hobi, biti dio nečega, a nitko vas neće uključiti u to jer vas samtra na samom početku da ste nesposobni zato što jedna te ista priča stalno kruži okolo.
Prvo vas počinje stigmatizirati okolina, a onda vi počnete stigmatizirati sebe i onda je to početak vašeg kraja jer tada uđete u začarani krug. Tada i ono u čemu uživate, više ne uživate. Kada nešto želite ili sanjate, tada više ni to ne želite već samo želite pobjeći da to bude gotovo. U meni su se godinama kupile negativne emocije kao što je sram, strah, ljutnja koja bila usmjerna prema meni samoj jer sam zatvorena osoba, a u ono doba još i više sam bila.
Sve do prvog srednje kad je to eskaliralo i zaista me to pogodilo i emocionalno, i tu je mama zapravo shvatila da tako više ne može dalje pa smo počele smo zajedno učiti o disleksiji na engleskom govornom području.
U isto vrijeme smo satima znale razgovarati o mojim osjećajima i problemima. Što želim promijeniti i kako ćemo to učiniti: to je dugi proces koji me je naučio upornosti, strpljivosti, da sam spora, da mi treba puno vremena i rada i važnosti da se pripremim i organiziram, da upoznam svoju disleksiju i sebe samu kroz nju. Ta emocionalna promjena je imala najveći utjecaj na moj život jer se tada sve počelo mijenjati. Tada sam se počela mijenjati ja, moj pogled na svijet, moj pogled na moje sposobnosti a samim time moj stav prema diseleksiji je postao pozitivan jer sam otkrila da mi je disleksija dala i moje jače strane i stvorila me onakvu kakva sam danas. Svakom disleksičaru ovim putem želim poručiti da ne bježi od svoje disleksije, već da joj se približi i da je upozna.
Kako učiti s disleksijom?

Anja je tijekom školovanja promijenila pet osnovnih škola i kaže kako nikad nije imala problema s uklapanjem u novu okolinu, ali bi zbog neinformiranosti o disleksiji često nailazila na nerazumijevanje.

U srednjoj su školi nastavnici i stručno osoblje bili otvoreni i omogućili joj usmeno odgovaranje koje disleksičarima omogućava da bolje prezentiraju svoje znanje.

Najbolji način učenja za disleksičare je multi-senzoran način, odnosno korištenje što više osjetila da bi se savladalo gradivo. Učenje disleksičarima uzima puno vremena, truda i angažmana pa nije moguće naučiti gradivo noć prije ispita, nego je potreban kontinuirani rad i organizacija, a na roditeljima je da pomognu djetetu da uspostavi proces učenja, ističe Anja pa dodaje:

‘Moj proces učenja počinje odmah na predavanju, znači moram slušati profesora dok predaje, u isto vrijeme i pišem gradivo, nakon toga dolazim kući i prepisujem to gradivo, dakle pregledno ga prepisujem u bilježnicu, i nakon toga sve prebacujem u Powerpoint, jer to je vizualno učenje tijekom kojega ističete informacije koje su vam potrebne, možete odrediti font i prored koji vam olakšavaju čitanje. Naravno, možete staviti i sliku kako asocijaciju. Potom iz prezentacije izvlačim sažetak s najvažnijim informacijama, na temelju kojega ponavljam gradivo, izgovarajući naglas, pritom si olakšavam hodajući, moram sebe čuti.’

I, na kraju, Anja poručuje: ‘Dragi roditelji, dragi učitelji, dragi logopedi i svi koji okružujete dijete s poteškoćama u učenju, kad primijetite da se vaše dijete mijenja naglo i brzo, nemojte misliti da će to proći, jer u životu ništa ne prolazi samo od sebe, najvažnije je odmah reagirati i početi se tražiti rješenja.’
Tekst: Sanja Matasić
Foto: Instagram, Privatni album

Tagovi: , , ,

Vezano uz temu

I naš poznati glumac progovorio o disleksiji! Kako prepoznati rane znakove?

Postoje mnogobrojne definicije disleksije i sve definicije opisuju…

Kako prepoznati disleksiju i disgrafiju kod djece?

Disleksija i disgrafija nisu bolesti, već poteškoće u…

diskalkulija

Diskalkulija – kad je matematika čista nepoznanica

Ima li vaše dijete velikih problema s računanjem,…

disleksija

Kad se slova prevrću

Ako se vaše dijete "muči" sa sintezom glasova…

Pročitajte i:

odgovornost djece

Škola i djeca: Preuzimanje odgovornosti i stjecanje radnih navika, da! Ali odakle početi?

Počela je škola i osnovnoškolci, posebno prvašići, ulaze u fazu kada u životu trebaju prihvatiti…

kriterij ocjenjivanja u osnovnim školama

Boris Jokić: 'Školovanje nije samo za ocjenu, nego za mladu osobu, da bude ponosna kad kaže prošao sam sa 3'

Koliko je realno vrednovanje znanja učenika u osnovnim školama, govori i činjenica o sve većem…

ježić Žinko

Knjiga za male školarce: Ako je ježić Žinko zavolio školu, sigurno će i vaši klinci!

Ako vaše dijete nije baš 'najbolje' s odlascima u školu, ako mu se pojavljuje nelagoda…

početak škole

8 ideja kako djeci olakšati početak školske godine

Nakon ljetnih praznika djeci je teško vratiti se školskim obavezama, a odvajanje od doma i…