Današnja djeca se bolje snalaze u virtualnom nego u stvarnom svijetu, dok neke svakodnevne stvari ne znaju

Djeca danas vrijeme uglavnom provode ispred TV-a ili kompjuterskog ekrana, te se mnogo manje fizički kreću no što se preporučuje. Vješta su u razumijevanju tehnoloških dostignuća, ali se teško snalaze u socijalnim odnosima s vršnjacima. Ona žive u drugačijem svijetu nego njihovi roditelji. Zato o tom svijetu, koji je njihov sastavni dio, znaju više od roditelja. S druge strane neke obične, male, svakodnevne stvari, današnja djeca ne znaju.




Istraživanje jedne Internet kompanije, koje je uključilo 2.200 majki djece uzrasta od dvije do pet godina, i to iz SAD-a, Kanade, Japana, Australije, Novog Zelanda i pojedinih europskih zemalja, pružilo nam je zanimljive ali, istovremeno, pomalo zabrinjavajuće rezultate. Čak 19% ispitane djece zna kako se koriste aplikacije na smart telefonima, dok samo 9% zna vezati vezice na cipelama. Skoro 60% i dječaka i djevojčica zna igrati igre na kompjuteru ili obaviti poziv mobilnim telefonom. Njih 25% znaju otvoriti web stranicu. S druge strane, samo njih 20% zna plivati.





Rezultati ovog istraživanja pokrenuli su lavinu pitanja: jesu li su nove generacije djece žrtve tehnološkog napretka? Je li utjecaj okruženja i standarda ipak odlučujući za formiranje osobnosti? Mogu li roditelji pratiti svoju djecu u njihovom ubrzanom razvoju?



Izmijenjena uloga roditelja


Ono što je roditeljima još uvijek teško zamislivo, sa čime se tek upoznaju, a što svakako nije bio dio njihovog odrastanja, sada predstavlja sastavni dio djetinjstva njihove djece. S druge strane sve je manje igranja na svježem zraku, igranja s loptom, vožnje bicikla... Od ogromne je važnosti podsjetiti roditelje da, bez obzira na sva tehnološka čuda koja nas okružuju - djeca su još uvijek djeca! Odnosno, dok uz igrice, mobilne telefone i kompjutere odrastaju trebaju naučiti i vezati vezice, voziti bicikl, "gledati na sat", plivati…

Konačno, vještini upravljanja smart telefonima, kompjuterom i drugim "čudima" tehnologije, vjerojatno svoje dijete nećete morati ni učiti. Ono će ih usvajati spontano, kao sastavni dio svog odrastanja. Sa druge strane, sva će ga ta "čuda tehnike" čekati i kada odraste. Međutim, igra loptom, vožnja biciklom, male, svakodnevne vještine, upravo u odgovarajućem uzrastu i na primjeren način - neće se moći nadoknaditi kasnije. Vaš angažman u tome je od neprocjenjivog značaja, na veliku korist i zadovoljstvo i vas i vašeg djeteta.




Za sve male vještine koje vaše dijete treba usvojiti, neophodno je:



  • Strpljenje. Često ćete se osjećati kao da je vaše strpljenje na kušnji dok čekate da vaše dijete veže vezice na cipelama ili se konačno osjeti dovoljno sigurno da bez vaše pomoći vozi bicikl. Sjetite se da dijete ne oteže namjerno i važno mu je da nešto učini samostalno.



  • "Ulovite" trenutak kada je vaše dijete spremno usvojiti novu aktivnost. Zato uvijek gledajte što je vaše dijete spremno učiniti u ovom trenutku svog razvoja, a ponudite mu, potaknite ga i motivirajte da učini ono što je samo na korak ispred njega. Na primjer, ako u ovom trenutku vaše dijete s lakoćom i sigurnošću vozi bicikl s pomoćnim kotačima, vrijeme je da već sada počnete misliti, odnosno s djetetom razgovarati i pripremati ga za ono što je logičan slijed tog trenutka njegovog razvoja, a to je bicikl sa dva točka.



  • Pohvalite dijete. Svaki put kada uspije po prvi put samostalno u nekoj vještini, pohvalite dijete. To je i motivacija za dalji trud i način kako se razvija samopouzdanje.



Tekst: Jelena Holcer, pedagog


Foto: Thinkstock