Odgovor:

Draga mama,

prije svega voljela bi naglasiti da su napadi panike u pravilu bezopasni i potpuno izlječivi. Iako napadi panike ponekad mogu biti znak depresije, a u iznimno rijetkim slučajevima i uvod u tešku psihijatrijsku bolest, od ovog poremećaja nerijetko pate osobe koje smatramo uspješnima, optimističnima, snažnima, savjesnima, odgovornima i razumnima. No, upravo u tome i je kvaka: kada netko razumom samome sebi govori jedno, a u podsvijesti se nečega pribojava ili je preopterećen, tijelo misli da mu treba signalizirati da nešto promijeni. Takva reakcija tijela osobu uplaši, a kako se takve reakcije ponavljaju, osoba ih počinje već i očekivati, osluškujući svaku promjenu u svom tijelu. Tada nastaje strah od straha koji se zove napad panike.

U tretiranju napada panike je ključno da se osoba suoči sa strahom, da ne izbjegava situacije u kojima bi se on mogao dogoditi. Što se osoba više suočava, s vremenom uviđa da kako su sve te neugodne senzacije došle, da će isto tako i proći bez nekih strašnih posljedica (unatoč predikciji o gušenju, sramoćenju u javnosti, srčanom udaru i sl.).

Iako medikamenti mogu pomoći u liječenju napada panike, oni ne bi trebali biti jedini način liječenja istih. Smatram da je psihoterapija nužna u tom procesu, a zbog činjenice da ne nudi brza rješenja ljudi često od nje odustaju.

Vama i vašoj kćerki bi savjetovala upornost i ustrajanje u psihoterapiji, pri čemu je svakako bitno da zna da se s napadima panike suočava veliki broj populacije i da su oni nešto s čim se doista ima kapaciteta nositi i prevladati ih.

Želim vam puno hrabrosti i  strpljenja

Jelena Vrsaljko, dipl. socijalni radnik, psihoterapeut i NLP trener