Jeste li bili u situaciji da dijete počne tako jako plakati i počne zadržavati dah, a vama se taj trenutak čini kao vječnost? No zamislite da se dogodi da dijete poplavi, prestane disati i padne u nesvjest, i to nakon neke stresne situacije koja je kod njega izazvala prvo navalu bijesa, a potom plakanje i onda prestanak disanja. Većinu bi roditelja uhvatila panika.

Respiratorne afektivne krize su neepileptični napadaji koji su isprovocirani određenom situacijom koju dijete doživljava kao stresnu, a pojavljuju se kod djece u dobi od 6. mjeseca do pete godine života, s tim što su najučestalije između prve i druge godine, a najčešće se povlače u potpunosti do polaska u školu.

Obilježava ih plač, kratkotrajni prestanak disanja uz gubitak tonusa i ponekad svijesti, ali dijete se potpuno oporavi u vremenu od 30 do 60 sekundi.

Ovi su događaji posljedica unutarnje napetosti i emocionalne labilnosti i obično dolaze netom nakon neugodnog događaja, kao što je bol (nakon udarca), iznenađenje nekim događanjem ili, kod manje djece, nakon nagle i neugodne buke, a okidač je često može biti i intenzivan emotivni događaj koji kod djeteta izaziva ljutnju i bijes.

Dijete prvo zaplače, a za tijekom plakanja nekoliko puta duboko udahne, nakon čega dolazi do grčenja mišića pa zadržava izdisaj određeno vrijeme, obično nekoliko desetaka sekundi.

Naš mozak ovisi o dotoku kisika i protoku krvi, a smanjena razina kisika u stanicama uzrokuje grčeve i trzaje tijela koji su slični epileptičkom napadaju. Nakon što dijete izgubi svijest, prestaje grčenje mišića, koji je prouzročio prestanak disanja, a dijete počinje disati normalnim ritmom i dolazi k svijesti

'Plavi' i 'bijeli' napadaji

Stručnjaci respiratorne afektivne krize definiraju kao ‘plave’, koje su češće, i ‘bijele’. Kod ‘plave’ krize dijete ne izdahne i zadržava dah u izdahu pa se javlja plavkasta boja kože. Plavi napadaji nastaju međudjelovanjem hiperventilacije, izdisajne apneje i određenih patomehanizama unutar samih pluća.

Rjeđi, bijeli napadaji obilježeni su usporenim pulsom i čak ponekad kratkotrajnim prestankom rada srca te su najvjerojatnije posljedica promjena u autonomnom živčanom sustavu koji nije pod našom kontrolom.

Prirodno je osjećati se uplašeno, pa čak i paničariti kad prvi put vaše dijete doživi respiratornu afektivnu krizu ili kad se prvi put 'zaceni', pogotovo ako nikada prije niste čuli za takve napadaje. No ovakvi napadaji ne uzrokuju dugotrajna oštećenja niti imaju štetni učinak na mozak.

Kako pomoći djetetu tijekom napadaja?

  • Ostanite prisebni i mirni, vjerojatno će proći u roku minute.
  • Položite dijete na bok i budite pokraj njega dok ne prestane.
  • Ne stavljajte djetetu ništa u usta, čak ni prste da biste očistili dišne ​​putove. Ako se vaše dijete počne trzati, možete ga držati za glavu, ruke ili noge, kako biste spriječili ozljede.
  • Ne tresite svoju bebu ili dijete. To neće zaustaviti napadaj i može prouzročiti ozljede.
  • Uvjerite drugu djecu ili odrasle koji su možda prisutni da je to bezopasno i da će uskoro proći.
  • Ponekad djeca mogu pasti i ozlijediti tijekom napadaja. U tom slučaju, provjerite s liječnikom je li došlo do ozbiljnijih ozljeda.
  • Nakon što se vaše dijete oporavilo, nemojte ga kažnjavati, nagrađivati ​​niti pridavati pažnju ovome događaju.

Potražite liječničku pomoć ako…

  • je dijete mlađe od šest mjeseci
  • ima epizode više od jednom tjedno – uzrok bi mogla biti anemija
  • iznenada počinje zadržavati dah, bez stresne situacije
  • izgleda zbunjeno ili pospano nakon zadržavanja daha
  • jako blijedi ili gubi svijest
  • pojavljuje se drhtavica i ukočenost koja traje duže od minute i potrebno je neko vrijeme da se oporavi

Može li se napadaj spriječiti?

Respiratorne afektivne krize ne možete spriječit, ali biste mogli spriječiti njihove okidače:

  • Pokušajte odvratiti djetetu pozornost u potencijalno 'opasnim' situacijama
  • Ako je ljutnja uzrok, educirajte se o tehnikama upravljanja ljutnjom kod djece
  • Umirite svoje dijete nakon što primijetite da se zbog nečega uplašilo ili stresiralo
  • Pokušajte spriječiti premorenost i pregladnjelost djeteta
  • Ako je dijete starije, naučite ga da prepozna što ga frustrira i da o tome razgovara

Tekst: Sanja Matasić

Foto: Profimedia