Covid-19 u djece prosječne dobi od pet godina obično je blaga bolest; vrlo mali udio razvije ozbiljne simptome s potrebom hospitalizacije, a fatalan ishod vrlo je rijedak. Nadalje, i djeca i mladi do 20 godina imaju dvostruko manje izglede da obole od Covid-19 bolesti, a i tada puno rjeđe iskuse kliničke simptome od starijih dobnih skupina. Ove teze objavili su ugledni časopisi Lancet Child and Adolescent Health i Nature Medicine, sugerirajući tako da protuepidemijske intervencije i mjere koje ciljaju djecu, poput zatvaranja škola, imaju ograničen učinak u nadzoru širenja zaraze. O tome u svojem srpanjskom izdanju pisale i Liječničke novine, a što o otvaranju škola na jesen kaže novi ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs, čitajte OVDJE.

"U svjetlu takvih nalaza moglo bi se promišljati da smo potpunim lock-downom oštetili djecu i mlade puno više nego što smo predviđali. Djeca ne samo da su pogođena pandemijom, nego bi se posljedice mogle očekivati u svojoj punini tek u vremenu koje nas čeka“, kaže se u članku, aludirajući na mentalno zdravlje. Naime, u tom kaosu nepredvidivosti, nesigurnosti i loših odluka, dodatno loše su prošli učenici prvih i osmih razreda te maturanti.

"Sve ovo neizbježno je povezano s mentalnim zdravljem populacije, skrbi za mentalno zdravlje i ishodima u području mentalnog zdravlja. Skrb za duševno zdravlje mladih fundamentalno je pitanje ne samo zbog aktualnih potreba, nego i zbog vrlo vjerojatnih posljedica pandemije. Nažalost, za brojnu djecu djetinjstvo i bez epidemije nije razdoblje bezbrižnosti i sreće, te je neupitno da će ovakve iznenadne promjene ostaviti posljedice na buduće psihološko funkcioniranje pojedinca i društva u cjelini“, kaže autor Tomislav Franić osvrnuvši se na članak mlade američke znanstvenice hrvatskog podrijetla Nore Pfaff, objavljenog u san Francisco Chronicle. Bolničke krevete u SAD-u punili su, kaže ova znanstvenica, mališani sa stanjima koja su bila posljedica aktualnog društvenog stresa. Pokazalo se da za mnogu djecu obiteljski dom nije sigurno mjesto. Dr. Pfaff navodi da je tijekom samo jednog tjedna vidjela više suspektnih zlostavljanja djece nego se inače vidi tijekom više mjeseci. O problematici porasta zlostavljanja u vrijeme izolacije razgovarali smo i sa stručnjakinjama iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba; intrevju pročitajte OVDJE.

Nadalje, djeca s psihičkim poremećajima u opasnosti su da im se pogorša stanje, jer zbog epidemiološke situacije nemaju dostupnu uobičajenu bolničku skrb, što dodatno ugrožava njihovo zdravlje. Autistična djeca postaju agresivnija i autoagresivnija, a roditelji, opet zbog epidemioloških mjera, ostaju bez stručne i institucijske pomoći. Brojna, do tada zdrava djeca, projiciraju psihički stres zbog novonastalih ograničenja, straha i napetosti kroz organske simptome (probavne, dišne), dok stvarno bolesna djeca ne dobiju pravodobnu medicinsku skrb.

"Fizičko distanciranje i izolacija nužne su mjere, no uz iste moramo imati strategiju prepoznavanja, sprječavanja i liječenja mogućih kolektivnih zdravstvenih rizika u vezi s novonastalim socijalnim okolnostima. Neinfektivne posljedice pandemije nisu zanemarive i zapravo su puno većih razmjera, a zahvaćaju najviše baš dječju dob“, zaključak je članka objavljenog u Liječničkim novinama.

Tekst: D. P.
Fotografija: Shutterstock