Želim vrijeme za sebe, ali kako da ga uzmem?! Kako kad imam bebicu koja me stalno treba? Suprug radi, često i prekovremeno, pa je umoran kad dođe i doista vidim da mu treba malo odmora. A ja sam doma, pa mi je lakše odmoriti se. Barem tako zvuči, jer otkako se beba rodila, nisam imala vremena stati. Prošlu noć uopće nisam spavala, cijeli je dan ludnica i onda je sve što bih htjela malo se odmoriti po noći. Ali ne... moj se anđelčić budi svako malo i to s vriskom! Smirim ga, spustim, pa opet vriska, pa na sisu i tako iznova i iznova. Zar je malo odmora, samo sat vremena, tako puno?! Da, definitivno trebam vrijeme za sebe; da mi je barem jedan dan da odem na more, ma bilo gdje zapravo! Tako žudim za toplom kupkom, za nježnom glazbom i masažom! Ali čak i kada počnem razmišljati o tome, osjećam kao da oduzimam vrijeme svom djetetu. Ne, ne mogu si to dopustiti, još nije vrijeme za to. Kada odraste, onda ću imati vremena za sebe...

Mnoge se mame muče s osjećajem krivnje kada razmišljaju o sebi i svojim potrebama u odnosu na dijete. Ponekad dobivaju takve poruke od svoje okoline, pa majke zaključe da treba zanemariti sebe i svoje potrebe kada stigne dijete.

U prvih šest mjeseci beba se percipira kao produžetak mame. Taj se period naziva prirodnom simbiozom između majke i bebe te se smatra zdravim i nužnim. Majka u prvih šest mjeseci treba odmah odgovoriti na bebine potrebe jer time pruža djetetu poruku da je sigurno, da je u redu što je tu i što ima potrebe. Pritom majke često moraju zanemarivati vlastite potrebe. Da bi lakše izdržale to početno razdoblje razvoja odnosa s bebom, iznimno im je važna podrška supruga.

Samostalnost djeteta

Kako beba raste, prestane ovisiti isključivo o majčinu mlijeku, pa prohoda, krene u vrtić, počne govoriti i općenito postane samostalnija – tako počne trebati mamu na drukčiji način. Jednako tako, dijete tada može početi učiti odgađati vlastite potrebe, a majka može početi zadovoljavati svoje.

Problem nastaje ako majka, čak i kada dijete postaje samostalnije, i dalje ima snažan osjećaj krivnje što u nekim trenucima ne provodi vrijeme sa svojim djetetom. Izložene mnogim informacijama o tome koliko je važno vrijeme provedeno s djetetom, koje su osnažene modelima ponašanja njihovih roditelja, neke majke proždire osjećaj krivnje već pri samoj pomisli da se odvoje od djeteta. Ako se i uspiju odvojiti od djeteta, dogovoriti se za kavu s prijateljicama jednom tjedno, otići kod frizera ili na masažu, neke se majke jako teško opuštaju i uživaju u svojim trenucima.

Osjećaj krivnje javlja se kad osoba naruši ili prekrši svoje moralne norme i pravila ponašanja, odnosno kad procijeni da ono što je učinila može izazvati neugodne osjećaje u drugoj osobi. Kada majka učini za sebe nešto što ne uključuje dijete, ona može vjerovati da je djetetu jako ružno i loše jer nije s njom. Ako k tomu na djetetu uoči ponašanje koje smatra neočekivanim, uzrok može pripisati sebi i svojem izbivanju. Naravno, djetetu uopće ne mora biti loše zbog toga, no to je u ovakvoj situaciji manje važno. Važni su misaoni i potom emocionalni procesi koji se odvijaju u majčinoj glavi dok nije s djetetom. Majka čak može biti svjesna da joj treba odmor, da je na rubu živaca, da je takav odnos prema njoj imala njezina majka i da se u takvu odnosu ona kao dijete nije osjećala dobro, da bi trebala psihoterapiju, no unatoč tome pronaći će razloge zašto da to ne učini, zašto da se ne pobrine za sebe.

Brinite se o sebi

Važno je imati na umu kako dužnost majki nije samo u brizi za dijete nego i u brizi za sebe, jer će jedino na taj način biti sposobne ispuniti svoju roditeljsku ulogu na poželjan način. Brinuti se o sebi i pokloniti si određeno vrijeme nije uvijek lako, ali uz dobru organizaciju to bi trebalo biti izvedivo. Kada je dijete s ocem ili s nekom drugom osobom od povjerenja, veća je vjerojatnost da će se majka moći opustiti i fokusirati misli na nešto što nije vezano isključivo uz dijete. Kada dijete krene u vrtić, pojavit će se još slobodnog vremena i tada je jako važno da ga majka rasporedi tako da uz svakodnevne poslove nađe i komadić vremena koji će biti samo njezin. U tim trenucima majka bi trebala činiti ono što zaista voli, bilo da je riječ o čitanju, toploj kupci, šetnji po parku ili čemu drugome.

Tekst: Tatjana Gjurković, dipl. psiholog, certificirani terapeut igrom Tea Knežević, bacc. psiholog, www.centarproventus.hr

Foto: Thinkstock