Mama sasvim iskreno: ‘Kako smo preživjeli samoizolaciju s tinejdžerom!’

Bio je to, itekako, izazovan tjedan! I ne želimo ga ponoviti!

Petak navečer, 21 sat. Stiže mail razrednice u kojem nam javlja kako će, zbog jednog koronavirusom zaraženog učenika, od sutra cijeli razred morati u samoizolaciju. Riječ je o razredu u jednoj zagrebačkoj gimnaziji. Zove sina da mu priopćim vijest. On ništa ne zna o tome. U slušalici čujem žamor i veselu atmosferu oko njege, a onda i rečenicu. "OK, onda ću večeras dulje ostati vani!". Da, bilo je pitanje vremena kad će se to dogoditi. Nije bilo upitno hoće li, nego kada. I koliko puta u školskoj godini. Razrednica nam piše kako ne trebamo paničariti, da će sve biti OK, te da ćemo sutradan na mail dobiti upute epidemiologa. Iskreno, nije me strah; žao mi je što ću morati otkazati druženje s prijateljima kod nas doma, planirano za subotu, ali što je tu je. Ujutro stiže mail s HZJZ-a. Moramo javiti adresu na kojoj će dijete biti u samoizolaciji, a preporučuju nam i to da svakako izbjegavamo druženja. Samoizolacija će trajati sedam dana, budući da su djeca sa zaraženim učenikom, zadnji puta bili prije osam dana - dakle, 15 dana od njihova zadnjeg susreta.

"Eto, imaš sreće. Zamisli da si morao biti dva tjedna u samoizolaciji", tješim svog sina i već unaprijed znam kako će dani pred nama biti izazovni.

"Pa nije mi jasno, zašto cijeli razred ide u izolaciju’", čudi se moja frendica, jer su u školi njezine klinke izolirali samo nekoliko učenika koji su sjedili blizu zaražene učenice. I u tvrtkama, čujem, ne idu svi doma, već samo “prvi susjedi” zaraženog. Čujem i to kako sve ovisi i o tome kojem epidemiologu u ruke dospije koji slučaj. Moram priznati da mi se ta praksa ne sviđa…

Subota prolazi uobičajeno; odgledao je nekoliko epizoda druge sezone omiljene serije, pa je puno "visio na mobitelu", a na moju primjedbu kako sada ima vremena, pa bi mogao nadoknaditi zaostatke iz škole, samo je komentirao: ‘Subotom se ne uči!’. Prvi očekivani problemi nastupaju navečer; prijatelji ga ‘provociraju’ pozivima iz kvartovskog kafića, no već nedjelja donijela je pravu krizu. Pokazuje mi Instagram Story prijatelja iz razreda koji bi, kao i on, trebao biti u samoizolaciji, no dečko se lijepo druži i uživa na otvorenom.

"Ako su drugi roditelji neodgovorni i dopuštaju takvo ponašanje, mi nismo! Izvoli se pribrati i prihvati da do kraja tjedna ne možeš vani", kategorično govorim i podsjećam ga i na novčanu kazni i do osam tisuća kuna za one koji krše samoizolaciju.

"Baš šteta; mislio sam da me dolaze provjeriti", kaže razočaran nakon što je shvatio da nam na vrata zvoni susjed, a ne policajac.

"Kad već moram biti doma, da nije uzalud", kaže u šali dok mu objašnjavam kako tom svojom "žrtvom" pokazuje zrelost i odgovornost, kako štiti svoju baku i sve druge starije I bolesne ljude; kako je to plemenito… Ni sama nisam sigurna kakav je moj stav o koronavirusu i svemu što nam je život okrenulo naglavačke; uglavnom mislim da je sve to pretjerivanje i da bismo morali nastaviti živjeti normalno ako želimo ostati normalni. No, opet, lako je govoriti nekome tko nema dijete kroničnog astmatičara, mamu koja se liječi od tumora ili baku s tisuću dijagnoza… Osim toga, bolest je nova i nitko ne zna puno o njoj. Iako je teško staviti život na privremenu "pauzu", svi moramo imati malo više strpljenja. I, da, žao mi je tih mladih ljudi, koji propuštaju one lijepe, bezbrižne trenutke mladenaštva; koji su ostali lišeni zajedničkih školskih izleta i putovanja, zaljubljivanja u klubovima i školskim hodnicima, tuluma o kojima se godinama kasnije priča…

"Nemoć ti je najgora stvar na svijetu; nemoć da nešto promijeniš. Možda ti se sada čini da proživljavaš baš to, ali ovo će brzo proći, život će se opet vratiti u normalu, a sjeti se samo koliko ima bolesnih ljudi; ljudi s ‘pravim’ životnim problemima, nemoćnih da bilo što promijene. Kako ćeš se ti nositi sa stvarnim problemima, kad ovakvu dramu radiš zbog obične samoizolacije", pitam ga dok mu ‘pametujem’. I istovremeno ga grlim; dajem mu puse, govorim da sam sigurna da će on to moći izdržati. Primjećujem kako se na njegovom licu pomalo razvlači osmijeh. Još smo jedan dan bliže slobodi…

Fotografija: Unsplash/ Warren Wong

Tagovi: , ,

Pročitajte i:

mama mjeri djetetu temperaturu

Vodič za skidanje temperature! Ovih šest pravila morate znati!

Kako povišenu temperaturu sniziti lijekovima, a kako bez njih, ali i kad potražiti pomoć liječnika?

Dijete vam uporno odbija ići kod zubara? Pokušajte s ovim 'trikovima'

Posve je normalno da djeca imaju određenu doza straha od zubara. No, što učiniti kada…

djevojčica pod stresom

Je li vaše dijete pod stresom? Evo koji znakovi to otkrivaju!

Mala djeca različito doživljavaju i manifestiraju stres od starije, a stručnjaci su zabrinuti kako će…

kožni problemi zbog nošenja maski

Domaća dermatologica otkriva kako nošenje maske može utjecati na kožu

Spec. dermatovenerolog Maja Ceković pojašnjava sve o 'masaknama' i drugim kožnim problemima uzrokovanim nošenjem maski,…