mama i djeca

I oni najžilaviji roditelji se pitaju: Kako pomoći sebi i djeci nakon potresa?

Teško je biti sabran i opušten nakon proživljenog potresa, pogotovo kad aplikacija LastQuake dojavljuje cijelo jutro, svakih nekoliko minuta, novi potres.

Ova nam je godina doista bila puna neočekivanih neugodnih događaja, a jedan od takvih događaja, na koji nikako nismo mogli utjecati niti ga kontrolirati bio je niz potresa koji su pogodili Hrvatsku od ožujka. Teško je biti sabran i opušten nakon jučerašnjeg dana, pogotovo kad aplikacija LastQuake dojavljuje cijelo jutro, svakih nekoliko minuta, novi potres.

I oni najžilaviji i najjačih živaca, a smatram se jednom od njih, daleko su od opuštenosti i prihvaćanja situacije koja je iznad naše kontrole.

Kao roditelj, djeci trebaš pokazati da nema razloga za paniku (jer ako si u strahu, taj strah prelazi i na njih), a unutar sebe cijelo vrijeme osjećaš strah i nemir…

Kako reagiramo na potres?

Vrsta kratkoročne psihološke reakcije na potres može se razlikovati od osobe do osobe, ali obično uključuje simptome poput početnog stanja zbunjenosti, dezorijentacije, uznemirenosti, neugode, intenzivnog straha, nesigurnosti, neizvjesnosti i bespomoćnosti.

Svjedočenje potresu je iskustvo koje uključuje iskustvo prijetnje tjelesnom integritetu na bilo koji način, može doći do ozljeđivanja ili čak do smrtnog ishoda. Sve žrtve potresa, a i oni koji su ga osjetili, doživljavaju strah, bespomoćnost i osjećaj užasa. Dakle, potres je krizna situacija koja kod većine ljudi predstavlja traumatski događaj.

Stresna reakcija u većine ljudi traje nekoliko sati ili dana, a kod nekih se nakon nekoliko dana mogu pojaviti i drugi simptomi u sklopu akutnog stresnog poremećaja. Akutni stresni poremećaj traje od nekoliko dana do četiri tjedana, pri čemu su prisutni poremećaji pažnje, koncentracije, orijentacije, disocijativni fenomeni i poremećaji svijesti te anksioznost. Kasnije se mogu pojaviti znakovi pojačane pobuđenosti, smetnje spavanja i razdražljivost. Simptomi se povlače nakon mjesec dana ili se smetnje produljuju i prerastaju u posttraumatski stresni poremećaj, posebice kod pojedinaca izloženih naknadnim stresorima ili daljnjim traumatskim događajima. Osim posttraumatskog poremećaja, mogu se razviti i drugi poremećaji iz kruga anksioznih i depresivnih poremećaja te ovisnosti o psihoaktivnim tvarima.

Hoće li se kod neke osobe razviti poremećaj ovisi o kompleksnoj kombinaciji različitih čimbenika, a neki od njih su karakter stresnog događaja, prethodno funkcioniranje osobe, načini reagiranja na ranije stresore, ličnost, intelektualne sposobnosti, prisutnost izvora podrške…

Tijekom samog potresa neki pojedinci reagiraju sabrano i mirno, sklone se na sigurno mjesto, pričekaju dok potres prođe i nakon toga napuste zgradu. Drugi se pak uspaniče ili zamrznu. U svim slučajevima riječ je o automatskim reakcijama ljudskog tijela na iznenadnu opasnost. Normalno i prirodno je bojati se jer je strah evolucijski fenomen, koji u situacijama visoke razine stresa pomaže ljudima da reagiraju reakcijom borbe, bijega ili zamrzavanja, koje su često instinktivne i, tek kad se nađu u takvoj situaciji, osobe mogu vidjeti koji oblik instinktivne reakcije kod njih dominira.

Nakon prirodne katastrofe, poput potresa, normalno je bojati se vratiti u svoje domove i osjećati se prilično nesigurno. Normalno je da imate zapakirane stvari i da ih držite pokraj vrata u iščekivanju novog potresa, posve je normalna potreba za plakanjem i plakanje na svaki video na vijestima i društvenim mrežama. Normalno je svakih nekoliko minuta u svojoj glavi proživljavati scene potresa, čuti zvukove koji su se tada čuli i ponovno osjetiti jednako žive osjećaje.

Neki traumatske događaje prorade brže i vrate se uobičajenom životu, dok drugi još danima ili mjesecima u svojim mislima provjeravaju svaki neobičan zvuk koji bi mogao podsjetiti na potres, ne miču se od svoje djece, a kamoli da bi ih ostavili same kod kuće.

Morate znati jedno – u redu je osjećati strah i tjeskobu. Nakon ovakvih katastrofa, svi osjećaji su normalni i važno je dopustiti vremenu da ih proživite i obradite.

Kako si pomoći nakon potresa?

Studenti psihologije Filozofskog fakulteta u Zagrebu, okupljeni u inicijativi “Kako si?” navode nekoliko prijedloga koji se mogu učiniti kako bi se osjećali sigurnije nakon potresa:

Moglo bi pomoći:

  • Opremite torbu sa novčanikom, dokumentima, odjećom, lijekovima, vodom i grickalicama.
  • Odredite sigurna mjesta u stanu i sa svojim ukućanima provedite pokusnu vježbu "potres nas ne smije iznenaditi" - na taj će način svi znati kamo treba otići u slučaju potresa.
  • Pratite informacije nadležnih službi: kako se ponašati u slučaju potresa, te izbjegavajmo dezinformacije koje nas mogu činiti još više tjeskobnima.
  • Na kraju nam ostaje vjerovati da je najgore iza nas i da je vjerojatnost pojave novih potresa sve manja. Ove "male potrese" doživimo sa zahvalnošću jer se tako energija oslobađa u malim porcijama, a ne odjednom kao u jačim potresima.

Kako odrasli mogu pomoći djeci:

  • Razgovarajte s djecom/tinejdžerima o njihovim osjećajima i kako su pogođeni.
  • Koristite jednostavan rječnik i iskreno odgovarajte.
  • Budite spremni diskutirati neke stvari više puta.
  • Budite sigurni da ne krive sebe za ono što se dogodilo, krivca nema.
  • Učinite sve što možete da djeci budete podrška, puni ljubavi i predvidljivi.
  • Potaknite ih na fizičku aktivnost

Kako si mogu sam/a pomoći:

  • Ljudi izražavaju emocije na različite načine nakon ovakvog događaja - neki više šute i tiho se fokusiraju na praktične zadatke, dok su drugi glasniji i žele razgovarati, aktivno traže podršku. U kojem god tipu se pronalazite, ponašajte se u skladu sa sobom, ali ne zaboravite na mrežu podrške oko vas.
  • Budite povezani s partnerom, obitelji, susjedima i prijateljima. Dijelite svoje misli i osjećaje s drugima. Razgovarajte.
  • Svaki dan napravite barem jednu aktivnost koja vas uveseljava.
  • Održavajte ravnotežu između vlastitih, obiteljskih i poslovnih potreba. U redu je reći NE ako trenutačno nemate kapacitet za neke stvari.
  • Jedite umjereno i ako je moguće zdravo.
  • Budite fizički aktivni.
  • Koristite tehnike opuštanja.
  • Održavajte dnevnu rutinu koliko je god moguće. Nastojte imati regularan raspored spavanja.
  • Pronađite nešto konstruktivno za raditi. Pomozite drugima i ostavite malo svoje probleme sa strane, sagledajte stvari iz druge perspektive. Nemojte puno razmišljati "što ako?". Činite male korake koji vas drže pozitivnim.
  • Smijte se. Prisjetite se dobrih stvari u životu.
  • Svaki oporavak zahtijeva vremena - budite strpljivi sami sa sobom. Svatko ima svoj tempo, ne uspoređujte se s drugima
  • Potražite stručnu psihološku podršku ukoliko se osjećate preplavljeno i uočavate da situacija nadilazi vaše strategije suočavanja. U Hrvatskoj postoji nekoliko telefonskih linija za pružanje besplatne psihološke podrške te postoje internetske baze za pretraživanje psihoterapeuta. Osim toga, savjetodavni i klinički psiholozi te psihoterapeuti rade u Savjetovalištima za mentalno zdravlje županijskih Zavoda za javno zdravstvo Republike Hrvatske, bolnicama, školama, centrima za socijalnu skrb, različitim udrugama i privatnim savjetovalištima.

Evo još jedne informacije koja vam može pomoći: Hrvatska psihološka komora u suradnji s HPD-om otvorila je telefonske linije od 0 do 24, na kojima će dežurati klinički psiholozi:

091/939 5944

091/941 5114

Ne ustručavajte se potražiti psihološku pomoć! Moramo biti svjesni da prirodne katastrofe ne možemo kontrolirati, nego se naučiti živjeti s njima…

Tekst: S. M.

Foto: Shutterstock

Tagovi: , ,

Pročitajte i:

mali klinjo

7 faktora koji itekako mogu narušiti samopouzdanje vašeg djeteta

Djeca se ne rađaju s niskom razinom samopouzdanja, nego, kako odrastaju, tako im se formira…

dijete s naočalama

Kako prepoznati dalekovidnost kod djece?

Djeca uglavnom nisu svjesna da imaju neki problem s vidom, a roditelji trebaju obratiti pozornost…

papa test

Žene, ne zaboravite na važnost papa testa u vrijeme COVID-a!

Ako ste usred pandemije zapostavili svoje seksualno zdravlje, podsjetite se na važnost redovitih ginekoloških pregleda,…

pregled uha

Odgovara stručnjakinja: Koje boljke su najčešći razlog posjeta otorinolaringologu?

Djeca do treće godine života svog pedijatra ili hitnu službu posjete i do desetak puta…